Nakon pola desetljeća članstva u Europskoj uniji Hrvatska je gotovo na samom dnu što se tiče sposobnosti stvaranja koalicija unutar kontinentalnog saveza te utjecaja i važnosti koje joj pridaje ostalih 27 članica. Tako barem proizlazi iz nedavno objavljenog istraživanja uglednog berlinskog think tanka European Council of Foreign Relations (ECFR), naslovljenog ‘EU Coalition Explorer 2018’. U anketi s nizom pitanja sudjelovalo je 877 stručnjaka iz svih članica Unije – iz Hrvatske njih 16 – od političara preko akademskih radnika do novinara specijaliziranih za europske teme. Ukupni rezultati na prvi su pogled porazni. Beznačajniji potencijal za stvaranje koalicija unutar EU-a od Hrvatske ima jedino Cipar. Neposredno iznad naše zemlje – ali još uvijek na začelju – nalaze se Slovenija, Malta, Bugarska i Rumunjska.
Upadljiv je nereciprocitet bilateralnih odnosa. On se jasno vidi na pitanju ‘Koju članicu/članice bi vaša vlada općenito najviše kontaktirala što se tiče europskih politika?’ Hrvatski ispitanici 31 posto svojih glasova dali su Berlinu, 24 posto Beču, deset posto Budimpešti, po osam posto Londonu, Varšavi i Ljubljani te šest posto Rimu. Međutim, eksperti iz Njemačke, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva ravno su nula posto glasova dali vjerojatnosti da se njihova vlada oko europskih pitanja konzultira sa Zagrebom. Još gore je to da su ispitanici iz zemalja s kojima bismo, po očekivanjima, trebali imati ravnopravnije odnose – a to su Poljska, Austrija, Mađarska i Slovenija – Hrvatskoj dali po jedan posto glasova. Više od jedan posto glasova – i to dva – Hrvatskoj je na ovom pitanju dala jedino Bugarska. Pa ipak, iako Zagreb i Sofiju veže niz sličnosti – položaj na periferiji bloka, iskustvo socijalizma, kulturalna i geografska bliskost – iz čega bi se moglo zaključiti da postoji znatan potencijal za suradnju, hrvatski ispitanici su vjerojatnosti da se naša zemlja konzultira s Bugarskom dali – nula glasova. Zagrebačku idolatriju Beča i Berlina podcrtava činjenica da su – od svih 28 zemalja – upravo ispitanici iz Hrvatske najveći mogući postotak svojih glasova poklonili tim zemljama.
Očekivano, po koalicijskom potencijalu apsolutno dominiraju Njemačka i Francuska. Iza dvije ključne zemlje slijede Italija, Nizozemska i Španjolska. Međutim, veličina neke članice, pa ni njeno bogatstvo, nisu presudni. Švedska je tako na šestom mjestu, Estonija na dvanaestom, a Slovačka na petnaestom. Bratislava je ocijenjena bolje od Praga, Lisabona, Atene ili Dublina. Na spomenutom pitanju – o vjerojatnosti da će je druge zemlje konzultirati – Slovačka je dobila 72 glasa ili 2,1 posto glasova svih uključenih eksperata. Hrvatska je tu od gotovo 3.400 mogućih glasova dobila – devet ili 0,3 posto. Utješno djeluje da našom zemljom – osim Slovenije – nitko nije bitno razočaran. Hrvatski ispitanici su po pitanju razočaranosti uglavnom davali glasove Sloveniji, ali i Njemačkoj te Mađarskoj. Prvaci Unije što se tiče razočaranosti njihovim politikama su Budimpešta, London i Varšava.
- U sadašnjoj Uniji ne postoji koalicija koja bi težila ka ‘više Europe’. Svega četiri članice jasno teže dubljoj integraciji Europe – a to su Francuska, Njemačka, Belgija i Luksemburg. Njemačko-francuski tandem i dalje je osnovna koalicija, no izgubio je na važnosti u usporedbi s prijašnjim razdobljem. Zemlje Višegradske skupine doimaju se kao snažna ‘veto koalicija’, ali dominaciju Budimpešte i Varšave druge dvije članice grupe odbijaju - kaže za Novosti Almut Möller, voditeljica berlinskog ureda ECFR-a.
Što se Hrvatske tiče, nizak ranking ne iznenađuje.
- Ispitanici su za svako pitanje mogli navesti samo pet zemalja. Hrvatska je mala zemlja na periferiji Unije, članica je tek od 2013., a istovremeno nije dio eurogrupe (radnog tijela članica eurozone, op. a.). Jednostavno nije na radaru mnogih članica. Također, čini se da vlada u Zagrebu nije mnogo resursa posvetila europskim vezama. Hrvatska bi dobro uradila ukoliko bi intenzivirala svoje odnose s manjim članicama poput Austrije, Slovenije ili Bugarske, s kojima dijeli niz prioriteta - zaključuje Möller.
Wiebke Ewering iz službe za odnose s javnošću ECFR-a napominje kako njihovi suradnici ovu studiju predstavljaju pojedinim članicama.
- Savjetovat ćemo kreatorima politika u Zagrebu da iskoriste šansu koju Hrvatskoj pruža predsjedanje EU-om u 2020. kako bi podigli profil svoje zemlje. Bugarska je primjerice tijekom svog predsjedanja 2018. uložila velike napore u europsku agendu, zbog čega je možda privukla više pažnje, dok je Hrvatska bila prilično nevidljiva - kaže Ewering.
Činjenica je i da zemlje na periferiji gore prolaze. Irska je tako na neočekivano niskom dvadesetom mjestu.
- Putem ove studije želimo shvatiti kako države članice međusobno surađuju. No ovo je simplifikacija u kojoj sumiramo razne rejtinge i podatke. Ne možemo reći da je studija reprezentativna - zaključuje.
Autori studije su kao zanimljivu skupinu unutar EU-a izdvojili ‘imućnih sedam’. Riječ je o Beneluxu, nordijskim zemljama i Austriji. Ewering napominje da ni te zemlje ne koriste dovoljno svoj kolektivni potencijal, no ‘jako su dobro povezane i nastoje stvoriti protutežu većim članicama’. Naravno, riječ je o državama koje su u Uniji mnogo duže no baltičke ili istočnoeuropske zemlje.
- Postoje objektivni i subjektivni uzroci slabog koalicijskog potencijala Hrvatske. Zaista smo kratko vrijeme članica Unije. Hrvatska tek uči kako EU funkcionira iznutra. S druge strane, jasno je da taj slab rezultat upućuje i na politički ugled i snagu političkog vodstva Hrvatske u ovom trenutku - komentira Joško Klisović, SDP-ov potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku.
Hrvatskoj proteklih godina nije pomogla vanjskopolitička nekonzistentnost. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na trenutke se orijentirala prema zemljama Višegradske skupine, koje su često bile opozicija Bruxellesu. Premijer Andrej Plenković gradi proeuropski imidž, no prilikom glasanja u Europskom parlamentu o stanju u Mađarskoj zastupnici HDZ-a su, za razliku od većine europskih pučana, podržali Viktora Orbána.
- Kao mala država morate imati konzistentnu vrijednosnu vanjsku politiku. Upravo time jačate svoj potencijal i pouzdanost u koalicijskim aranžmanima. Velike države imaju dodatne instrumente, poput ekonomske, vojne i ostale moći. No male države moraju koristiti ono što imaju, a to je i vrijednosna vjerodostojnost. Nejedinstvenost sukreatora vanjske politike pridonosi smanjivanju ugleda i pouzdanosti zemlje - dodaje Klisović.
Zaključio je da bi Hrvatska trebala nastojati graditi koaliciju s Austrijom i Slovenijom s kojima dijeli srodne interese. Pritom te zemlje nisu dio nekih već formiranih koalicija, poput baltičkih ili zemalja Višegradske skupine.
Cinik bi, doduše, o tim srodnim interesima nešto primijetio. Prema ECFR-u, članicama u hrvatskom okruženju među prioritetima su ‘zajednička granična policija i obalna straža’ te ‘zajednička imigracijska i azilna politika’. Posljednjih mjeseci u javnost su dospjele snimke, fotografije i svjedočenja o masovnom kršenju ljudskih prava, pa i nasilju hrvatske policije na granicama. Logičnom se čini pretpostavka da će se naša suradnja s drugim članicama uvelike graditi na leđima izbjeglica i migranata.
