Prije četiri godine, povodom obljetnice ubojstva policijskog načelnika u Osijeku Josipa Reihl-Kira, aktivistkinja Gordana Pasanec na Facebooku je izrazila sumnju da je Branimir Glavaš sudjelovao u organiziranju njegove likvidacije. Napisala je da postoje medijski izvještaji prema kojima je Glavaš 1990. godine navodno rekao suradnicima da "Raj(h)l-Kir neće još dugo". Konstatirala je kako je Kirova udovica zaprimila pismo hrvatskog iseljenika iz Sydneyja, kojemu se izravni ubojica Antun Gudelj, nakon što je pobjegao iz Hrvatske, navodno povjerio da je Kira ubio u organizaciji Glavaša. Podsjetila je na iskaz Angeline Ratković, mještanke osječkog prigradskog naselja Tenje, koja je istražiteljima ispričala da je ispred njene kuće prepoznala Glavaša kako raspoređuje policajce, istog dana kad je rezervni policajac Gudelj baš na tom mjestu ubio Kira. Osim njega, tog su 1. srpnja 1991. godine smrtno stradali potpredsjednik osječke gradske vlasti Goran Zobundžija i vijećnik Općinske skupštine Osijek Milan Knežević. Preživio je teško ranjeni Mirko Tubić, predsjednik Mjesne zajednica Tenja.
Glavaš ju je tužio, tvrdeći da se radi o lažima i da nije imao ništa s ubojstvom Kira. Kao razlog za tužbu naveo je da je njena objava utjecala na njegovo zdravstveno stanje, da pije lijekove za smirenje i da je dobio psorijazu na glavi. "Nakon objave ovog članka, aktivirao je mirovinu u kolovozu 2020. godine i povukao se iz javnog i političkog života", piše u presudi. Sutkinja Općinskog suda u Osijeku Spomenka Rodić dala mu je za pravo. Dosudila je 5.308,91 euro za povredu prava osobnosti, plus 2.071,20 eura za troškove parnice, pod obrazloženjem da je "prema mišljenju ovog suda nedvojbeno da je spornom objavom došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na duševni mir, ugled, čast, dostojanstvo i ime". Gordani Pasanec nije pomogla ni tvrdnja da je koristila informacije koje su zadnja tri desetljeća objavljivane u medijima.
Suprotno Glavaševoj tvrdnji da Kir nije bio mirotvorac, tadašnji zastupnik SDP-a, a danas ustavni sudac Mato Arlović, poručio je da "zna da je ovaj sudjelovao u mnogim mirovnim inicijativama, ali i da je strahovao za život" i da "misli da je Reihl-Kir upravo zbog tih strahova razmišljao da prihvati posao pomoćnika ministra MUP-a RH"
"(Glavaš) koristi priliku da pred sudom prvi puta kaže da sa ubojstvom Josipa Reihla Kira, načelnika policijske uprave Osijek 1991. godine, nema nikakve veze niti je imao bilo kakve veze vezano uz taj događaj, a što je poznato i sudu i javnosti, vezano uz sudski proces koji je vođen protiv Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihla-Kira", stoji u toj nepravomoćnoj presudi iz ožujka 2023. godine. Da je Glavaš samo ovu rečenicu priložio tužbi, rezultat bi s obzirom na obrazloženje sutkinje bio isti. Odšetao bi s pet hiljada eura i upozorenjem za svakoga tko se usudi napisati slične tvrdnje.
No Glavaš to nije učinio. Umjesto toga, on je naizgled minornu građansku parnicu iskoristio za sveopći historijski revizionizam nauštrb Kira. Ukratko, poručio je da je priča o njegovom mirotvorstvu obična izmišljotina, kao i motivi za mogući politički atentat na njega. I ovo: da su Reihl-Kir i on, Branimir Glavaš, bili u korektnim odnosima. Zbog navedenih tvrdnji ovaj sudski postupak valja detaljno analizirati, povodom vijesti o skorom puštanju na slobodu Kirovog ubojice Gudelja, objavljene gotovo na isti dan kad je prije 33 godine rafalom pokosio njega i još troje ljudi.
"Priče o nečijem 'mirotvorstvu' kao i nečijem 'ekstremizmu' (u čemu se zlonamjerno aludira na tužitelja) na koje se poziva tužena, nisu nikakve povijesno, politički ili pravosudno utvrđene činjenice, već zlonamjerno reinterpretiranje velikog broja dugogodišnjih tendencioznih napisa niza medija, u Republici Hrvatskoj i inozemstvu", napisao je u tužbi Glavaš ili njegov odvjetnik i sin Filip. Dodali su kako Kir "nije imao nikakve izvršne političke ovlasti, pa su priče o nekakvom mirotvorstvu i ovlastima u političkim pregovorima uoči ratnih događanja krajnja izmišljotina i neistina". Kirovo ubojstvo su opisali kao "nesretnu smrt", a neistinitim proglasili to da je ona "u najmanju ruku kontroverzna, nerazjašnjena, unaprijed smišljena". "Činjenica je da nije postojao nikakav politički interes glede njegova (Kirova) smaknuća, kao i nikakvih pravih nalogodavaca", poručio je tužitelj Glavaš, ističući da to "nikada nije utvrdilo niti jedno pravosudno tijelo RH, kao niti bilo koje nadležno tijelo progona (DORH i MUP)". Kao idejnog "medijskog tvorca nepostojeće misterioznosti i nepostojećih nepoznanica" naveli su novinara Dragu Hedla, tadašnjeg glavnog urednika Glasa Slavonije, lista u kojem je nekoliko dana nakon likvidacije Kira objavljen komentar u kojem se izražava sumnja u slučajni ubilački pohod Gudelja, nakon što su do njega došle (lažne) informacije o ubijenom ocu i spaljenoj obiteljskoj kući.
Rezimirajmo argumente tužbe: nije Glavaš samo nevin, nego je i politički umjeren. Ubijeni Kir nije bio mirotvorac ni ikakav politički faktor. Ako nije bio mirotvorac, i ako nije smetao psima rata u Osijeku, nije bilo ni povoda da ga se organizirano fizički odstrani. Ne da Glavaš nije odgovoran, nego nije nitko izuzev Gudelja. Glavaš je, k tome, uvijek bio ugledan građanin ove zemlje, a Reihl-Kir je zapravo biografska beznačajnost koja bi trebala ostati poznata jedino kao žrtva rastrojenog lunatika.
Ubijen je 1. srpnja 1991. godine – Josip Reihl-Kir (Foto: Documenta)
Pola godine nakon što je na osječkom Općinskom sudu donesena ova presuda, Glavaš je u listopadu 2023. na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen za naređivanje ubojstva sedam nevinih civila u slučajevima "Garaža" i "Selotejp". Time je onaj nepostojeći politički "ekstremizam" ipak parafirao zahvaljujući "povijesno, politički ili pravosudno utvrđenim činjenicama". Više od policije i pravosuđa, "takozvani istraživački novinar" Hedl svojim je briljantnim radom kumovao ovoj presudi. Glavaševu opasku da Kir nije bio mirotvorac zato što je bio policajac demantira niz svjedočenja i dokumenata, po kojima je uporno obilazio sela s pobunjenim srpskim stanovništvom, samostalno i u pratnji političkih lica, nagovarajući ih na odustajanje od oružane pobune i micanje barikada. To je sustavno govorio i svojim policajcima, funkcionerima u Osijeku i novinarima, u službenim i neslužbenim prilikama. Uostalom, njegova politika bila je u skladu sa središnjicom MUP-a u Zagrebu, gdje su redovno dolazile vijesti o ekstremističkom krilu HDZ-a. Takvi su radili i protiv Kira, organizirajući prosvjede s ciljem njegova profesionalnog odstranjivanja.
Glavaševa argumentacija da Kir nije bio nikakav mirotvorac bila bi najciničnija tvrdnja u ovom postupku da nije metnuo i konstataciju prema kojoj su Kir i on bili u "korektnim odnosima". "Poznavao je Josipa Reihla Kira s kojim je bio u korektnim odnosima i surađivali su u poslu koliko su trebali", citirana je izjava Glavaša u ovoj presudi. Spremno mu je sekundirao svjedok Zlatko Kramarić, koji je u vrijeme ovih događaja bio predsjednik Skupštine općine Osijek. Potvrdio je da su "između Branimira Glavaša i Reihla-Kira bili korektni odnosi". "On je bio često s njima, i nije primijetio nikakve osobne netrpeljivosti, osim što je ponekad bilo nekih koncepcijskih razilaženja, ali to pripada vremenu", naveden je Kramarićev iskaz, koji je na samom kraju izjavio da mu je "žao što vezano za navedene historijske događaje prevladavaju konstrukcije, manipulacije, a ne činjenice".
O kakvom je "korektnom odnosu" lišenom "osobne netrpeljivosti" riječ najbolje pokazuju izjave niza svjedoka iz 2008. godine sa suđenja Gudelju, koji je osuđen na 20 godina zatvora. Josip Boljkovac, koji je bio ministar policije u vrijeme Kirovog ubojstva, posvjedočio je da je četiri dana uoči kobnog događaja Kir došao u Zagreb na sastanak. Njemu i njegovom zamjeniku Slavku Degoriciji rekao je da mu je "život ugrožen u Osijeku, i da mu se sprema likvidacija, te mu je još osobno rekao da mu prijetnje šalju Vladimir Šeks i Branimir Glavaš". "Degoricija mu je rekao da raspolaže podacima da je život Kira ugrožen i da ga hitno treba premjestiti iz Osijeka u Zagreb. Toga dana je odlučio da Kira treba premjestiti u Zagreb najkasnije do nedjelje, 30. lipnja 1991. godine. Nije imao saznanja zašto Kir nije došao, niti je provjeravao je li u ministarstvu doneseno rješenje o njegovoj smjeni", piše u njegovom svjedočenju. Dan poslije ubojstva, Boljkovac je smijenjen s pozicije šefa MUP-a. Nikada nije utvrđeno koliko je njegova energična zainteresiranost za razjašnjavanje cijele priče utjecala na njegovu smjenu.
Suprotno Glavaševoj tvrdnji da Kir nije bio mirotvorac, tadašnji zastupnik SDP-a, a danas ustavni sudac Mato Arlović, poručio je da "zna da je ovaj sudjelovao u mnogim mirovnim inicijativama, ali i da je strahovao za život" i da "misli da je Reihl-Kir upravo zbog tih strahova razmišljao da prihvati posao pomoćnika ministra MUP-a RH". "O njegovim strahovima čuo je iz različitih priča i neposredno od građana Osijeka, a strahovao je od ekstremnih pripadnika HDZ-a, koje je predvodio, barem po javnom mnijenju, Branimir Glavaš", rekao je Arlović.
Antun Gudelj (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)
Mate Šalinović, Kirov pomoćnik u osječkoj policiji, na istom je suđenju rekao da mu je poznato kako je on "imao problema s političkim strukturama grada, posebice sa predstavnicima stranke HDZ-a Branimirom Glavašem i Petrom Kljaićem i to zbog njihovih kritika na rad policije da ne radi svoj posao, da štiti JNA, 'jugonostalgičare' i 'srbočetnike'. Misli i da je primljen dopis od HDZ-a u kojem je bilo navedeno da građani grada Osijeka nemaju povjerenje u rad djelatnika policije, zbog čega se sa svojim zahtjevima obraćaju Sekretarijatu za narodnu obranu". Sadržaj dopisa koji Šalinović spominje objavljen je i u Glasu Slavonije na dan Kirove likvidacije. "Evidentno je da građani Osijeka nemaju puno povjerenje u Policijsku upravu Osijek, te ih pozivam da se obrate Sekretarijatu za narodnu obranu", pisalo je tog dana u osječkom dnevnom listu. Tadašnja saborska zastupnica Gordana Ajduković, koja je s Kirom išla na pregovore s pobunjenim Srbima, rekla je Hedlu u intervjuu za Feral Tribune da joj je Kir na putu pokazao tu rečenicu iz Glasa Slavonije. "Kir je bio uznemiren i tada mi je rekao da se boji za svoj život, da će ga netko ubiti", sjetila se njegovih riječi.
Ipak, vjerojatno najbolji opis Glavaša, Kira i političkih prilika u Osijeku zabilježen je 2006. godine. "(Svjedok) navodi kako ta Kirova politika 'mirotvorstva' nikako nije odgovarala lokalnom HDZ-u na čelu s Branimirom Glavašem, pa tako i HDZ-u na državnoj razini čiji su predstavnici iz Osijeka bili Vladimir Šeks i Ivan Vekić, od kojih je od početka dolazio otpor i protivljenje Kirovom imenovanju na mjesto načelnika PU, jer im je smetao u njihovoj namjeri da provode agresivnu, ratnohuškačku politiku, te su stoga nastojali na sve načine potkopavati pregovore s lokalnim Srbima, često ne birajući načine (paljenje ljetine, pucanje po srpskim kućama i dr.) što su izvršavali njihovi niže rangirani sljedbenici." U istom iskazu navedeno je da svjedok "nije imao konkretnih saznanja o njihovom sukobu, već je to bilo vidljivo iz čestih javnih napada Glavaša na Kira putem javnih glasila, a cilj mu je (Kiru) bio smirivanje ekstremizma koji je proizlazio iz Glavaševe politike prema građanima srpske nacionalnosti".
Prije 18 godina ove rečenice u policijski je zapisnik izgovorio Zlatko Kramarić, isti onaj koji je u parnici protiv aktivistkinje nedavno svjedočio u korist Glavaša, tvrdeći da je na svoje oči vidio kako su Kir i on bili u korektnim odnosima. Kako stoji u Hedlovoj knjizi "Glavaš – kronika jedne destrukcije", iz koje su izvučeni ovi Kramarićevi citati, osam mjeseci poslije pred istražnim sucem je promijenio priču. Ne samo o ovim detaljima, nego i o svemu drugom što se tiče Glavaša, kojeg je najprije opisao kao "gospodara života i smrti" u Osijeku, da bi potom pričao kako je policija zapravo montirala te izjave.
Skoro dvadeset godina poslije, on dovršava ličnu tranziciju. Do kraja je presvukao retoričku kožu i sada u Glavaševu korist hoda po sudovima, sekundirajući u njegovom financijskom progonu ljudi zbog tvrdnji koje je u sličnoj formi i sam nekoć verbalizirao.
Valja ponoviti da Glavaš odlučno negira sudioništvo u likvidaciji Kira i, suprotno navedenim iskazima, tvrdi da su bili u "korektnim odnosima". Zbog izostanka dokaza i policijsko-pravosudnih aktivnosti protiv njega, u ovom tekstu nismo se bavili njegovom odgovornošću. Uz dodatak da je na kraju suđenja Gudelju odvjetnik Jadranke Reihl-Kir Slobodan Budak optužio Županijsko državno odvjetništvo da nije istraživalo mogućnost zavjere, smatrajući da nema dvojbe da ubojstvo nije bilo samoinicijativno. Posljedično, ni sud se nije bavio ovom temom, premda su tijela progona kasnije tvrdila suprotno. Utoliko, da parafraziramo svjedoka Kramarića, ovaj bi tekst trebao poslužiti tek kao osujećivanje njihovog pokušaj da navedene "historijske događaje" posebno odvratnim načinom umrljaju "konstrukcijama, manipulacijama, a ne činjenicama".
