Zaštitarska djelatnost regulirana je tako da se ne može uvoziti strane radnike iz primjerice Indije ili s Filipina, pa je zato manjak radne snage u zaštitarstvu još izraženiji, obrazložio je u nedavnom intervju za Tportal direktor Sekuritas Hrvatske Ivan Funčić. Dodao je i da zna da bi valjalo u zaštitarstvu značajnije povećati plaće, ali se on i njegovi kolege još nisu domislili kako to postići. U svakom slučaju, rješenje nije u smanjenju profita za Sekuritas, koji predvodi top listu pet zaštitarskih firmi koje su lani najviše zaradile u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj posluje oko 170 zaštitarskih firmi, a procjena je da u deset najvećih rade tri četvrtine ukupno zaposlenih u zaštitarstvu. Sekuritas je na prvom mjestu u sektoru po prihodima bio i 2021. godine. Radi se o podružnici jedne od vodećih svjetskih zaštitarskih korporacija Sekuritas AB sa sjedištem u švedskom Štokholmu i jedinoj stranoj firmi u domaćem zaštitarstvu. Za grupaciju inače radi više od 350 tisuća ljudi u 45 zemalja diljem svijeta.
Najveći ostali najveći
Pregled zaštitarskih firmi koje su najviše zaradile radili smo i lani za 2021. godinu, a ništa se značajno nije promijenilo u 2022. godini – iste firme i dalje su na vrhu liste, prihodi im rastu, a prosječne plaće ostaju niske i iznose oko 600-tinjak eura. Sekuritas je lani uknjižio 44,5 milijuna eura prihoda, zapošljavaju 2200 radnika i radnica, a prosječna plaća iznosi 599 eura.
Drugu poziciju učvrstio je Sokol Zlatka Marića povećavši lani prihode za 8,17 posto, na 38,7 milijuna eura. Sokol je skresao broj zaposlenih za stotinu ljudi i sad zapošljava oko 2000 radnika i radnica čija prosječna plaća iznosi 672 eura. Podsjetimo, Sokol Marić prva je privatna zaštitarska firma osnovana u “novoj Hrvatskoj”, 1991. godine. Iz naziva firme otpalo je "Marić" kad je zbog uvezanosti s Agrokorom završila u stečaju i 2021. izbrisana iz sudskog registra. U biznis se Marić brzo vratio, samo kao Sokol.
Kasa se fino popunila i za Klem sigurnost, čiji su vlasnici Mladen Džajkić i Biljana Klemm, supruga Josipa Klemma. Prošlu godinu završili su s 19,6 milijuna eura prihoda. Za Klem sigurnost radi 780 ljudi, čija prosječna plaća iznosi 667 eura. Podsjetimo i ovdje, Josip Klem vlasnički je udio u firmi prepustio supruzi Biljani u februaru 2021. godine kada je otišao na odsluženje jednogodišnje zatvorske kazne jer je svoju firmu, prema pravomoćnoj sudskoj presudi, fiktivnim ugovorima oštetio za otprilike tri milijuna kuna.
Četvrtu poziciju drži firma Bilić-Erić, čiji su vlasnici Matija Jozić i Slavko Petričević, poznati po izdašnim ugovorima s Gradom Zagrebom dok je pročelnica za gospodarstvo bila Mirka Jozić, supruga Matije Jozića. Lanjsku godinu Bilić-Erić završio je s gotovo istim prihodima kao i 2021. – 19,3 milijuna eura. Za njih radi 1036 ljudi, a prosječna plaća radnika i radnica iznosi 649 eura.
Na petom je mjestu državna tvrtka AKD-Zaštita, kojoj je na čelu general u penziji Slavko Barić. Prošlu godinu završila je s 13,2 milijuna eura prometa. Za AKD-Zaštitu radi 696 radnika i radnica, čija prosječna plaća iznosi 688 eura. U aprilu ove godine Državna revizija objavila je izvješće u kojem su navedene brojne nepravilnosti u radu firme: nepravilno obračunavanje plaća, neograničeno korištenje službenih vozila, izdašni pokloni suradnicima i drugo. Iz AKD-Zaštite tim su povodom priopćili da je Uprava firme prihvatila sve naloge i preporuke revizora.
U različitim grupama u kojima se na društvenim mrežama okupljaju zaštitari i zaštitarke revno se komentiralo objave godišnjih prihoda i prosječnih plaća zaštitarskih firmi. Među najčešće iznesenim komentarima ističe se da su navedeni iznosi plaća prosječni, pa u njih spadaju i plaće direktora i najniže rangiranih zaposlenika. Mnogi radnici i radnice opisuju svoje iskustva rada u zaštitarstvu za plaću manju od navedene prosječne, minimalna plaća od 560 eura za njih je realnija procjena stanja u sektoru.
Nije problem samo plaća
I nije problem samo plaća, ponavljaju radnici, ona je desetljećima bijedna i za život nedostatna, nego i drugi uvjeti rada. Nigdje se kao u zaštitarstvu ne radi toliko u preraspodjeli radnog vremena, a sindikalno organiziranje je teško i sporopuzajuće zbog posvemašnje sektorske atomizacije koja u praksi znači da zaštitari rade sami, a sami i ginu. U to smo se mogli uvjeriti u septembru lanjske godine, kada je na smrt pretučen četrdesetogodišnji zaštitar automat kluba u Trnju Hrvoje Zanatić. U julu ove godine objavljena je nepravomoćna presuda dvojici mladića koji su pretukli Zanatića. Arijan Bafti (23) i Martin Perhot (24) priznali su sve što im je optužnica stavljala na teret i izrazili žaljenje i kajanje nakon čega im je sud odmah izrekao presudu. Bafti je osuđen na tri godine i 10 mjeseci zatvora, a Perhot na tri i pol godine.
Nakon što se Bafti neprimjereno ponašao u klubu, Zanatić je reagirao kako bi ga udaljio iz kluba. Perhot ga je odgurnuo, Zanatić je udario leđima u automat za igre, a potom su i Bafti i Perhot nasrnuli na njega udarajući ga nogama i rukama po glavi i tijelu. Zanatić je zadobio višestruke teške ozljede i unatoč pruženoj hitnoj medicinskoj pomoći preminuo je u bolnici dva sata nakon napada. Iako su bili osumnjičeni za ubojstvo, nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako ozljede koje su Bafti i Perhot zadali Zanatiću nisu izravno dovele do njegove smrti pa su na kraju optuženi za nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, a ne za ubojstvo. Sutkinja Daniela Kustec u obrazloženju je navela da im je kao olakotna okolnost uzeta mlada dob, priznanje i izraženo kajanje, što je dovelo do ublažavanja kazne koja je za takva djela od tri do 15 godina zatvora.
U zaštitarskim su se grupama nakon objavljivanja presude zaredali brojni komentari o blagoj kazni i obezvrjeđivanju zaštitarskog života, ali i podsjetnici na to da je Zanatić (inače radnik firme Noki sekjuriti) radio sam u smjeni, iako su za mjesta poput kockarnica i automat klubova propisane posebne sigurnosne mjere i u tim se prostorima preporučuje rad dvojice zaštitara u smjeni.
Na poziv na štrajk koji je povodom objavljivanje presude osvanuo na Facebook stranici Zaštitarstvo RH – zaštitarski glasnik, jedan je radnik napisao: "Što se tiče štrajka zaštitara s vlasnicima zaštitarskih firmi, to obisi mačku o rep, jer mi smo samo broj za naše vlasnike." I to broj nad kojim se žali, vidimo iz primjera direktora Sekuritasa, jer se na njega ne odnose kvote stranih radnika.
