O smrti četrdesetogodišnjeg zaštitara Hrvoja Zanatića ovih su dana izvještavali svi domaći mediji. Zanatića, koji je radio za firmu Noky Security, nasmrt su pretukli posjetitelji Automat kluba na Savici. Dvojica napadača su se predala policiji, a za trećim se još uvijek traga. Iako su za mjesta poput kockarnica i automat klubova propisane posebne sigurnosne mjere i u tim se prostorima preporučuje rad dvojice zaštitara, Zanatić je na radnom mjestu bio sam, jedini zaštitar u smjeni.
U kockarnicama se okreću (ponajviše gube) značajne sume novca, a intenzitet emocija koje prate proces kockanja često poprima ekstremne razmjere. Ne treba dugo da se desi pogubna agresija. Pritom posjetitelji u kockarnice često odlaze u grupama, pa je izazov za usamljenog zaštitara u slučaju nereda još veći. Zanatić je jednu takvu situaciju pokušao primiriti, ali bezuspješno. Napadače je nastojao izbaciti kad su počeli oštećivati imovinu kluba, i tako na kraju izgubio život. Njegovi prijatelji medijima su rekli da je bio dobar čovjek, da ima dvojicu braće od kojih je jedan teško bolestan i o kojem se Zanatić skrbio. Kućni budžet je krpao birajući noćne smjene jer su nešto više plaćene. Nasilje kojem je Zanatić bio izložen nije izoliran slučaj.
Prisjetit ćemo se ovdje samo nekih stradanja zaštitara u zadnjih godinu dana: u Splitu je dvojicu zaštitara napao muškarac kojemu nisu dopustili da uđe u zgradu FINA-e bez zaštitne maske. Jednom je zaštitaru utvrđena lakša, a drugom teža tjelesna ozljeda. Zaštitaru u Zagrebu početkom ove godine slomljena su tri prsta. Zaštitarka Matea Hušnjak lani je također napadnuta na poslu, no uspjela se nekako othrvati napadaču u Centru za socijalnu skrb u Ivanić Gradu.
Hušnjak, inače i predsjednica Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD), ovih se dana osvrnula na stradanje kolege Zanatića. "Visoko je poskupljenje, siromaštvo je sve veće, nasilje je u porastu. Ljudi doslovce pucaju po šavovima. Takvi su napadi sve češći", kazala je. Korisno je pri razgovoru o ovoj temi spomenuti kako se procjenjuje da je u Hrvatskoj trenutno pedesetak tisuća ovisnika o kocki. Davor Bodor, voditelj Dnevnih bolnica za ovisnosti u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, nedavno je medijima kazao da u tamošnjoj dnevnoj bolnici za kocku bilježe kontinuirano povećanje broja pacijenata. Rezultati evaluacijskog upitnika provedenog prije pandemije pokazali su kako je prosječan dug pacijenata iznosio nešto ispod 30.000 eura, ali prema sadašnjem kliničkom iskustvu, vjeruju da će zaduženost ubuduće biti puno veća. Za velik broj očajnih ljudi malo je što primamljivo kao nada u veliku i brzu zaradu, u instant rješenje problema koji se gomilaju.
Kad ih realnost gorko ošamari i ukaže na uzaludnost takvih stremljenja, prvi na liniji često se nađu zaštitari i zaštitarke. Među njima je zbog loših radnih uvjeta sve više radnika i radnica srednje i starije dobi. I ranije smo pisali kako su vodeće zaštitarske firme u Hrvatskoj lani zabilježile značajan rast prihoda, ali su prosječne radničke plaće ostale u rasponu od četiri do pet tisuća kuna. No nije problem samo plaća, koja je standardno poražavajuća, nego i drugi uvjeti rada. Sektor je to u kojem se stalno radi u preraspodjeli radnog vremena, a sindikalno organiziranje je otežano zbog usamljeničke naravi posla, posvemašnje atomizacije koja u praksi znači da zaštitari rade i ginu sami. Poslodavci u ovoj zemlji ostaju jedini koji, i kad se najviše kockaju, ništa ne gube.
