O velikom doprinosu Srba Zagrebu premalo se zna, jer se premalo bavimo prošlošću i sve manje čitamo čime pada nivo opće kulture, rečeno je na tribini "Doprinosi Srba Zagrebu: zameo ih zaborav" koja je 23. maja održana u prostorijama Privrednika u Zagrebu.
Dragan Damjanović, profesor s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, podsjetio je da se prve pravoslavne trgovačke porodice trajno naseljavaju u Zagrebu od 1770. a da od 1785. postoji i pravoslavna kapelica. Trgovci su bili i Srbi i Grci koji su se iz nemirnih područja Turskog carstva strateški naseljavali po Habsburškoj monarhiji, rekao je Damjanović i spomenuo da je prvi zabilježeni trgovac bio Nikola Janković.
– Paradoksalno, pravoslavni trgovci su se naseljavali na Kaptolu, jer je tamo bilo lakše poslovati nego na "slobodnom kraljevskom gradu" Gradecu (Griču) s obzirom da su se mnogi tamošnji trgovci bojali konkurencije, a kao izgovor navodili su da su došljaci "inovjerci". Dobili su svoju crkvenu općinu iako nisu zadovoljavali uvjet od minimalno sto porodica, ali su u tome značajnu ulogu imali vojnici i oficiri iz Vojne Krajine koji su službeno dolazili u Zagreb gdje je bio štab za Hrvatsku i Slavoniju - rekao je Damjanović.
Osvrnuo se i na kapelicu Sv. Margarete koja se nalazila na groblju na mjestu sadašnjeg sabornog hrama a koju su vlasti grada Zagreba 1794. prodale pravoslavnoj crkvenoj općini, što je bila uobičajena praksa u to vrijeme s obzirom da je car Josip II, koji je donio edikt o vjerskoj toleranciji, racionalizirao broj katoličkih crkvenih objekata. Tako je i saborni hram u Šibeniku nekad bio katolička crkva, a slično je bilo i u Križevcima.
Objasnio je i zašto danas nema zadužbinarstva kao nekada kad su bogati ljudi, imajući razvijenu svijest da nešto treba napraviti za zajednicu, ostavljali novce i zgrade SPC-u i srpskim organizacijama.
- U to vrijeme društvo nije pomagalo ugrožene skupine, nije postojalo socijalno osiguranje, pa ni penzije. Zadužbinari su u najvećem broju slučajeva bili bez djece, pa su imetak ostavljali SPC-u, a kad su se u Privredniku posvađali s crkvom, onda srpskim organizacijama i udruženjima - rekao je Damjanović.
Govorio je i o modernističkim objektima koje su po Zagrebu dale graditi SPC i srpske organizacije, angažirajući arhitekte Srbe, kao što su zgrada na Preradovićevom trgu 5, u Preobraženskoj ulici 2 ili u Ilici 9.
Ključne godine za srpsku zajednicu u Hrvatskoj su 1941. i 1991. rekao je predsjednik Privrednika Nikola Lunić, ističući da je u Zagrebu prije Drugog svjetskog rata bilo 30 srpskih organizacije osnovanih za vrijeme Austro-Ugarske. Privrednik je osnovan 1897. i do 1941. stipendirao je 40.000 mladih ljudi. SKD Prosvjeta, osnovana 1944., trebala je nadomjestiti rad institucija, ali je nakon 1971. zabranjena. I Privrednik i Prosvjeta obnovili su rad tokom rata 1993. godina, ali im imovina do danas nije vraćena, rekao je.
Podsjetio je na stradanja Srba u NDH
– Porodica industrijalca Lazara Bačića završila je u Jasenovcu gdje je imao ciglanu koju su ustaše pretvorili u logor smrti, dok su članovi porodice Svetozara Milinova, prvog vlasnika današnjeg hotela Dubrovnik, završili u logorima Jadovno i Pag. Srpsku banku, koja se nalazila na početku Petrinjske ulice, NDH je dokapitalizirala i postala većinski vlasnik, da bi 1945. bila nacionalizirana pa je nju smješten Radio Zagreb. Tu je zgradu tadašnji direktor HTV-a Antun Vrdoljak 1994. prodao Hrvatskoj poštanskoj banci za 20 miliona maraka - rekao je Lunić.
Osvrnuo se i na velik pad broja Srba kojih je u Zagrebu 1991. godine živjelo više od 45 hiljada, ne računajući brojne Jugoslavene, a prema popisu iz 2021. u Zagrebu ih živi svega 12.034. Ipak, Srbi u Zagrebu okupljali su se i za vrijeme rata. Privrednik stipendijama, kojih je ove godine više od 120, pomaže u školovanju, ali tim učenicima treba objasniti tko smo i što smo i da nismo u Zagreb došli 1945., naglasio je Lunić. U okviru tribine prikazan je i dokumentarni film o doprinosu Srba Zagrebu.
