Izvoz pobačaja (Exporting abortion) nedavno je objavljeno novinarsko istraživanje o pobačaju u Europi koje koordinira španjolski portal Público. Istraživanje je trajalo godinu dana, na njemu su radile novinarke i novinari diljem Europe, suradnici 11 europskih medija. Nalazi njihova istraživanja pokazuju da su, unatoč ponekom pomaku postignutom u ostvarivanju prava na pobačaj, tisuće žena diljem Europe i dalje prisiljene prelaziti granice svojih matičnih zemalja kako bi ostvarile pristup pobačaju.
Svake godine najmanje pet tisuća žena prelazi granice unutar kontinenta kako bi realizirale pristup pobačaju, i ta brojka iz godine u godinu raste. Razlozi za to su različiti. Ponekad žene shvate da su trudne nakon što je istekao zakonski rok za pobačaj u njihovoj zemlji. U drugim slučajevima, fetus pokazuje malformaciju koju lokalni liječnici ne smatraju dovoljno ozbiljnom da bi opravdala prekid trudnoće. U trećim slučajevima previše se liječnika u matičnoj zemlji priziva savjesti. Istraživanjem je mapiran dio putovanja koja žene poduzimaju kako bi pristupile uslugama pobačaja u drugim zemljama. Glavne rute oblikovane su razlikama u zakonima o pobačaju u pojedinim zemljama, ali i geografskom blizinom tih zemalja.
Najveći protok je na ruti iz Njemačke u Nizozemsku – svake godine više od tisuću žena iz Njemačke odlazi u Nizozemsku radi pobačaja. U Njemačkoj je pobačaj legalan do 12. tjedna trudnoće, ali mnoge žene ne uspiju na vrijeme obaviti pobačaj zbog regionalnih razlika i nedostataka u zdravstvenoj skrbi po pitanju te usluge u Njemačkoj. Dok se u Nizozemskoj većina pobačaja obavlja u specijaliziranim javnim klinikama, u Njemačkoj ih prvenstveno izvode ginekolozi u privatnim ordinacijama, koji za to često postavljaju vlastita i arbitrarna pravila.
Druga najčešća ruta ona je iz Portugala u Španjolsku. Više od 500 žena godišnje putuje tim putem. Objašnjenje leži u zakonodavnim razlikama i nejednakom pristupu pobačaju u tim zemljama. Pobačaji na zahtjev u Portugalu dopušteni su samo do 10. tjedna trudnoće, pa je ženama nerijetko jednostavnija opcija prijeći granicu sa Španjolskom, gdje je pobačaj dostupan do 14. tjedna trudnoće.
Treća najčešća ruta je iz Francuske u Nizozemsku, prosječno 526 Francuskinja putuje svake godine u Nizozemsku na pobačaj. Na osmom mjestu top liste od 25 ruta koje su mapirane u ovom istraživanju, ruta je koja nas se najdirektnije tiče, a to je ruta iz Hrvatske u Sloveniju. Tom su rutom od 2019. do 2023. godine zbog pobačaja prošle 1.102 žene. Jedina iznimka među deset najčešćih ruta koja ne uključuje susjedne zemlje je ona kojom putuju građanke Poljske u Nizozemsku. Svake godine, u prosjeku, 479 građanki Poljske putuje iz jedne od najrestriktivnijih zemalja EU-a po pitanju pobačaja u onu s najvećom zaštitom, unatoč velikoj udaljenosti između njih.
Važno je u vezi s ovim istraživanjem kazati i da Nizozemska, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češka i Slovenija prikupljaju informacije o zemlji prebivališta žena koje dolaze na pobačaj u klinike i bolnice na njihovom teritoriju. Neke rute pobačaja nemoguće je ili jako teško mapirati, barem s potpunim i službenim podacima, jer mnoge zemlje ne prikupljaju takve informacije i ne vode potpune evidencije kad je pobačaj u pitanju. Neke zemlje prikupljaju podatke, ali ih ne daju na uvid javnosti.
"Mnoge zdravstvene ustanove (u Hrvatskoj) ne izvode pobačaje ili nameću dodatne administrativne prepreke. Štoviše, u Hrvatskoj postoji snažan društveni i vjerski pritisak protiv pobačaja", naveli su iz Nacionalnog zavoda za javno zdravstvo Slovenije istraživačima
U slučaju Poljske, novinari su se oslanjali i na podatke Ciocie Basie i Ciocie Wienie, dva feministička kolektiva koji pomažu Poljakinjama da putuju van Poljske kako bi pristupile uslugama pobačaja u Njemačkoj i Austriji. To su glavne organizacije koje podržavaju građanke Poljske koje se odluče otići u ove dvije zemlje. Svake godine oko 120 žena putuje iz Poljske u Njemačku uz pomoć Ciocije Basije, a još 85 odlazi iz Poljske u Austriju uz podršku Ciocije Wienie.
Poljska je i jedna od rijetkih europskih država u kojoj više žena ostvaruje pravo na pobačaj u inozemstvu nego unutar nacionalnog zdravstvenog sustava. Prema službenim statistikama, u Poljskoj je između 2019. i 2023. godine obavljeno 4244 pobačaja. Tijekom istog razdoblja, kroz istragu Izvoz pobačaja dokumentirano je najmanje 4582 pobačaja Poljakinja u inozemstvu. To se događa još i kod građanki Andore i Malte, kod kojih je također zabilježeno više pobačaja u inozemstvu nego unutar matičnih zemalja. U Andori je još uvijek potpuno zabranjen pobačaj, a Malta je do 2023. godine održavala potpunu zabranu pobačaja. Te godine uvedena je jedna iznimka – pobačaj je dopušten ako je život žene u neposrednoj opasnosti.
Žene u Poljskoj, Malti i Andori ne samo da često traže pobačaj u inozemstvu, nego se i nerijetko podvrgavaju tom postupku unutar vlastite zemlje, ali izvan zdravstvenog sustava. Mnoge preko različitih organizacija ili crnog tržišta online kupuju tablete za pobačaj, što je opcija koja je postala sve češća posljednjih godina (naročito tijekom pandemije). Ne postoje službene evidencije tako realiziranih pobačaja, ali postoje statistike glavnih dobavljača tableta za pobačaj – Women on Web i Women Help Women. Preko tih je dobavljača i organizacije Doctors for Choice Malta, od 2020. godine na Maltu poslano više od 2000 pošiljki tableta. Broj tableta poslanih na Maltu udvostručio tijekom četiri godine – s 289 u 2020. na 590 u 2024. godini.
U istraživanju se spominju i zemlje u kojima je pravo na pobačaj u praksi teško ostvarivo jer su gotovo sve regije pogođene liječničkim prakticiranjem priziva savjesti, a među tim zemljama navodi se i Hrvatska. "Unatoč zakonodavstvu, pristup pobačaju u praksi je u Hrvatskoj ograničen zbog prigovora savjesti mnogih liječnika i bolnica. Mnoge zdravstvene ustanove ne izvode pobačaje ili nameću dodatne administrativne prepreke. Štoviše, u Hrvatskoj postoji snažan društveni i vjerski pritisak protiv pobačaja", objasnili su iz Nacionalnog zavoda za javno zdravstvo Slovenije autorima ovog istraživanja. Nije da to za Hrvatsku nismo znale, ali uvijek vrijedi ponoviti gradivo.
