Geopolitička slika svijeta mogla bi se značajno promijeniti nakon što je najmnogoljudnija država jugoistočne Azije – Indonezija – 6. siječnja ove godine i formalno pristupila BRICS-u, ekonomskoj i političkoj organizaciji predvođenoj Kinom, Rusijom, Indijom, Brazilom i Južnom Afrikom.
Pristupanje Indonezije ovom međunarodnom forumu uslijedilo je svega nekoliko mjeseci nakon što je na vlast u toj golemoj državi stupio predsjednik Prabowo Subianto. Bivši general, političar nacionalističkog kova i nerazjašnjene uloge u krvavoj indonezijskoj okupaciji Istočnog Timora s kraja 20. stoljeća, zalagao se za pristupanje BRICS-u još za vrijeme neuspjele predsjedničke kampanje 2014. godine.
U studenome 2023. Subianto je u svome govoru održanom u Centru za strateške i međunarodne studije u Jakarti jasno poručio kako je Indonezija "posljednjih 50 ili 60 godina provela okrenuta prema Zapadu", no da je stiglo vrijeme da "počne učiti od drugih zemalja Istoka, poput Japana, Južne Koreje, Kine i Indije".
Navođenje Kine i Indije zajedno s prozapadnim bastionima poput Japana i Južne Koreje pritom nije bilo slučajno: Subianto je time u osnovi poručio da će kao predsjednik nastaviti politiku vanjskopolitičke nesvrstanosti, čiji je Indonezija pionir još od Bandunške konferencije iz 1955 godine. Štoviše, u istome je govoru napomenuo da bi Indonezija trebala pristupiti BRICS-u jedino ako joj to bude u ekonomskom interesu. "BRICS nije geopolitički savez, nego ekonomsko udruženje", zaključio je tada Subianto.
Usprkos tome, čini se da će indonezijska promjena kursa ipak donijeti i geopolitičku komponentu. Početkom studenoga 2024. u Javanskome su se moru održale prve zajedničke vojne vježbe indonezijske i ruske ratne mornarice, a još je u kolovozu iste godine bilo objavljeno da se nakon devetogodišnje pauze planiraju nastaviti i indonezijsko-kineske vježbe.
S druge strane, Indonezija ne planira prekinuti ni tradiciju godišnjih vježbi s američkom vojskom, no čini se očitim da Subianto pokušava proširiti svoje vojno-partnerske horizonte. No BRICS nije vojni savez i nije izgledno da će to uskoro postati. Stvarnu je ulogu BRICS-a u današnjem svijetu zapravo teško odrediti, čemu itekako pripomaže sve veća heterogenost njegovih država članica.
Svega godinu dana nakon prvog multilateralnog sastanka održanog 2009. godine novom se forumu pridružila i Južna Afrika, no na daljnju se ekspanziju kluba trebalo čekati narednih 14 godina. Zato je 2024. došlo do prave eksplozije – BRICS-u su odjednom pristupili Egipat, Iran, Etiopija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Među članicama BRICS-a možemo naći i demokracije i autokracije, države u dobrim odnosima sa Zapadom i one pod zapadnim sankcijama, ali i žestoke regionalne geopolitičke rivale.
Svima je ipak zajedničko samo jedno: traženje alternativnih modela međunarodne suradnje izvan okvira institucija kojima dominiraju zapadne zemlje – institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Kao jedan od sve češće naglašavanih ciljeva BRICS-a javlja se "dedolarizacija" globalne trgovine, odnosno traženje alternative američkom dolaru kao svjetskoj rezervnoj valuti.
O stvaranju nove valute za potrebe međunarodne trgovine počelo se ozbiljnije raspravljati na samitu 2023. godine, kada su tu inicijativu podržali brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Kina je pritom ostala suzdržana, dok su Južna Afrika i Indija odbacile ideju. Uvođenje nove svjetske valute predstavljalo bi ozbiljan udarac američkoj financijskoj hegemoniji te stoga ne treba čuditi da je Donald Trump zaprijetio uvođenjem stopostotnih carina svim državama koje se odluče sudjelovati u takvom projektu.
Državama koje su već pod zapadnim sankcijama, poput Rusije takav ishod ne bi predstavljao problem, ali teško je zamisliti da na takvu žrtvu danas pristanu Kina ili Indija. S dodatkom 280 milijuna Indonežana, države BRICS-a trenutno obuhvaćaju oko 50 posto svjetskog stanovništva i preko 35 posto globalnog BDP-a.
Pa ipak, brzi rast BRICS-a mogao bi dovesti i do sve većih trzavica između država članica, koje bi mogle onemogućiti njihovo zajedničko djelovanje. Posljedice najnovijeg proširenja stoga tek treba sagledati.
