Na Županijskom sudu u Zagrebu Branimir Glavaš nepravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora zbog nalogodavne uloge u mučenju i ubojstvu civila u Osijeku krajem 1991. godine. Bivša zapovjednica voda posebne postrojbe za diverzantsko-izviđačke namjene Operativne zone Osijek Gordana Getoš Mandić osuđena je na četiri godine. Članovi te postrojbe, izravni počinitelji zločina Dino Kontić i Zdravko Dragić, dobili su po tri godine.

Obrazlažući presudu, predsjednik sudskog vijeća Dražen Kevrić, u prisustvu Glavaša i Getoš Magdić, rekao je da je početkom rata Glavaš naredio organiziranje tajne grupe u Osijeku pod njegovim nadzorom. Tokom studenog i prosinca 1991. godine zapovjedio im je zatvaranje, zlostavljanje i ubijanje više osječkih civila srpske nacionalnosti.

U takozvanom slučaju “Garaža”, Glavaš je u kolovozu 1991. godine naredio mučenje Čedomira Vučkovića i još jedne nepoznate osobe. Nakon što su Vučkoviću u usta ulili akumulatorsku kiselinu, pokušao je pobjeći. Krunoslav Fehir, tada maloljetni pripadnik navedene postrojbe, kasniji svjedok optužbe čije je svjedočenje svrstano među presudne dokaze za pokretanje postupka protiv Glavaša, pucao je u njega po naredbi. Vučković je preminuo.

U slučaju kolokvijalno nazvanom “Selotejp“, oni su krajem 1991. iz obiteljskih kuća oteli i na obali Drave likvidirali Branka Lovrića, Aliju Šabanovića, Milutina Kutlića, Svetislava Vukajlovića, Bogdana Počuću te jednu nepoznatu žensku osobu. Radoslav Ratković preživio je mučenje i dva metka te bacanje u Dravu, nakon čega je Getoš Magdić naredila da ga se likvidira u bolnici, ali naredba nije ispunjena.

“Iako je bio dužan, Glavaš je propustio spriječiti mučenje i ubijanje civila, naredio je da se civilno stanovništvo ubija i protuzakonito zatvara”, napomenuo je sudac.

Što se tiče otegotnih okolnosti, Glavašu i ostalima je cijenjena težina kaznenih djela, činjenica da su djela počinjena prema nezaštićenoj skupini stanovništva, da su pogubljene nedužne osobe i zbog upornosti počinitelja u nizu likvidacija.

Među presudnim olakotnim okolnostima za sve optužene, a posebno za Glavaša, našlo se sudjelovanje u Domovinskom ratu, istom onom u kojem su prema presudi prvoga stupnja činili teške ratne zločine.

Zanimljivo je pritom bilo obrazloženje predsjednika sudskog vijeća u ovom dijelu. Počelo je, naime, optimistično, rečenicom koja je obećavala razilaženje hrvatskih sudaca od prakse da ratnim zločincima ublažavaju robiju zbog ratnog puta (na kojem su činili zločine).

“Treba reći da se često u medijima polemizira o tome da li sudjelovanje u ratu može ili ne može biti olakotna okolnost. Naravno da ne može biti olakotna okolnost ako netko počini kazneno djelo ratnog zločina ubojstva”, rekao je Kevrić posve jasno, i onda dodao famozno “ali”.

“Međutim, ako se uzme ukupan doprinos te osobe u obrani RH, pogotovo recimo u ovom slučaju, jer imamo Branimira Glavaša koji izlazi s činom generala iz hrvatske vojske, ako znamo da su ova kaznena djela, ovaj slučaj 'Garaža', počinjena skoro neposredno nakon situacije s Vukovarom, da je Osijek bio u stanju psihoze i nervoze, jer je bio u okruženju i trebao je biti sljedeći grad koji će pasti, kad se sve okolnosti uzmu u obzir, i činjenica da se radi o čovjeku koji je nekažnjavan, onda ova kazna od 7 godina može postići svrha kažnjavanja”, poručio je sudac.

Čovjek koji je osuđen upravo zbog zlouporabe visoke pozicije moći u prijevodu je dobio manju kaznu nego prošli put, jer je bio na visokoj poziciji moći. Što je, objektivno gledajući, još gore nego da je bio običan vojnik. Ovdje je, međutim, korištena obratna logika, pa je upravo Domovinski rat kao olakotna okolnost u kontekstu Glavaša cijenjena više nego kod ostalih osuđenika.

Druga olakotna okolnost za svih četvero bila je činjenica da u zadnjih 14 godina, od izricanja prve (poništene) presude do danas, nisu bili kažnjeno gonjeni. Glavaš je, ukratko, dobio sedam godina za naredbe da se otme, muči i ubije sedam nedužnih civila.

Iz navedenih “olakotnih” razloga dobio je godinu dana manje od osmogodišnje, poništene kazne, koja je pak snižena s originalnih 10 godina. Svako desetljeće nestaje otprilike po godinu do dvije iz računice. Slijedimo li samo tu logiku, u slučaju da se presuda opet sruši na višem ili Ustavnom sudu, još će na kraju Glavaš biti u minusu. Ili će biologija preduhitriti krajnji pravorijek. U zadnjih sedam godina, tri suoptuženika, Mirko Sivić, Ivica Krnjak i Tihomir Valentić, su preminuli.

Tijekom izricanja današnje presude, u trenutku kad je sudac Kevrić počeo nabrajati Glavaševe krimene, on je izvadio mobitel iz sakoa. Nekoliko minuta dopisivao se s nekim, nezainteresiran užasnim opisima stradanja njegovih žrtava.

“Predsjedniče (suda), moram li ja ovo slušati?”, prekinuo je suca.

“Ne morate”, odgovorio je predsjedavajući.

Glavaš se dignuo, dobacujući tročlanom sudskom vijeću da ih “može biti sram”.

“Nabijem vas na kurac”, bio je njegov posljednji pozdrav sudu prvoga stupnja.

Za njim su izašla dva sudska policajca i nekoliko novinara.

Bez ikakvog komentara, sudac je nastavio čitati presudu. Premda je riječ o teškom nepoštivanju suda, po našim neslužbenim saznanjima, Glavaš je išetao neokrznut bilo kakvim penalom.

Inače, već je odslužio 5 godina, dva mjeseca i 27 dana zatvora.