Prošlo je gotovo osam godina od čuvenog programatskog govora tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je na saboru Zajednice branitelja HDZ-a "Gojko Šušak" 3. svibnja 2014., točno na svjetski Dan slobode medija, jasno poručio kako bi hrvatsko društvo pod njegovom vlašću trebalo izgledati: "Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država – Domovinski rat, naši branitelji i poginuli te politička doktrina dr. Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška." Početne ideje kasnije je razradio i počeo provoditi u praksu 2016., za vrijeme kratkotrajnog boravka na funkciji prvog potpredsjednika Vlade. Poslovično posvađana lijevo-liberalna scena zaboravila je na međusobne svađe i zajednički krenula u protuudar koji je uz još neke udarce s boka, a bilo ih je i sleđa iz vlastite stranke, završen Karamarkovom abdikacijom. U HDZ-u ga je naslijedio eurodiplomat Andrej Plenković, što je dočekano kao relaksiranje.

Međutim, šest godina kasnije, točno koliko je Plenković na vlasti, ljudi se privode – među njima i penzioneri – zbog benignog vrijeđanja lika i djela premijera na društvenim mrežama, novinari su izloženi tužbama i prijetnjama ako se usude reći drugačije od zacrtanog, Hvidra šalje priopćenja protiv onih koji se zalažu za normalan život na ovim prostorima... Sve nekako miriše na atmosferu devedesetih koju je Karamarko onako zdušno htio obnoviti.

Zadnji primjer dolazi iz Osijeka. Nakon što je na svom Facebooku 5. kolovoza prošle godine, uoči obljetnice Oluje, objavio status: "Čestit dan pobjede nad etničkim nečišćenjem svima koji slave zločin", na Ivana Cingela, profesora na osječkom Fakultetu građevinarstva i arhitekture te predsjednika Društva arhitekata Osijeka (DAO), krenula je hajka čije je finale bio tekst na trećoj stranici Glasa Slavonije, objavljen dva tjedna poslije, pod naslovom "Za šefa Društva osječkih arhitekata proslava Oluje je proslava zločina". Novinar Tomislav Prusina složio je praktički potjernicu za Cingelom koje se ne bi postidjela ni najotrovnija štampa iz 1990-ih. Ovdje valja spomenuti da je Cingel kroz djelovanje u DAO-u i županijskom Zavodu za prostorno uređenje, gdje je bio 11 godina zaposlen, mnogima stao na žulj inzistiranjem na poštivanju zakona i procedure, tako da je po prirodi funkcioniranja investicija u Hrvatskoj sebi pribavio nemali broj neprijatelja.

Jezgra mučkog zahvata je u izokretanju duha i smisla članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije po kojem me se goni – kaže Cingel

Špranca za tekst je poznata: redakciji se javio anonimni zabrinuti čitatelj kojem je Cingelova objava bila "uvredljiva" jer profesor "ne poštuje ni temeljne odrednice na kojima je nastala ova država". Time je priprema baražnog napada bila gotova. Sve ostalo je čista rutina: Cingelu je pod nos stavljeno i da je bio kandidat Radničke fronte na izborima i da je kao političar podložan javnoj kritici, nakon čega je zatraženo očitovanje DAO-a o tome "kako gledaju na stajališta kojima Cingel najznačajniju vojnu akciju moderne hrvatske povijesti koja je, usput rečeno, nakon oslobađanja generala Markača i Gotovine i pravno posve besprijekorna, tako olako naziva zločinom". Kako se DAO nije pridružio hajci, Prusina ih je prozvao da su se "domobranski ogradili", pa je Glasu Slavonije ostala nada da će se s njim obračunati vodstvo fakulteta nakon godišnjih odmora. Cingel je objasnio da je objavu napisao kao privatna osoba, da studente ne podučava politici nego urbanizmu i da osobno smatra da Oluja nije zločinačka u legitimnosti vojnog cilja, ali da je imala sistemski karakter etničkog čišćenja i da se "slavljenjem nje kao legitimnog vojnog cilja, uz to slavi i zločin". U otvoreni lov uključili su se, očekivano, i na društvenim mrežama, gdje su Cingela vrijeđali, tražili zabranu javnog djelovanja, otkaz na poslu, protjerivanje iz države, a na kraju mu prijetili fizičkim nasiljem i smrću, sve uz "Za dom spremni" pozdrave. Komentare, opet očekivano, nitko nije obrisao.

Cingel je zbog toga podnio kaznene prijave protiv Prusine i glavnog urednika Glasa Slavonije Bojana Divjaka, no one su odbačene jer nije uočena namjera da mu se tekstom "prouzroči strah ili stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okružje zbog njegovog političkog opredjeljenja". Cingel je isti dvojac prijavio i Novinarskom vijeću časti HND-a, o čemu u kolumni u ovom broju piše Viktor Ivančić, ali ono je većinom glasova zaključilo da tekstom "nisu prekršena univerzalna novinarska etička načela". Međutim, Cingel je ipak pozvan na razgovor u policiju, ali ne zbog svoje prijave. U priču se opet uključio "anonimni građanin" (ili više njih) koji ga je prijavio, Općinsko državno odvjetništvo prijavu je prihvatilo i podiglo optužni prijedlog protiv njega jer da je svojom objavom "povrijedio osjećaj dostojanstva branitelja i građana RH" po članku 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za što je zapriječena kazna od 5.000 do 30.000 kuna. Zamjenik općinske tužiteljice Željko Ivanušić, koji je u ime države preuzeo slučaj, kaže dalje u optužnom prijedlogu da je Cingel svojim statusom izrazio "krajnje nepoštovanje prema svim onim građanima koji operaciju 'Oluja', pored operacije 'Bljesak', smatraju odlučujućom i ključnom pobjedom" te da je posebno sporno što je status objavljen na Dan domovinske zahvalnosti, čime je autor iskazao nepoštovanje blagdana i "povrijedio osjećaje dostojanstva velike većine građana, a naročito sudionika 'Oluje'", kao "i sve građane čijoj nacionalnoj ili društvenoj skupini isti pripadaju" koji, kaže tužitelj, po Cingelu nisu vrijedni dužnog poštovanja. Premda i sam tuženi pripada toj skupini.

- Jezgra mučkog zahvata je u izokretanju duha i smisla članka 25. po kojem me se goni. A čija je ideja u tome da se nekoga ne smije maltretirati ili diskriminirati zato što ima neko političko uvjerenje – npr. okupimo se da te šikaniramo, vrijeđamo i ponižavamo kao ljevičara, liberala ili konzervativca, ili ti čak prijetimo. Što je upravo ono što je meni rađeno slijedom članka u Glasu. Tužitelj to izokreće u tumačenje po kojem se "povreda nečijeg dostojanstva" sastoji u nečijoj uvrijeđenosti time što se ja usudim misliti drugačije od njega u stvari od koje radi svetinju. Jer netko smatra da mu je u osjećaj osobnog dostojanstva kao serijska oprema ugrađeno da i svi drugi moraju razmišljati kao on – ako ne razmišljaju, vrijeđaju njegovo dostojanstvo. To je po paralogičkoj strukturi zamjene teza kao ono kada si neki vjernici dozvoljavaju uvrijediti se na prizor ljudi koji pred posvećenim ikonama ne padaju na koljena poput njih, jer su si uvrtjeli da su svi dužni padati. Ukratko, stvar Oluje postavljena je u status upravo parareligije - kaže Cingel za Novosti, pitajući postoji li negdje napismeno u legislativi da se o Oluji mora imati točno određen stav.

- To je točka na kojoj nam država postaje totalitarna, čineći od Ustava koji je konstituira kao demokratsku mrtvo slovo na papiru - zaključuje Cingel.

Ročište u predmetu RH vs. Cingel pred osječkim Općinskim sudom održat će se idući mjesec. Tuđman bi bio zadovoljan, a i Karamarko se slatko smije dokle smo i bez njega dogurali.