Više od 30 godina od početka ratnih sukoba otvaraju se nove istrage, broj suđenja je velik, ali zbog sporog tempa neki od postupaka, poput onog protiv Branimira Glavaša za zločine počinjene 1991. nad srpskim civilima u Osijeku, nikako da budu privedeni kraju. Sve je teže doći do informacija o suđenjima, a u brojnim postupcima još uvijek nisu završene ni predistražne radnje, navodi se u Izvještaju o praćenju suđenja za ratne zločine za 2022., koji su u srijedu predstavile Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

Te dvije organizacije, koje od 2005. sustavno prate suđenja za ratne zločine, lani su evidentirale ukupno 61 kazneni postupak koji je bio u toku, što je dvostruko više od perioda prije priključenja Hrvatske Europskoj uniji. Međutim, objasnila je Teršelič, to ne znači da su postupci u skladu s očekivanjima žrtava, njihovih obitelji i javnosti. Posebno zabrinjava da je čak 41 postupak vođen u odsutnosti, odnosno protiv nedostupnih optuženika koji mahom prebivaju na teritoriju Republike Srbije.

- Suđenja u odsutnosti nisu samo problem domaćeg pravosuđa, nego je to sada slučaj i u Srbiji, pa smatramo kako je nužno da nadležna tijela dviju država potpišu ugovor o suradnji s ciljem efikasnijeg procesuiranja počinitelja i izbjegavanja postojeće politizacije takvih slučajeva. Taj ugovor, kojim bi bilo predviđeno da se suđenja vode u onoj zemlji gdje sada prebiva okrivljenik, mogao bi imati doslovno dvije stranice. Dakle, nije riječ o složenosti postupka, već pomanjkanju političke volje da se takvo nešto napravi - rekla je Vesna Teršelič.

Od ukupnog broja praćenih postupaka lani je njih 57, odnosno 94 posto bilo protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA, a samo četiri kaznena postupka vodila su se ili se još vode protiv pripadnika hrvatskih postrojbi i HVO-a. Riječ je o zločinima počinjenima u Osijeku, Hrasnici, Kulinama i Lori. Nadležna županijska državna odvjetništva istodobno su podigla 17 optužnica i donijela 18 rješenja o provođenju istraga protiv 39 osoba. Mada je DORH, radeći na unapređenju vlastite baze podataka, ranije najavljivao da će dio tih podataka biti javno dostupan, to se nikada nije dogodilo.

- Također, i one presude objavljene na stranici Vrhovnog suda su anonimizirane pa su nerazumljive. To je sve veći problem i za medije. Broj medijskih priloga o ratnim zločinima je u stalnom padu. Interesa za žrtve i obitelji stradalih itekako ima, ali je sve teže pratiti što se zapravo događa - rekla je voditeljica Documente.

Takav je slučaj, dodala je, u postupku za zločine nad civilima u Osijeku, gdje se sada na prvom mjestu navodi ime optužene Gordane Getoš Magdić, što zapravo medijima i najširoj javnosti otežava razumijevanje da je tu zapravo riječ o procesu u kojem se sudi Glavašu.

- Postupak je razdvajan pa je ponovno spojen i posljedica toga je da je do tada drugooptužena postala prvooptužena. Suđenje Glavašu je u tijeku, ročišta se zakazuju, ali osjećamo strah kako se zapravo radi o postupku bez kraja - objasnila je Teršelič.

Dodala je da je nakon pristupanja Hrvatske EU-u došlo do stagnacije u kvaliteti kaznenog progona i suđenja. Nadležnim tijelima nedostaju pak kapaciteti za reviziju i istragu neriješenih predmeta pa je smanjena učinkovitost istraga, posebice protiv pripadnika hrvatskih postrojbi. Također, Ministarstvo branitelja od 2015. nije objavilo novo izdanje Knjige nestalih.

Teršelič je podsjetila i na pojedine zločine za koje još uvijek nema optužnica. Tako su još uvijek u predistražnoj fazi zločin u Bogdanovcima počinjen 1991. nad Hrvatima, Albancima i drugim nesrbima. Tu je i zločin u Antinu iz jeseni 1991. te niz zločina počinjenih tokom i nakon "Oluje", a za koje su podignute samo tri optužnice. Pritom nijedna u 2022. godini.

Iz Documente i osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava upozorili su i na probleme u primjeni Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH iz 2015. godine te Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata koji se primjenjuje od 2021. Smatraju da je nužna evaluacija primjene oba akta.

- Kada govorimo o žrtvama, izuzetno je važno da one zaista imaju osjećaj kako sudski procesi u kojima pokušavaju ostvariti svoja pravu imaju smisla. I zato, među ostalim, inzistiramo da se prekine sa suđenjima u odsutnosti. Jer ako okrivljenik jednog dana postane dostupan domaćem pravosuđu, postupak se mora ponoviti, što znači i da žrtve ponovno moraju svjedočiti o stvarima koje su im se na najgrublji mogući način dogodile 1990-ih. A ljudi na terenu nam govore da to žele što prije zaboraviti i nastaviti sa svojim životima - rekla je Veselinka Kastratović.

Dodala je kako je njihov tim vjerojatno zadnji koji još uvijek bilježi ljudske gubitke. Trenutno rade na vukovarskom području s lokalnim Srbima, kojima su u proljeće i ljeto 1991. ubijeni članovi obitelji, a radi se o žrtvama o kojima se u hrvatskoj javnosti šuti.

- Nažalost, postoje neki zločini koji neće biti procesuirani jer su odgovorni za njih preminuli. Jedan od njih je zločin počinjen u Sarvašu, gdje je 1991. ubijeno 11 civila i gdje su stradala dva hrvatska policajca, Milorad Đekić i Zdravko Pokrajac. Tu je i niz zločina koji su se dogodili nakon akcije "Bljesak" 1995. o kojima se također ne govori, a koliko nam je poznato, DORH se njima ne bavi - istaknula je Kastratović.