Čitamo ovih dana u medijima kako je većina vodećih zaštitarskih firmi u Hrvatskoj lani zabilježila značajan rast prihoda u odnosu na prethodne godine. Dok su prihodi rasli, prosječne plaće koje firme isplaćuju radnicima i radnicama u zaštitarstvu ostale su u rasponu od četiri do pet tisuća kuna.
Lidersku poziciju u zaštitarskom biznisu trenutno drži Securitas Hrvatska, tvrtka u švedskom vlasništvu. Prihodi su Securitasu lani porasli za oko osam milijuna kuna i tako dosegli ukupnu cifru od 290 milijuna kuna. Na hrvatsko je tržište Securitas ušao 2011. godine, kad su kupili Zvonimir Security. Kasnije su preuzeli riječki Protect i Sigurnost Buzov iz Slavonskog Broda. Radi se o globalnoj zaštitarskoj korporaciji koja posluje u 53 zemlje i ima više od 300 tisuća zaposlenih. U Hrvatskoj zapošljavaju oko 2500 radnika i radnica, a prosječna plaća koju isplaćuju iznosi 4.220 kuna.
Na nekoliko web-stranica preko kojih se u Hrvatskoj ocjenjuju poslodavci i radni uvjeti, za Securitas se uglavnom redaju opisi poput "užas", "katastrofa", "plaće u velikom nesrazmjeru s odgovornosti i zahtjevnosti posla"...
U više je zemalja tijekom godina bilo radničkih prosvjeda i pobuna oko uvjeta rada za Securitas. Prije pet godina sindikati su u Velikoj Britaniji natjerali Securitas da podigne plaće za više od deset tisuća radnika diljem zemlje, koji su "predugo bili podcijenjeni i potplaćeni". Ove je pak godine oko tristo zaštitara koji rade za sveučilište Harvard nakon više mjeseci pregovora odbilo "sramotnu ponudu Securitasa kojom se ne prepoznaje težak rad zaštitara". Na nekoliko web-stranica preko kojih se u Hrvatskoj ocjenjuju poslodavci i radni uvjeti, za Securitas se uglavnom redaju opisi poput "puno laži", "užas", "katastrofa", "plaće u velikom nesrazmjeru s odgovornosti i zahtjevnosti posla", "rukovodstvo loše jer ne brinu o svojim radnicima". Svemu tome unatoč, ili upravo zbog svega toga, Securitas je na tronu zaštitarskog biznisa.
Veliki povratak u zaštitarske dane ponosa i slave napravio je i Zlatko Marić, koji se brzo rehabilitirao iz rasula u kojem je završio nakon sloma Agrokora. Marićev Sokol lani je u prihodima uknjižio 269,5 milijuna kuna. Za firmu radi oko 2.100 zaštitara, a prosječna plaća iznosi 4.522 kune. Samo da podsjetimo, Sokol je iz naziva izgubio Marić tako što je bivša Marićeva firma Sokol Marić (koja je držala četvrtinu zaštitarskog tržišta u Hrvatskoj) zbog uvezanosti s Agrokorom završila u stečaju te je lani izbrisana iz sudskog registra. Marić je medijima 2017. godine govorio kako se osjeća prevarenim od Ivice Todorića, ali i da se ne boji za opstanak svoje tvrtke, kojom planira ponovno dominirati zaštitarskim sektorom. I zaista, Sokol se vratio.
Brzo se rehabilitirao iz rasula u kojem se našao nakon sloma Agrokora – Zlatko Marić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
A i uz njega su se tijekom godina vezivale raznolike priče o kršenju radničkih prava. Primjerice, zaštitar Ivan Magdić istupio je u medijima 2016. godine i prijavio firmu Sokol Marić u kojoj je "znao raditi po 265 sati mjesečno i čak ni tada ne zaraditi ni 4.000 kuna". "Na platnoj listi nije pisalo 265 sati koliko sam ih taj mjesec i odradio, već je pisalo 184 sata. Nisu nam plaćali prekovremene sate, već su nam znali dati po neku mizernu stimulaciju. Nije mi jasno kako je moguće da se tako obračunavaju i evidentiraju sati. Pitam se što rade državne službe koje bi to trebale kontrolirati", kazao je tada Magdić, a medijima je ustupio i dokumente kojima je potkrijepio svoje navode.
Opisao je i kako se zaštitare tjeralo da rade i kad nisu bili u stanju. "Jednom je moj kolega došao na utakmicu vidno šepajući, zašto se on pojavio tamo nije mi jasno. Mene su htjeli natjerati jednom dok mi je ruka bila natečena i boljelo me sve jače dok bih stajao", ispričao je Magdić. U objašnjenju koje su tada medijima dali iz Sokol Marića navodilo se, između ostalog, kako je "određeni broj prekovremenih sati koje zaštitari odrade u pojedinim mjesecima uobičajena praksa i nužnost, koja je u konačnici i omogućena zakonskim institutom preraspodjele radnog vremena". Međutim, ono na što godinama upozorava i Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD) jest da je stalni rad u preraspodjeli radnog vremena u zaštitarstvu postao standard, suprotno zakonu i na kontinuiranu štetu radnika.
Firma Klemm sigurnost u vlasništvu Josipa Klemma u posljednje je vrijeme na klimavijim nogama, ali je unatoč tome lanjsku godinu završila s neloših 124 milijuna kuna prihoda. Zapošljava oko 830 radnika, čija prosječna plaća iznosi 4.334 kune
Treća najuspješnija zaštitarska firma u zemlji lani je bio sesvetski Bilić-Erić. Prihodi su im porasli u odnosu na preklanjsku godinu, pa su tako lani uprihodili 145 milijuna kuna. Bilić-Erić zapošljava 880 radnika, a prosječna plaća iznosi 5.040 kuna. Vlasnici tvrtke su Matija Jozić i Slavko Petričević, a o njihovom poslovanju i ranije se pisalo u medijima jer su sklapali unosne ugovore s Gradom Zagrebom za vrijeme gradonačelnika Milana Bandića. Bandićeva dugogodišnja pročelnica za gospodarstvo bila je Mirka Jozić, supruga Matije Jozića. I početkom ove godine lokalni su zagrebački mediji problematizirali što se u gradskoj Vodoopskrbi i odvodnji (VIO) našao potencijalni višak od 17 ljudi, od čega 11 zaštitara, a istovremeno VIO već godinama radi outsourcing angažirajući zaštitare iz privatne tvrtke Bilić-Erić.
Generalno govoreći, radi se o još jednoj zaštitarskoj firmi koju ne prati dobra reputacija među radnicima, od slučajeva angažiranja umirovljenika koji su radili veći broj sati nego što je zakonom dozvoljeno, do neisplate i nekorektnog obračunavanja prekovremenih – ukratko, čitav spektar problema koji ide u "zaštitarskom paketu" u Hrvatskoj.
Na četvrtom mjestu top pet liste zaštitarskih firmi koje su najviše zaradile lani našli su se državni Fina gotovinski servisi sa 143 milijuna kuna prihoda. Tvrtka u vlasništvu Financijske agencije (FINA) ima oko 750 radnika i radnica, čija prosječna plaća iznosi 5.217 kuna. Listu zatvara Klemm sigurnost u vlasništvu Josipa Klemma, čija je firma posljednjih godina na klimavijim nogama, ali je unatoč tome lanjsku godinu završila s neloših 124 milijuna kuna prihoda. Firma zapošljava oko 830 radnika, čija prosječna plaća iznosi 4.334 kune.
Zbog odlaska u zatvor svoj vlasnički udio prepustio je supruzi – Josip Klemm (Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL)
Podsjetimo, 2017. godine pokrenut je sudski proces protiv Klemma u kojem je tužiteljstvo tvrdilo da je Klemm od veljače 2005. do ožujka 2007. osmislio način na koji će iz svoje tvrtke nalagati neosnovana plaćanja na račune drugih tvrtki koje su mu, prema ranijem dogovoru, izdavale račune za neobavljene usluge. Fiktivnim je ugovorima s drugim poduzećima Klemm tako pazario cifru od gotovo tri milijuna kuna. Tada mu je izrečena nepravomoćna presuda od godine dana zatvora, a obrazlažući presudu sutkinja Maja Štampar Stipić kazala je da su Klemmu pri izricanju kazne u obzir uzete brojne olakotne okolnosti. Da je "neosuđivan i ugledan poslovan čovjek, sudionik Domovinskog rata, predsjednik braniteljske udruge i obiteljski čovjek". "Poštujem odluku suda i drago mi je što me osudila lijepa i pametna žena. U životu čovjek treba biti spreman na sve. Kada god krenete u neku bitku, morate znati da će vam netko malo i vratiti. Na kraju ja sam zadovoljan jer oba su pala", komentirao je tada Klemm.
Pravomoćnom presudom Vrhovnog suda u srpnju 2019. godine osuđen je na jednogodišnju zatvorsku kaznu, a početkom lanjske godine napokon se pojavio u Remetincu, kako bi otpočelo izdržavanje kazne. To je četiri puta uspješno odgađao – prva odgoda je bila zbog započetog posla, druga jer je završio u bolnici nakon prometne nesreće, zatim zbog zdravlja još jedna, a onda i jedna zbog pandemije. Zbog odlaska u zatvor Klemm je svoj vlasnički udio u Klemm sigurnosti prepustio supruzi Biljani Klemm. Prije tri godine drugu zaštitarsku firmu u njegovom vlasništvu, Zaštitu-Zagreb, preuzela je kći Anamaria Klemm.
Kršenjima radničkih prava, fiktivnim ugovorima i zatvorskim kaznama unatoč, za biznis se uvijek umiju iskrčiti novi putevi. Trnovit je taj put do prihoda, a trnje, naravno, pripada radnicima.
