Kriza

Što ti je prokletstvo tjednog pregleda vijesti na dinamičnoj političkoj sceni. Dok se Vlada raspada, ne događa se ništa drugo, a raspad je galopirajuće naravi i ima stotinu obličja, pa ono što je aktualno sada, može zastarjeti već za deset minuta. Hoće li Petrov ponovno zatražiti ostavku od Karamarka? Ili će ga pred kamerama zaprositi? Hoće li se Karamarko odseliti u Mađarsku? Kakve su šanse da predsjednica izgovori nešto vrijedno barem polusatnog pamćenja? Ne, o krizi je zaista nezahvalno pisati u tjednom pregledu.

Glavaš

Pametnije se držati tema bez naglih obrata. Krajem prošlog tjedna počela je sjednica Vrhovnog suda na kojoj se odlučuje o nepravomoćnoj presudi protiv Branimira Glavaša. Tereti ga se za ratne zločine u Osijeku razvrstane u slučajeve ‘Garaža’ i ‘Selotejp’. Mediji su izvijestili da je Vrhovni sud odbio njegov zahtjev za izuzeće sudaca Dražena Tripala i Žarka Dundovića. Odluku o kazni čekamo.

Podsjećamo, zločini su počinjeni 1991., a Glavaš je osuđen u svibnju 2009. na deset godina zatvora. Sljedeće godine Vrhovni mu je sud kaznu smanjio na osam godina, da bi Ustavni sud u siječnju prošle godine ukinuo pravomoćnu presudu i odredio Vrhovnom ponavljanje postupka. Odnosno, Glavaš je prvostupanjski osuđen 18 godina nakon zločina, kazna mu je postala pravomoćna 19 godina od počinjenih nedjela. Od likvidacija osječkih Srba do ukidanja presude prošle su čitave 24 godine… Dva i pol desetljeća hrvatsko pravosuđe muči se s dilemom je li Glavaš heroj ili zločinac.

Sreća da se sudstvo službeno ne raspada.

Šator

Dorotea Šušak i Espi Tomičić sklopile su šator. U njemu su pet dana prosvjedovale pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta zbog ozbiljnog kašnjenja s isplatom stipendija. Tražile su precizne rokove za provedbu natječaja i dodjele državnih stipendija, usklađivanje natječaja s početkom akademske godine, početak isplate stipendija do kraja siječnja, smanjenje bodovne granice za socioekonomski ugrožene studente. I tako dalje. I tome slično.

Na šator su nalijepile parole ‘Kad nema kruha ni kolača, možemo jesti knjige’, ‘Braniteljice obrazovanja’ i ‘Fešta će biti kad Šustar ode’. Prošlog četvrtka, odmah po postavljanju šatora pred Ministarstvom, legitimirala ih je policija. Uz to, neki vrijedni Šustarovi djelatnici upućivali su im uvrede nazivajući ih Šešeljevim plaćenicama. Cirkus je upotpunjen kad im se pridružio Stipe Šumanović, nezaposleni bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane iz Tomislavgrada, koji se predstavio kao desničar i HDZ-ovac, ali i kao otac ogorčen ponašanjem MZOS-a.

Bio je to, opisali su mediji, mali prosvjedni performans, okončan tako što je siroti Predrag Šustar, biće koje je slučaj ili Dizajner, vrag zna, ni krivo ni dužno ugurao u ministarsku kožu, objavio da su im zahtjevi usvojeni. Djevojke su otišle kućama, ali ‘ostavljaju otvorenom mogućnost povratka ispred MZOS-a u slučaju da se prijedlozi ne usvoje’.

A tko nedostaje u priči o šatoru?

Šatoraš

Josip Klemm, naravno. Pričati o šatoru pred nekim ministarstvom a ne spomenuti utemeljitelja žanra, isto je što i govoriti o Srebrnim krilima a zaboraviti Vladu Kalembera. Klemm, duhovni i financijski otac šatora razapetog u mandatu prošle Vlade pred Ministarstvom branitelja, dočekao je da se za vladavine najhrvatskije hrvatske stranke – ako se ovo može nazvati vladavinom, a HDZ strankom – nađe na Uskokovoj optužnici u društvu Ivice Lovrića, pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport te Dragutina Kosića, voditelja Sportskih objekata u Zagrebačkom holdingu i to zbog ‘zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, ali i pokušaja i poticanja na zlouporabe te zbog trgovanja utjecanjem’.

Lovrić je, piše optužnica, kao predsjednik Košarkaškog kluba Cibona zajedno s Klemmom pokušao pribaviti veliku materijalnu dobit Klemmovoj zaštitarskoj tvrtki ne odveć domoljubno nazvanoj Klemm Security. Da ne prepisujemo opis djela, Klemma i suradnike tereti se za lihvarski ugovor u vezi transfera košarkaša Darija Šarića.

Nećemo upasti u utuživu zamku komentiranja optužnice, samo ćemo se zapitati kako ovaj renesansni domoljub usklađuje sve obaveze? Kad stigne biti društveno-politički aktivist, sportski djelatnik, poduzetnik? I taman se oslobodio šatorskih obaveza, a zaskaču ga sudske.

Nema zemlje za Hrvate.

Pravda

Krajem prošlog tjedna odlučeno je tko će narednih osam godina gubiti vrijeme na Ustavnom sudu. Ingrid Antičević-Marinović, sjajna ustavnopravna stručnjakinja, bez čijih znanstvenih radova dobar dio Evrope ne bi znao čemu služi ustav. Josip Leko, kojeg je Hrvatska teškom mukom uspjela sačuvati od unosnih ponuda iz međunarodnih pravnih institucija. Davorin Mlakar, jedan od većih hrvatskih pravnih autoriteta, čiji se uspjesi u zaštiti vlastitog identiteta proučavaju na hrvatskim i austrijskim učilištima. Snježana Bagić, glasovita sljedbenica utjecajne Visoke škole prepisivanja ‘Milijan Brkić Vaso’… Oni i još šestero ljudi izabrani su zahvaljujući dogovoru HDZ-a i SDP-a krajem prošlog tjedna, baš kad se činilo kako nema šanse da dogovor bude postignut. Hrabriji bi rekli da je pobijedio razum, mi ćemo pričekati koju godinu da vidimo je li pretenciozno gurati ovaj saziv Ustavnog suda u istu rečenicu s razumom.

Sreća

Izabranici Ante Čačića sretno su stigli u Francusku, objavljeno je u utorak u hrvatskim medijima. Sjajan uspjeh ekipe kadrovskog izuma Zdravka Mamića – sretno stigli, eeeej! – utoliko je veći što su momci na put otišli nakon pobjede od 10:0 u prijateljskoj utakmici. Istina, protiv San Marina, čija je nogometna škola respektabilna koliko i pravne karijere nekih ustavnih sudaca spomenutih u prethodnoj natuknici.

Hrvatska je država za dvije i pol decenije postojanja uspješno destruirala štošta, pa čak i pučku strast za praćenjem nogometne reprezentacije. Jednom, kad samostalna i suverena bude prošlost, to će joj se upisati u veće kuriozitete.