Novosti

Politika

S Azijom protiv Kine

Glavni cilj Bidenovog putovanja bila je Kina, i to oba njena dijela. Narodna Republika Kina kao glavni antagonist Sjedinjenim Državama u svjetskoj arena i Tajvan kojega će Sjedinjene Države u slučaju kineske invazije braniti oružjem, pa kolikogod koštalo

Large internacionala  pono%c5%a1

Joe Biden (foto Kevin Lamarque/Reuters/PIXSELL)

Predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden završio je svoju azijsku turneju. Posjetio je strateške saveznike Južnu Koreju i Japan, strateške u svakom pogledu: političkom, ekonomskom, vojnom. Bilo je to prvo Bidenovo putovanje u Aziju, neuobičajeno kasno prvo putovanje za američke predsjednike. Razlog je znan, pandemija koronavirusa, ali kašnjenje s putovanjem ne bi trebalo rezultirati usporavanjem savezništava. Upravo suprotno.

Glavni cilj Bidenovog putovanja bila je Kina, i to oba njena dijela. Narodna Republika Kina kao glavni antagonist Sjedinjenim Državama u svjetskoj arena i Tajvan kojega će Sjedinjene Države u slučaju kineske invazije braniti oružjem, pa kolikogod koštalo. Biden je u ponedjeljak u Tokiju izjavio da Kina, u slučaja da napadne Tajvan, "koketira s opasnošću". Za njega je američki vojni angažman u obrani Tajvana obveza koju su Sjedinjene Države preuzele. Biden je kazao i da se SAD složio s politikom jedne Kine, i jest još u doba predsjednika Richarda Nixona i njegovog povijesnog posjeta Kini 1972. godine, , ali "ideja da bi Tajvan mogao biti preuzet silom naprosto nije prihvatljiva". Japanski premijer Fumio Kishida, na istoj je konferenciji za novinare na kojoj je Biden tumačio američku vojnu poziciju prema Tajvanu, kazao da će te dvije države nadzirati aktivnosti kineske mornarice kao i kretanja vezana uz zajedničku vojnu vježbu Kine i Rusije.

Upravo je kineska mornarica itekako zanimljiva u kontekstu Tajvana. Kineski komunisti već planiraju obilježavanje 100. godišnjice dolaska na vlast i uspostave Narodne Republike Kine. Ta će obljetnica biti 2049. godine, a dotada bi Kinu trebalo, smatraju u Pekingu, teritorijalno zaokružiti. To, pak, znači da bi dotada pod kineski suverenitet trebalo vratiti odbjegli Tajvan nad kojim su 1949. Čang Kaj-šek i njegove pristaše, nakon poraza u građanskom ratu, preuzeli vlast i formirali državu. Kina se priprema za vraćanje suvereniteta nad Tajvanom na svaki način. Ako može mirnim putem dobro, ako ne može, može i drugačije. Kako nije vjerojatno da bi se Tajvanci samostalno i dragovoljno stavili pod suverenitet i jurisdikciju Pekinga, Kina je odlučila (i ne samo zbog toga) izgraditi veliku i modernu mornaricu. Bez mornarice nema velesile, a bez mornarice neće biti moguće pokrenuti eventualnu invaziju Tajvana. Kina ima dva nosača zrakoplova, treći je u izgradnji. Ubrzano se grade i razni tipovi amfibijskih plovila, bez njih nema pomorske invazije. Novi paradni amfibijski broj kineske ratne mornarice, tip 075 (planirano ih je osam u klasi), moćni je nosač helikoptera (može ih nositi do 30), a osim vlastite posade može prebaciti i do 1.200 potpuno opremljenih vojnika. To je tek jedna od klasa amfibijskih brodova koje Kina ubrzano gradi.

Peking je, očekivano, odgovorio Bidenu. Američkom je predsjedniku poručeno da ne podcjenjuje "čvrstu odlučnost Kine u zaštiti svoje suverenosti". Osim toga, od Sjedinjenih Država traži da izbjegava slanje loših signala snagama koje zagovaraju tajvansku nezavisnost. Bidenova izjava potpuno je drugačije doživljena na Tajvanu gdje pozdravljaju poruku američkog predsjednika da će ga vojno braniti u slučaju kineske invazije. Ministarstvo vanjskih poslova zahvalilo je Bidenu što je ponovno potvrdio privrženost Tajvanu, a vlada u Taipeiju će nastaviti jačati svoju obranu te produbljivati suradnju sa zemljama poput SAD-a i Japana.

Ruska invazija Ukrajine bila bi pučkoškolska vježba u usporedbi s eventualnom kineskom invazijom Tajvana. Izravna konfrontacija nuklearnih sila – Kine i Sjedinjenih Država – nešto je o čemu je bolje i ne razmišljati. A bolje je ne razmišljati i o globalnim ekonomskim posljedicama rata u državi koja je najveći proizvođač mikročipova na svijetu; kriza njihove proizvodnje u pandemiji već je dovoljno pokazala koliko je svijet ovisan o Tajvanu.

Američka politika prema Kini sve više podsjeća na Trumanovu doktrinu i njegovu politiku prema Sovjetskom Savezu i komunizmu. Tada je američkom vanjskom politikom dominirala politika zaprečavanja, dakle onemogućavanja širenja komunizma izvan već dosegnutih teritorija. Sada nešto slično SAD pokušava protiv Kine, mnogo neugodnijeg, težeg i ekonomski moćnijeg protivnika od SSSR-a. Novo sredstvo zaprečavanja širenja kineskog ekonomskog utjecaja trebao bit biti Indo-pacifički ekonomski okvir (IPEF), a to novo ekonomsko partnerstvo koje će okupiti 13 država Biden je najavio u Tokiju. IPEF nije sporazum o slobodnoj trgovini, a predviđa snažniju integraciju u četiri područja: digitalna ekonomija, opskrbni lanci, zelena energija i borba protiv korupcije. Osnivanjem IPEF-a Biden popunjava prazninu koju je nepromišljeno napravio Trump napustivši multinacionalni trgovinski sporazum na Pacifiku, čime je stvorio slobodan prostor za širenje kineskog utjecaja. Kina je isključena iz IPEF-a, a na njegovo osnivanje ne gleda blagonaklono.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više