Hrvatska javnost i ove bi godine jedva i primijetila Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, spomendan prema Zakonu o blagdanima, a ne bi se ni sjetila značaja jedne od najuspješnijih mirovnih inicijativa da Zajednica povratnika hrvatskog Podunavlja nije povodom obilježavanja 27. godišnjice mirne reintegracije dodijelila priznanje ni manje ni više nego Branimiru Glavašu, nepravomoćno osuđenom za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine.
Na izbor Glavaša za priznanje na događaju na kojem po pravilu izostaje ili je podzastupljena druga strana koja je ravnopravno sudjelovala u mirnoj reintegraciji – ona srpska, reagirali su Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba.
U zajedničkom priopćenju te su dvije organizacije podsjetile na Glavašev (ne)slavni ratni i pravosudni put u zadnje dvije decenije, na Glavašev bijeg pred presudom hrvatskog suda u Bosnu i Hercegovinu gdje je na kraju u Mostaru izdržao kaznu zatvora, nešto više od pet godina.
Centar za mir i Documenta smatraju neprimjerenim i bez valjane pravne osnove dijeliti Glavašu bilo kakvo priznanje a posebno ne povodom obilježavanja mirne reintegracije. "Nije nam poznata njegova uloga u mirnoj reintegraciji. On je morao surađivati s Privremenom upravom UNTAES-a. Stoga, ne vidimo čime bi Branimir Glavaš pomogao uspjehu mirne reintegracije i očuvanju mira", stoji u zajedničkom priopćenju Centra za mir i Documente.
Iz Zajednice povratnika hrvatskog Podunavlja stigao je i odgovor potkrijepljen čime drugim nego Thompsonovim stihovima "Ako ne znaš što je bilo, upitaj heroje", navodeći Glavaševe akcije s početka rata: da je organizirao obranu Osijeka, prihvaćao prognanike, štitio, povezivao branitelje, pomagao u osnivanju Zajednice prognanika... "I to mu ne može nitko osporiti. I njegov doprinos za obranu Grada je nemjerljiv. U to doba trebalo je imati hrabrosti i umijeća prihvatiti se te odgovornosti. Optuživati njega znači optuživati sve nas – hrvatske branitelje i Domovinski rat u cjelini", napisali su iz Zajednice povratnika hrvatskog Podunavlja.
Za razliku od detaljnog opisa Glavaševog opusa s početka devedesetih, "Glavašev mirotvorni period" stao je u samo jednu rečenicu, onako uzgred da je "najuže surađivao s Ivicom Vrkićem i Vesnom Škare Ožbolt tijekom provedbe mirne reintegracije i 1997. dočekao predsjednika Tuđmana u tada još okupiranom Belom Manastiru".
A slučaj Glavaš čini podeblji dosje. Početkom 2000-tih optužen je po zapovjednoj odgovornosti za kaznena djela ratnog zločina počinjenih nad srpskim civilima u slučajevima "Selotejp" i "Garaža". Prema svjedočenjima, zarobljene civile tjeralo se da piju kiselinu iz akumulatora, premlaćivalo ih se i mučilo, a zatim ih se odvodilo na obalu Drave sa selotejpom preko usta gdje su bili likvidirani, a tijela su im bačena u rijeku.
Sam Glavaš nije poricao da su se navedeni zločini dogodili, ali tvrdi da on za njih nije odgovoran. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu Glavaš je 2009. osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu, ali je prije njenog izricanja pobjegao u BiH.
Ustavni sud je 2015. iz procesnih razloga ukinuo pravomoćno osuđujuću presudu Vrhovnog suda. Iako je ponovljeni proces protiv Glavaša pokrenut 2017. predsjednik Zoran Milanović je 2021. Glavašu vratio sedam ratnih odlikovanja i čin general-bojnika koje mu je 2010. oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović. Sa svim odlikovanjima čiji je još uvijek vlasnik, Glavaš je ponovo 2023. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od sedam godina.
I zato ako u Zajednici povratnika hrvatskog Podunavlja ne znaju što je bilo, neka pitaju hrvatsko pravosuđe.
