Osnovnu školu sam završio s vrlo dobrim uspjehom, a problemi su se počeli javljati u srednjoj za automehaničare. Događalo se da bi većina razreda prepisala ispit od mene. Na kraju bi oni dobili trojke, a ja jedinicu - prisjeća se Milan Mitrović iz Slavonskog Broda.
Puno smo ulagali u obrazovanje, taman smo se pomaknuli s mrtve točke, a onda nas je zadesila pandemija. Bojim se da će ona negativno utjecati na školovanje romske djece – kaže Milan Mitrović iz Romske organizacije mladih Hrvatske
- Pojedini profesori su me ocjenjivali isključivo na temelju boje kože, prezimena i nacionalnosti. Zbog neugodnih situacija sam nakon nekog vremena prestao ići na praksu i taj jedan predmet. Neopravdani su se skupljali... Izbacivanjem iz srednje škole urušili su mi se snovi jer sam oduvijek želio postići nešto više u svojoj zajednici. Uzor mi je bio stariji brat koji je u to vrijeme bio jedan od rijetkih Roma s položenom maturom. Ali nisam se predao - dodaje ovaj 34-godišnjak koji je u međuvremenu završio tečaje za zidara i zavarivača, a potom i srednju trgovačku školu.
Milan je danas student treće godine ranog i predškolskog odgoja na Učiteljskom fakultetu u Slavonskom Brodu, a zbog aktivističkog angažmana izabran je za predsjednika Romske organizacije mladih Hrvatske i člana Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice. Kroz terenski rad, prije svega s djecom predškolskog uzrasta, već godinama iz prve ruke svjedoči problemima s kojima se suočavaju Romi u Hrvatskoj: diskriminaciji prilikom zapošljavanja, otežanom pristupu obrazovanju i nedostatku osnovne komunalne infrastrukture potrebne za pristojan život.
- Često sam imao dojam da se borimo s vjetrenjačama. Međutim, situacija se u jednom trenutku ipak počela kretati nabolje. Posljednjih godina sve je više zaposlenih Roma. Ipak, većinom je riječ o slabije plaćenim poslovima u građevinskom sektoru ili gradskoj čistoći. Zadovoljan sam i što sve veći broj pripadnika naše zajednica završava srednju školu i fakultete, pa se najmlađi imaju na koga ugledati. Puno smo ulagali u obrazovanje, taman su se stvari pomaknule s mrtve točke, a onda nas je zadesila pandemija. Bojim se da će ona negativno utjecati na školovanje romske djece, pogotovo one koja zbog nedostatka električne energije ili interneta ne mogu pratiti online nastavu - kaže nam Milan Mitrović.
Kovid-19 je na surov način razotkrio postojeće nejednakosti te istaknuo prijezir pojedinih političara prema stečenim ljudskim pravima – istaknula je u uvodu izvještaja Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala
Njegove sumnje potvrdio je nedavno objavljen izvještaj Amnesty Internationala (AI) o globalnom stanju ljudskih prava za 2020. godinu. U mnogim krajevima svijeta, navodi se u izvještaju te međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Velikoj Britaniji, pandemija koronavirusa povećala je postojeću neravnopravnost i diskriminaciju. Najviše su pretrpjele ionako marginalizirane skupine kao što su siromašni, nacionalne manjine, izbjeglice i žene, a na udaru su se našli i novinari kojima pojedine vlade žele ograničiti pravo na slobodno izvještavanje i pristup informacijama. "Kovid-19 je na surov način razotkrio postojeće nejednakosti te istaknuo prijezir pojedinih političara prema stečenim ljudskim pravima. Desetljeća politika podjela, štetnih mjera štednje i izbora čelnika koji ne mare za raspadajuću javnu infrastrukturu omogućili su ovom virusu da olako dođe do svoga plijena", istaknula je u uvodu izvještaja Agnès Callamard, glavna tajnica AI-a.
Pored diskriminacije nacionalnih manjina, prije svega Roma, u posebnom izvještaju Hrvatskoj se predbacuje nasilje prema migrantima i uskraćivanje mogućnosti da zatraže azil jednom kada prijeđu granicu. Amnesty International tako se poziva na različite humanitarne organizacije koje su zabilježile više od 15.000 slučajeva vraćanja migranata s granice, često popraćenih fizičkim nasiljem i zlostavljanjem. Kao jedan od radikalnijih primjera istaknut je događaj iz svibnja prošle godine, kada je 16 migranata i tražitelja azila prijavilo da ih je grupa policajaca obučenih u crne uniforme zarobila i zlostavljala nedaleko od Plitvičkih jezera. Od udaranja nogama te batinanja metalnim palicama i drškom pištolja, navodi AI, desetorica muškaraca zadobila su teške ozljede, uključujući prijelome kostiju i povrede glave.
Milan Mitrović (Foto: Goran Kovačić/PIXSELL)
- Broj takvih svjedočanstava kao i činjenica da se ista u potpunosti poklapaju sa svjedočanstvima anonimnih policijskih službenika dokazuju da je riječ o sustavnoj praksi koja je postala metoda upravljanja granicama, oslanjajući se na kršenje ljudskih prava. Ministarstvo unutarnjih poslova sustavnim negiranjem svih navoda, pritom ne inicirajući istrage, pokazuje da nije zainteresirano za zaustavljanje ovakvih brutalnih i nezakonitih praksi. Štoviše, dokazuje da je riječ o politici koju će bezuvjetno implementirati, pa čak i nauštrb ljudskih života - kaže u razgovoru za Novosti Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije (CMS).
Protekla godina, dodaje Ćuća, pokazala je svu brutalnost metoda koje hrvatska policija koristi prilikom nezakonitih protjerivanja izbjeglica. To je naposljetku, kako ističe i AI, dovelo do reakcija predstavnika institucija Europske unije, koji su najavili uspostavu nezavisnog mehanizma nadzora granica. No aktivistkinja CMS-a napominje kako još uvijek ne postoje konkretni dokazi da će taj mehanizam doista biti neovisan, odnosno da će se kroz njega omogućiti djelovanje pučke pravobraniteljice i organizacija civilnog društva, da će se njime dokumentirati kršenja ljudskih prava i omogućiti neometan pristup svoj potrebnoj dokumentaciji.
Ana Ćuća (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)
- Dok s jedne strane predstavnici EU-institucija najavljuju nadzor nad hrvatskom policijom, te iste institucije i njihovi predstavnici dodjeljuju dodatna sredstva ovdašnjoj policiji. Time se podupire ovakva metoda upravljanja granicama i učvršćuje tvrđava Europa. Zbog toga je važno da međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala pobliže promatraju kontinuiranu uporabu nasilja na granicama i upozoravaju na nezakonitost takvih praksi - smatra Ana Ćuća.
U izvještaju, kojim je obuhvaćeno 149 zemalja, upozorava se na značajan porast rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja. Žrtve su prije svega žene koje su zbog ograničene slobode kretanja uslijed lockdowna i smanjenih kapaciteta sigurnih kuća prisiljene živjeti sa svojim zlostavljačima. U tom kontekstu AI je pozdravio donošenje amandmana kojima je lani u hrvatskom Kaznenom zakonu definicija silovanja usklađena s međunarodnim standardima kao i povećanje kazni za rodno uvjetovano nasilje. Zbog redefinicije je narastao i broj prijava za takvu vrstu nasilja, no ono se u većini slučajeva i dalje tretira kao prekršaj. Istodobno je međunarodna organizacija upozorila na značajne prepreke koje postoje u ostvarivanju prava na pobačaj. Istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu iz travnja prošle godine pokazalo je da prosječna cijena pobačaja u Hrvatskoj iznosi oko 2500 kuna, zbog čega je on nedostupan siromašnijim ženama. Također, pristup pobačaju otežavaju liječnici koji uskraćuju zdravstvenu skrb svojim pacijenticama i ne obavljaju zahvat za koji su se školovali i za koji su plaćeni, podsjeća Petra Karmelić iz Platforme.
- Kod nas se preko 60 posto ginekologa i ginekologinja poziva na priziv savjesti, dok je u susjednoj Sloveniji ta brojka oko tri posto. Taj podatak nam ukazuje da se pravo pobačaj kod nas sustavno otežava zbog političke klime. Također, pristup pobačaju je otežan i zbog društvenog pritiska na žene koje se za taj zahvat odluče te se susreću s posramljivanjem i okrivljavanjem u svojoj okolini, ali i u zdravstvenim ustanovama - govori Karmelić i dodaje da je pristup tome pravu ograničen i zbog aktualne pandemije koja je dodatno opteretila zdravstveni sustav.
Petra Karmelić (Foto: Zvonimir Mihalj)
AI upozorava kako u Hrvatskoj još uvijek nije donesen novi zakon o pobačaju, iako je rok za izmjenu starog, koji je definirao Ustavni sud, istekao u veljači 2019. Prema istom rješenju Ustavnog suda iz 2017. godine, on ne smije biti zabranjen. Međutim, glasovi koji dolaze iz redova vladajućeg HDZ-a ukazuju na to da bi ostvarivanje tog prava moglo biti otežano kroz uvođenje tzv. perioda čekanja i obaveznog savjetovanja za žene.
- Na primjeru Makedonije znamo da su neke zemlje u kojima je savjetovanje bilo zakonski uvedeno s vremenom napustile tu praksu upravo zbog posljedica koje je ona imala po zdravlje i živote žena. Uistinu se nadamo da će političari i političarke pri donošenju novog zakona uzeti u obzir mišljenje građanki i građana koji su ih izabrali. Naime, prema zadnjem istraživanju, njih preko 80 posto podržava pravo na izbor, a više od 60 posto smatra da pobačaj mora biti besplatan te da se vjerske zajednice ne smiju miješati u donošenje novog zakona - kaže za Novosti Petra Karmelić.
Pozivajući se na podatak Hrvatskog novinarskog društva, prema kojem je u 2020. bilo aktivno preko 900 tužbi protiv novinara i medija, Amnesty International upozorava da su novinari koji u Hrvatskoj istražuju korupciju i organizirani kriminal i dalje suočeni s prijetnjama i zastrašivanjima.
Vanja Jurić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Teško mi je govoriti o motivima tužitelja, ali iz broja tužbi i iznosa koji se njima potražuju, a govorimo o kumulativnim iznosima u milijunima kuna, sigurno je da je njihov efekt ozbiljan financijski pritisak na redakcije i novinare, kao i stvaranje atmosfere autocenzure - govori odvjetnica Vanja Jurić, koju je Europska komisija nedavno imenovala članicom stručne skupine za SLAPP tužbe (strateške tužbe kojima se želi ušutkati kritične glasove u javnom prostoru, op. a.).
- Najveći problem, sistemski, jesu one tužbe koje se podnose bez valjane pravne i činjenične osnove, sa svrhom da se samim vođenjem postupaka i neovisno o njihovom ishodu utječe na novinare da o određenim temama prestanu izvještavati - kaže odvjetnica koja zastupa veći broj medija i novinara.
Takvih primjera u praksi ima mnogo, dodaje Jurić, a jedan od očitijih su nedavne tužbe jedne političarke koja je pokrenula postupke za naknadu štete protiv nekoliko medija zbog toga što su izvijestili javnost da je pravomoćno osuđena za kazneno djelo.
- Nesporno je da takva pravomoćna presuda postoji, nesporan je njen sadržaj, a javni interes za takvo izvještavanje sigurno postoji. Dakle, ostvarene su sve pretpostavke zbog kojih medij ili novinar ne može i ne treba odgovarati za štetu. Ipak, postupci su i dalje aktualni - dodaje.
Različite međunarodne organizacije koje se bave zaštitom slobode izražavanja pripremile su prijedloge za rješenje ovog problema, govori nam Jurić, a izgledni smjer u kojem će se ići jest da se u zakonodavstva država članica EU-a ugrade odredbe koje bi sudove nalagale da u toj specifičnoj vrsti predmeta, prije ulaska u meritum, prvo utvrđuju postoji li činjenična i pravna osnova za daljnje vođenje postupka.
- To bi u ozbiljnoj mjeri smanjilo trajanje tih postupaka i opterećenost redakcija i novinara, i u financijskom i u vremenskom smislu. A svakako bi i obeshrabrilo tužitelje koji postupke protiv medija pokreću iz pogrešnih motiva - zaključuje Vanja Jurić.
