Na predsjedničkim izborima koji su početkom veljače održani u Salvadoru nije bilo iznenađenja. Premoćno je, s gotovo 85 posto glasova, pobijedio dosadašnji predsjednik Nayib Bukele čime je sebi osigurao još jedan petogodišnji mandat na čelu te srednjoameričke države. No usprkos potpuno očekivanom ishodu izbora i naizgled neosporivoj Bukeleovoj pobjedi, Salvador se vjerojatno nalazi na rubu najveće političke krize od završetka građanskog rata 1992. godine.
U osnovi, radi se o već dobro poznatom fenomenu – populist Bukele odlučio je zajahati val popularnosti koji mu je donijela njegova politika "čvrste ruke" i ignorirati sitnice kao što su zakoni i gotovo stoljetna politička tradicija. Salvadorski ustav, naime, eksplicitno zabranjuje uzastopne predsjedničke mandate. No u rujnu 2021. došlo je do obrata: ustavni je sud – nekoliko mjeseci ranije popunjen Bukeleovim pristašama – odlučio da se predsjednici ipak smiju kandidirati za drugi uzastopni mandat.
Igranje s demokratskim procesom nije stalo na tome. Krajem studenog 2023. Bukele je najavio da će se privremeno povući s predsjedničke pozicije. Službeno je to učinio da bi se mogao koncentrirati na izbornu kampanju, ali je sasvim moguće da se tim postupkom pokušalo održati i kakav-takav privid ustavnosti, odnosno stvoriti fantomski "prekid" između dva predsjednička mandata. Ako se tim manevrom htjelo umiriti kritičare, u tome se nije uspjelo, ponajprije zbog toga što je trenutna v. d. predsjednice, Claudia Rodríguez de Guevara, prije dolaska na taj položaj bila Bukeleova osobna tajnica, bez ikakve prijašnje političke funkcije ili izbornog legitimiteta.
Imajući na umu sve navedeno, možemo se zapitati čime je Nayib Bukele zaslužio gotovo plebiscitarnu podršku kakvu smo imali prilike vidjeti na nedavnim izborima? Odgovor na to pitanje leži upravo u istim onim autoritarnim tendencijama zbog kojih se nalazi na meti salvadorske opozicije. Kao i većinu srednjoameričkih država, Salvador su posljednjih nekoliko desetljeća opsjedale ulične bande povezane s narkokartelima.
Njihovi su međusobni obračuni rezultirali jednom od najviših stopa ubojstava na svijetu: na vrhuncu banditskih sukoba 2015. u Salvadoru je bilo zabilježeno čak 6.650 ubojstava – golem broj za državu od jedva šest i pol milijuna stanovnika. Tu je krvavu situaciju spretno iskoristio mladi Nayib Bukele i pobijedio na platformi borbe protiv bandi i političkog duopola. Ubrzo nakon izbora salvadorske su gradove preplavili vojnici i policajci, a u zatvorima iz kojih su šefovi bandi djelovali uvedeno je izvanredno stanje.
I zaista, činilo se da stroga politika daje rezultate. Službeno, od 2019. do 2021. broj ubojstava na salvadorskim ulicama se prepolovio. Nakon kratkotrajne eskalacije uličnih sukoba u ožujku 2022. salvadorska je vlada dodatno postrožila svoje mjere. Izvanredno stanje uvedeno je u cijeloj državi, suspendirano je pravo na odvjetnika, a policiji je dopušteno da prisluškuje građane bez sudskog naloga. Do danas je u sklopu "rata protiv bandi" u Salvadoru uhićeno oko 75.000 ljudi, većinom bez sudskog epiloga. Broj ubojstava se smanjio, ali je zato Salvador dospio na sam vrh liste država s najvećim udjelom zatvorenog stanovništva.
Salvadorska opozicija i nevladine organizacije tvrde da se "uspjeh" u borbi protiv bandi temelji na lažima i manipulacijama. Poznata salvadorska novinarka i aktivistkinja Celia Medrano još je 2022. u intervjuu DW-u izjavila da je službenu statistiku ubojstava "nemoguće provjeriti, jer javnost nema pristupa državnim podacima". Lijeva opozicija također upozorava na činjenicu da se broj ubojstava počeo drastično smanjivati još u godinama prije Bukeleovog dolaska na vlast, a simptomatičan je i brz porast broja "nestalih" koji ne ulaze u vladinu statistiku: prema podacima salvadorskog državnog odvjetništva, broj nestalih je samo od 2020. do 2021. porastao za 50 posto.
Usprkos domaćim i stranim kritikama, čini se da Bukele zasad ne mora brinuti. Njegova vlada uživa podršku vojske, policije i dobrog dijela stanovništva. Zbog te podrške Bukele ima odriješene ruke za provođenje svojih "osobnih" projekata, poput promjena ustava, militarizacije policije ili (prilično neuspješnog) uvođenja bitcoina kao službene valute, na čiju je promociju salvadorska vlada utrošila stotine milijuna dolara. I tako, dok o argentinskom društvenom eksperimentu Javiera Mileia priča čitav svijet, očigledno barem jednako opasna salvadorska priča i dalje prolazi ispod radara globalne javnosti.
