Podvig
Prošlotjedni podvig Kolinde Grabar-Kitarović u Hrvatskom narodnom kazalištu šlag je na torti, točka na ‘i’ te kruna njezine predsjedničke i političke karijere: popela se na kazališnu pozornicu gdje je pokupila cvijeće i ovacije namijenjene izvođačima baleta Labuđe jezero.
Nije joj to prvi zabrinjavajući potez. Onomad je otputovala u Ameriku i stigla tek do ograde Bijele kuće, jednom je pozirala s puškom i u uniformi, nosila je reprezentativni dres, proglasila Varaždin glavnim gradom Banovine Hrvatske, nazvala ultranacionalističke navijače Orjunašima, a Kanadu zemljom bez prirodnih resursa. U Švedskoj je pozvala Hrvate da se vrate u Hrvatsku (da, iz Švedske u Hrvatsku), nešto je u sličnom stilu govorila i o demografiji. Još da upadne na modnu reviju i pokuša otpjevati nacionalnu himnu na stadionu i steći će solidnu građu za intenzivan javni život po odlasku s političke scene. Ne, ne čini nam se da će imati materijala za memoarsko štivo na tragu Churchilla, ali nastavi li ovim putem s jednakom odlučnošću Sacha Baron Cohen dobit će najozbiljniju konkurenciju.
Šutnja
Predsjednici treba povećati ovlasti, zastupljenost manjina u Saboru je ‘iskorak u svjetskim razmjerima’, dok Hrvati iz Njemačke i Kalifornije ‘nemaju svog predstavnika u parlamentu, a možda bi mogli biti pozvaniji da budu spona barem u gospodarskoj suradnji’. Tko je ovo izgovorio? Tko bi povećavao zastupljenost većinskog naroda, potiskivao manjine uz istodobno jačanje ovlasti najbesmislenije političke figure u Hrvatskoj – one predsjedničke?
Davor Bernardić, naravno. Lider hrvatskih socijaldemokrata gostovao je na konferenciji ‘Hrvatska kakvu trebamo’, u organizaciji Večernjega lista, jednom od tužnih dokaza uranjanja novinarske branše u korporativno-političke zadnjice. Bernardić je predložio da predsjednica koordinira tri ministarstva ili bira ministre na što je Vladimir Šeks rekao da takav model ne postoji nigdje u svijetu. Šeks, eeeej!? Pa čak ni on, a 27 godina gradi egzistenciju na davanju legitimiteta svakoj HDZ-ovoj gluposti, u Bernardićevoj izjavi ne nalazi previše razuma. Iako je izgovorena kao podrška HDZ-ovoj uzdanici na čelu države.
Bernardića će valjati zapamtiti kao čovjeka koji ne govori prečesto, a kad zine najčešće izazove snažnu nostalgiju za vremenima kad je šutio.
Šeširdžija
U Haagu je počeo žalbeni postupak na suđenju šestorici vođa takozvane Herceg-Bosne: u prvom su stupnju osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog sudjelovanju u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio etničko čišćenje Bošnjaka u krajevima koje je, prema nauku Franje Tuđmana, valjalo pripojiti Republici Hrvatskoj. Tako je Jadranko Prlić dobio najstrožu kaznu – 25 godina zatvora, Brunu Stojiću, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću podijeljeno je po 20 godina, Valentiću Ćoriću 16, a Berislavu Pušiću deset godina. Postupak je započeo obranom Jadranka Prlića. Negirao je hrvatsku namjeru pripajanja dijela Bosne i Hercegovine, tvrdio da je Herceg-Bosna bila protiv prekrajanja granica i za suradnju s muslimanima. Tokom njegova izlaganja u sudnici nisu primijećeni Ludi Šeširdžija ni Bijeli Zec.
Hrtovi
Kazimir Bačić, novi glavni ravnatelj Hrvatske radio-televizije, odabrao je ravnatelje poslovnih jedinica: Produkcija je pripala Jozi Barišiću, Tehnologija Nikoli Bonačiću-Krešiću, a Mislavu Stipiću Poslovanje. Za ravnatelja Programa predložio je Renata Kunića o kojem se, dok nastaje ova rubrika, ‘izjašnjava kreativno osoblje, ali njihovi glasovi nisu obvezujući’. Bačić se nije potrudio biti ni minimalno kreativan pa reorganizirati kuću, nego je samo postavio svoje ljude na čelo organizacijskih jedinica koje je stvorio bivši HRT-ov glavni ravnatelj Goran Radman. Ovo bilježimo jer je nekakav događaj od javne važnosti, premda HRT odavno nema ni utjecaj ni ugled srazmjeran broju zaposlenih, a ni značaju koji mu pridaju državne vlasti. Uglavnom, sada šefuju kadrovi bliski HDZ-u, kad pobijedi neka druga stranka malo će zamijeniti mjesta, a gledatelje će privlačiti televizije s boljim ili samo manje iritantnim programima.
Anketa
Polazeći od pretpostavke da im grad desetljećima uništavaju HDZ-ova i srodne nacionalističke politike Splićani su došli do jedinstvenog zaključka - na predstojećim izborima za gradonačelnika treba izabrati za HDZ-ovca Andru Krstulovića Oparu. Ili kandidata krajnje desnice Željka Keruma. Prema anketi Dnevnika Nove TV za Oparu je trenutno 24,3 posto, za Keruma 23,2, za Marijanu Puljak iz stranke Pametno 19,4, a za Mostova Roberta Pauletića 10,4 posto birača. Ekipu ispod deset posto predvodi SDP-ovka Aida Batarelo s podrškom 6,5 posto anketiranih, slijedi Dragan Markovina iz Nove ljevice s 3,3 posto, dok se aktualni gradonačelnik Ivo Baldasar zaustavio na za njega impresivnih 2,9 posto. Prema anketi, Opara će sigurno trijumfirati uđe li u drugi krug s Kerumom, ali nešto teže bit će mu s Marijanom Puljak. U tom bi slučaju HDZ-ova kandidata zaokružilo 44,3 posto birača, a Puljak 42,4 posto. Ne, ovo nije pokušaj šale, nego zaista rezultat ankete.
Podjela
Odlukom nadležne županije, Josip Klemm, jedan od inspiratora šatorske pobune pred Ministarstvom branitelja, dok ga je vodio SDP-ov ministar, postao je koncesionar Zrća. Točnije, koncesionar plaže na kojoj se ljeti slijevaju milijuni u svim valutama jest konzorcij Cocomo, okupio ga je ugostitelj Josip Šonje, a u njemu je i Klemmova tvrtka. Žalbu je najavio jedan od tamošnjih ugostitelja Srećko Klanac, dok je Ante Dabo, gradonačelnik Novalje, obećao tužbu zbog kršenja zakona i poslat će je sudu čim županija objavi odluku.
Koga zanima, mogao je dosta čitati o ovome. Dok mi pišemo, a vi čitate, Klemm je dobio i posao osiguravanja objekata Hrvatske radio-televizije. HRT i županija koja mu je dala Zrće pod izravnom su kontrolom HDZ-a, neka se zna za koga je ginuo pod šatorom. E, nismo još spomenuli kako se zove dotična županija. Ličko-senjska. Kome zahvaliti činjenicu da se odluka o gospodarima paške plaže donosi u Lici? Mudroj i promišljenoj politici Franje Tuđmana, naravno. Njegova teritorijalna podjela nije najveća glupost koju je autorski potpisao, ali spada u top-deset. Usput, ove sedmice otvoren je zagrebački aerodrom nazvan po njemu.
Don Ivan
Umro je don Ivan Grubišić. Neortodoksni svećenik čiji su istupi bili bez nacionalističkog patosa, karakterističnog za ovdašnji kler, jedan od rijetkih zagovaratelja sekularizacije države i povratka vjeronauka iz javnih škola u crkve. Da, svećenikovom smrću, ova je zemlja izgubila glasnog zagovornika sekularnosti, a crkva ‘u Hrvata’ usamljenog kritičara u svojim redovima. Barem kad govorimo o kritičarima koji ne traže više represije.
