Do 7. listopada 2024. izraelski su napadi u Gazi ubili više od 42 tisuće Palestinaca. Otprilike 60 posto čine žene i djeca, 32 posto isključivo djeca. Ranjenih je više od 97 tisuća. Stvarne brojke su veće te će se ustanoviti tek nakon otkapanja ruševinama zatrpanih tijela. Već do siječnja 2024. razoreno je ili oštećeno 62 posto svih domova u Gazi, više od 70 posto poslovne, industrijske i uslužne infrastrukture te 84 posto zgrada namijenjenih zdravstvu. Do srpnja je raseljeno 1,9 milijuna građana ili oko 90 posto stanovništva Gaze. Mnogi su bježali više no jednom, neki i desetak puta. Na sjeveru Gaze još prošle zime u četiri petine domaćinstava odrasli danima nisu jeli, zato da bi njihova djeca mogla. Uskoro su počeli jesti divlje biljke i životinjsku hranu. Do svibnja redovno nije jelo preko 90 posto trudnica i djece mlađe od dvije godine. Zbog pothranjenosti, 90-ak posto mlađih od pet godina pati od zaraznih bolesti, a 70 posto od proljeva. Mnogima prijeti zatajenje bubrega. "Željela bih da nisam zatrudnjela. Bojim se za bebu i osjećam se krivom", kaže jedna Palestinka.
Navedeno je djelić podataka iz nedavno objavljenog opsežnog izvještaja Amnesty Internationala (AI) naslovljenog "Osjećaš se kao potčovjek: Izraelski genocid protiv Palestinaca u Gazi". Međunarodna organizacija je na 300 stranica analizirala djelovanje izraelskog vodstva i vojske. Riječ je o enciklopediji pakla: razmatraju se zračni i artiljerijski udari, bombe velike razorne moći koje sravnjuju čitave gusto naseljene četvrti i istrebljuju čitave obitelji, uništavanje poljoprivrednih zemljišta ključnih za preživljavanje. Agencije UN-a i stručnjaci ističu da je riječ o intenzitetu razaranja neviđenom u 21. stoljeću. Naredbe o "evakuaciji" stanovništva u "sigurne humanitarne zone" u praksi nisu značile gotovo ništa: proizvoljno mijenjane iz dana u dan, zbile su stanovništvo u nekoliko sve manjih džepova. Do kolovoza je "evakuirano" 84 posto površine Gaze. "To je poput apokalipse. Nema čiste vode, nema zahoda, bombardiranje ne prestaje. Osjećaš se kao potčovjek", ispričao je jedan Palestinac.
Pobliže je analizirano petnaest pojedinačnih zračnih udara u kojima su ubijeni isključivo civili, njih 334, od čega 141 dijete, te intervjuirano više od dvjesto svjedoka. AI je navedena zlodjela i ukupnost izraelskih akcija – isključivanje opskrbe energijom, sprečavanje dostave hrane, humanitarne pomoći i goriva – analizirao u kontekstu međunarodnih pravnih propisa. Genocid je najizravnije definiran drugim člankom Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Taj zločin "znači bilo koji od sljedećih djela, počinjenih s namjerom uništenja – dijelom ili u cjelini – nacionalne, etničke, rasne ili religijske grupe kao takve: a) ubijanje članova skupine, b) nanošenje teške tjelesne ozljede ili duševne boli članovima skupine, c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje, d) nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine, te e) prisilno preseljavanja djece iz skupine u drugu skupinu."
U istraživanju se AI fokusirao na prve tri odredbe. Posebna je pažnja posvećena pitanju je li Izrael postupao s izričitom "namjerom da uništi, u cjelini ili dijelom, grupu kao takvu". Za postojanje genocida nije dovoljna činjenica da se članove određene skupine ubija zbog pripadnosti toj skupini: nužna je specifična namjera – dolus specialis – kao esencijalni element genocida, kojim se on razlikuje od ostalih zločina.
AI je pregledao 102 izjave izraelskih vođa – njih 22 "izgleda da pozivaju na genocidna djela ili ih opravdavaju". Preostale ili pozivaju na druge zločine protiv Palestinaca poput ekspanzije naselja, prisilnog preseljenja i neselektivnih napada, ili koriste rasistički, dehumanizirajući jezik. Među prve pripada huškanje izraelskog predsjednika Izaka Hercoga kako je za Hamasov napad "odgovoran cijeli narod" te kako "nema neuključenih civila", otvoreno pismo Benjamina Netanjahua u kojem govori o "ratu između djece svjetlosti i djece tame" te spominje biblijsku referencu na Amalečane – riječ je o plemenu za koje je starim Izraelcima zapovjeđeno da ga u potpunosti unište uključujući djecu – potom morbidne izjave tadašnjeg ministra obrane Joava Galanta o "ljudskim životinjama", ministra sigurnosti Itamara Ben-Gvira o tome da treba likvidirati sve koji podupiru Hamas, ministra financija Bezalela Smotricha da u Gazi "postoji dva milijuna nacista", ministra energetike Izraela Kaca iz kojih proizlazi kako je svrha zabrane opskrbe strujom i vodom uništenje Palestinaca, brigadnog generala Jogeva Bara Šešeta kako "oni nemaju budućnosti" i druge. Tu je i poznati pjevač Kobi Perec, koji često nastupa za vojnike pozivajući na spaljivanje Gaze.
Analizirane su i 62 video i audio snimke te fotografije: na jednoj snimci grupa izraelskih vojnika pleše i pjeva "Došao sam osvojiti Gazu... Izbrisati sjećanje na Amalek. Znamo naš slogan, nema neuključenih civila". Na brojnima slave uništavanje domova, religijskih i kulturnih objekata, te ispisuju grafite "Nakba 2023". Do prošlog proljeća razoreno je ili oštećeno 17 sveučilišta, stotinu džamija i 21 groblje, ukupno 63 posto kulturnog nasljeđa Gaze, "uključujući i nakon što je Izrael preuzeo kontrolu nad njima i gdje nije bilo očite vojne potrebe (...) Čini se da se uništavanje palestinske kulture i povijesti smatra samom svrhom i ciljem djelovanja", zaključuje izvještaj.
Pobijaju se protuargumenti da izraelske akcije "proizlaze iz nepromišljenosti", ili da namjera nije uništenje Palestinaca, nego Hamasa te da Izrael nije mario hoće li usput uništiti i Palestince. Brojna izraelska djela počinjena su smišljeno. Druga teza zapravo znači da je uništenje Palestinaca nužno za uništenje Hamasa: ipak, "instrumentalna namjera – uništenje Palestinaca kako bi se uništio Hamas – još je uvijek genocidna". A nebriga za palestinske živote kao nevrijedne obzira sama po sebi je dokaz genocidne namjere – "viđenje napadnutih kao podljudi dosljedna je značajka genocida". Postojanje vojnih ciljeva ili samog oružanog sukoba ne isključuje genocidnu namjeru.
Promatrajući izraelske akcije u cjelini, koje stanovništvo Gaze vode u polaganu smrt, AI zaključuje kako je uništenje Palestinaca ili izraelski cilj ili sredstvo postizanja vojnog cilja, čija je genocidna namjera sastavni dio. Zbog toga se ne radi "samo" o zločinima protiv čovječnosti, koji uključuju sustavne napade na civile te se u praksi često ne razlikuju od genocida. Iz povijesnih razloga mnogi oklijevaju utvrditi postojanje izraelske genocidne namjere: taj otpor priječi ostvarenje pravde i odgovornosti – "ključno je prepoznati genocid kada se on događa i inzistirati na tome da rat nikada ne može biti izgovor", napominje AI. Ovim istraživanjem obuhvaćen je samo period do prošlog srpnja, otkad je Izrael još više proširio napade. Prije nekoliko dana svoj je izvještaj objavio i Human Rights Watch, zaključujući da Izrael "čini genocidna djela" već i zbog činjenice da Gazu namjerno lišava pitke vode. Spomenuti izvještaji toliko su mučni da njihovo čitanje nagoni na povraćanje. Ne može se reći "nismo znali".
