Poštovani, u vašem izdanju od 30. 9. 2016. objavili ste intervju profesora Borislava Mikulića ‘Glasnovićeva izjava je pokušaj dovršenja građanskog rata’, u kojem se između inih tema iznosi niz neistina, manipulacija i pogrešnih navoda vezano uz angažman zaštitara društva Sokol Marić na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i na opći kontekst podnošenja kaznene prijave protiv navedenog profesora. Da pojasnimo, g. Mikulić je, što i potvrđuje u članku, napisao na svome postu ‘slomite im noge’, čime je ostvario biće kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, kažnjivo po čl. 325 KZ-a. Stoga je potpuno apsurdno lamentiranje s navodnim falsificirajućim izjavama dekana FF-a, pozivanja na emisiju ‘Otvoreno’ kao izvor saznanja ili bezobrazno insinuiranje kako društvo Sokol Marić podnošenjem kaznene prijave nekome vraća uslugu.

Društvo je po saznanju za navedenu izjavu u cilju zaštite integriteta svojih zaštitara poduzelo mjere u vidu podnošenja kaznene prijave, cijeneći da je istom ostvareno biće navedenog KD-a, a navedeni poziv na nasilje i ugrožavanje integriteta zaštitara društva krajnje neprihvatljiv od člana akademske zajednice, što kao poslodavac ne možemo tolerirati. Isto je ujedno i odgovor na posprdan komentar vezano uz navodni ‘kuriozitet’ reagiranja na navedeni post od strane poslodavca i sindikata zaštitara, gdje ne vidimo nikakav prostor za sarkazam budući da je logično da su obje reakcije bile usmjerene protiv neprimjernog poziva na ugrožavanje zaštitara na FF-u.

Nadalje, kako profesor navodi da fakultet ima svoju portirsku službu i sustav video nadzora, zamolili bismo ga da pregleda videozapis i izdvoji sliku jednog naoružanog zaštitara na FF-u. Po izdvajanju navedene snimke očekujemo javnu objavu iste kao potvrdu vjerodostojnosti izjave o angažmanu naoružanih zaštitara. Zaštitari društva na FF-u angažirani su na temelju ugovora o pružanju usluga privatne zaštite sklopljenog s FF-om kao pravnom osobom. Na kategoriji štićenih objekata kao što je Filozofski fakultet, Zakonom o privatnoj zaštiti nije moguće pružiti zaštitu kroz angažman naoružanih zaštitara. Iz navedenog slijedi da niti jedan zaštitar društva nije ni u jednom trenutku imao vatreno oružje, niti je za vrijeme ukupnog angažmana u bilo kojem trenutku primijenjena sila od strane zaštitara u postupanju prema bilo kojoj osobi na fakultetu.

I zaključno, nakon niza neistina, dezinformacija, prilagođavanja i iskrivljavanja stvarnih činjenica, doista ne vidimo razlog zbog kojeg bi se izjave profesora Mikulića tretirale kao metafore ili sarkazam na navodno nasilje koje je uvedeno na fakultetu, a posebice zato što za vrijeme cjelokupnog angažmana zaštitara na fakultetu nismo imali niti jedno postupanje, a kamoli primjenu sile.