Porodica Siniše Strižaka, 26-godišnjeg civila koji je nestao 4. jula 1991., dočekala je natruhu pravde poslije više od tri decenije patnje i neodgovorenih pitanja. Umjesto da na domaćim sudovima budu do kraja razotkrivene okolnosti nestanka i smrti ovog civila te tražena kazna za odgovorne, na zagrebačkom Upravnom sudu potvrđena je tek odranije službeno poznata činjenica – Siniša Strižak lišen je slobode i života kao civilna osoba u ratnim okolnostima na području zapadnog Srema. Istina se, očito, mora uvijek iznova ponavljati i dokazivati. Bilo je potrebno održati sudsku raspravu i upravni spor kako bi se uopće došlo do priznavanja Strižakovog stradanja, Banijca iz Prevršca kod Kostajnice.
Prema rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja iz 2024., njegov tragični kraj nije imao veze s ratom. Udovici Siniše Strižaka u dva navrata je odbijen zahtjev za priznanje statusa člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu i pravo na obiteljsku invalidninu. Tvrdili su da se u Evidenciji osoba nestalih u Domovinskom ratu ne nalazi njen suprug. Kao što smo već pisali, njegovo ime i prezime nalazi se pod rednim brojem 1.529 u Knjizi nestalih. Također je zabilježen i u Knjizi osoba nestalih na području Hrvatske, samo pod drugim rednim brojem: 1.406. Oba je dokumenta proizvelo upravo Ministarstvo hrvatskih branitelja, a mi smo njegove podatke pronašli u još najmanje sedam relevantnih izvora i popisa žrtava.
Podsjetimo, njegovo ime stoji na popisu Documente – centra za suočavanje s prošlošću, gdje se Strižak navodi kao jedan od stradalnika iz Sisačko-moslavačke županije; u bazi podataka aktivnih slučajeva osoba nestalih u sukobima na području bivše Jugoslavije, Međunarodne komisije za nestale osobe; zatim u pregledu ratnih žrtava, državljana Hrvatske, srpske nacionalnosti Fonda za humanitarno pravo; na popisu fratra Ivice Jagodića koji je bilježio stradanje u Vukovaru; u ediciji Udruženja porodice nestalih i nasilno odvedenih lica Vukovar iz 1999.; na popisu Udruženja porodica nestalih i poginulih lica "Suza" te na spisku DIC-a Veritas.
Iako je sve bilo jasno, donositelji odluka iz Ministarstva hrvatskih branitelja ustrajali su u stavu da se Strižakov nestanak "ne može nedvojbeno dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s ratnim događanjima u Domovinskom ratu sukladno članku 9. Zakona o civilnim stradalnicima".
Njihove proizvoljne ocjene bile su lako oborive. Sudac Bojan Bugarin, u nepravomoćnoj presudi od 24. decembra 2024., iznio je kratak, ali krunski argument kao dokaz da je nerazjašnjeni nestanak mladog čovjeka posljedica isključivo ratnih djelovanja. Naime, tri dana prije zločina nad Strižakom, u istom dijelu zemlje, na cesti između Osijeka i Tenje, iz zasjede je ubijen načelnik osječke policije Josip Reihl-Kir. Likvidiran je pri povratku s pregovora s pobunjenim Srbima. Kirovo zalaganje za mirno okončanje sukoba se uglavnom prešućuje, no sudac Upravnog suda ispravno povezuje ta dva strašna zločina.
"Notorno je da se u početku srpnja 1991. godine već vodio oružani sukob na području istočne Slavonije i zapadnog Srijema, na što ukazuje i činjenica da je u tim okolnostima još 1. srpnja 1991. godine ubijen i načelnik osječke policije. Iz svega navedenog sud zaključuje da je Siniša Strižak kao civilna osoba kraj mjesta Orolik 4. srpnja 1991. godine lišen slobode u smislu čl. 9. st. 1. a) Zakona o civilnim stradalnicima i nestao (a potom izgleda i lišen života), u ratnim okolnostima vezanim uz Domovinski rat, zbog čega je naknadno sudskom odlukom i proglašen umrlim", navodi se u obrazloženju presude.
Jelena Strižak, udovica nastradalog, na sudu je dala iskaz o posljednjim zajedničkim danima sa suprugom. Četvrtog dana jula ispratila ga je iz Beograda zajedno sa susjedom Milanom Šolićem, kojem se također gubi svaki trag. Strižak i Šolić bili su u jednodnevnoj posjeti porodicama u Srbiji. Žene i djecu su sklonili na sigurno dok je rat buktio po Baniji. Osobnim automobilom uputili su se nazad u Prevršac, ali do kuće nisu stigli. U žitu u Oroliku zatečeno je napušteno vozilo, a njihovi posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni. Nakon alarmantnog poziva nepoznate osobe u noći između 4. i 5. jula, koja je Jeleni Strižak kazala da su joj suprug i susjed mrtvi, ona se vlakom uputila na mjesto gdje su zadnji put viđeni. Kako je navela, zbog prisutnosti naoružanih formacija u Oroliku odlučila je da se ne iskrca iz vlaka. Produžila je u Hrvatsku Kostajnicu gdje je prijavila nestanak supruga. Samo tri dana poslije, 7. jula, Siniša Strižak je proglašen mrtvim. Udovica je izjavila da njen suprug nije bio pripadnik nikakve vojne jedinice.
Analizirajući upravni postupak u kojem je ostala uskraćena za svoja prava na obiteljsku invalidninu, sudac Bugarin je objasnio da upravna tijela nisu osporila da je Siniša Strižak u vrijeme nestanka bio civil. Isto tako, ta upravna tijela nisu dokazala da je do danas provedena bilo kakva relevantna istraga vezana uz okolnosti njegovog nestanka.
"U takvim okolnostima sud ne može osporiti tvrdnje tužiteljice da je Siniša Strižak u vrijeme nestanka bio civilna osoba i da je za njegov nestanak odgovorna jedna od strana u oružanom sukobu, odnosno u Domovinskom ratu, koji je tada već bio započeo na području istočne Slavonije i zapadnog Srijema, pa tako i na području mjesta Orolik. Istovremeno upravna tijela nisu dokazala da je u vezi toga ikada provedena potpuna istraga", objašnjeno je u presudi.
U maju 2024. razgovarali smo s Jelenom Strižak. Dugo godina je vjerovala da joj je suprug živ, da je negdje zarobljen i da će se vratiti. Na Općinskom sudu u Kostajnici ubrzo je proglašen mrtvim, ali u tom smrtnom listu ne pišu okolnosti stradanja.
- Još uvijek čekamo da ga pronađu, dala sam DNK. Svašta sam pokušavala. Oni sad meni opet pišu odbijenicu da ga nema na spisku nestalih, a ima ga. Moja djeca nisu s neba pala, imala su oca - kazala je Jelena Strižak. Ona je prije 16 godina podnijela tužbu na Općinskom sudu u Hrvatskoj Kostajnici. Spor je izgubila. Morala je platiti troškove parnice u iznosu od 8.700 kuna. Gotovo pune četiri godine, od 2008. pa do 2012., zajedno sa svekrvom je plaćala 200 kuna mjesečno.
Upravni sud stao je na stranu Jelene Strižak i njen iskaz ocijenio u potpunosti vjerodostojnim, iskrenim, istinitim, detaljnim i preciznim. Kako se navodi u presudi, na temelju utvrđenih činjenica i na temelju čl. 10. st. 2. Zakona o civilnim stradalnicima, tužiteljici je priznat status člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu, a tako i pravo na obiteljsku invalidninu. Nadležnom upravnom tijelu naloženo je da u roku od 30 dana donese posebnu odluku.
