Bugarski premijer Bojko Borisov ne krije da je njegova zemlja blokirala otvaranje pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije s Europskom unijom kako bi on i njegova stranka ostali na vlasti i poslije parlamentarnih izbora koji će se održati u proljeće sljedeće godine. Tragikomično je pritom da povod za blokadu Bugarskoj nisu dale makedonske vlasti nego Europski parlament, odnosno njegova rezolucija o stanju u Bugarskoj.
U intervjuu njemačkom FAZ-u, u kojem je pokušao njemačkoj javnosti objasniti zašto je njegova zemlja blokirala otvaranje makedonskih pristupnih pregovora, Borisov je otkrio da je za njega "bilo veliko iznenađenje što se u najnovijoj rezoluciji Evropskog parlamenta o Bugarskoj pojavila i tema navodne makedonske manjine u Bugarskoj", a potom poentirao: "U Bugarskoj nema makedonske manjine. Kakva bi to, molim vas, makedonska manjina trebalo da postoji u Bugarskoj?" Ni novinarsko upozorenje da makedonski političari "ne idu okolo sa tvrdnjom da postoji makedonska manjina u Bugarskoj" nije razuvjerilo Borisova, tek ga je ponešto omekšalo da kaže da je "kompromis moguć", ali da je "potrebno poznavati istoriju". No njegovo znanje povijesti svodi se na tvrdnju da su "bugarski komunisti i komunistička Internacionala pod okriljem Moskve posle Drugog svetskog rata iz ideoloških razloga Bugare u Makedoniji silom hteli da pretvore u Makedonce. Bugari su tamo naterani da se zovu Makedonci. Ako se sada u okviru pristupnog procesa EU pojavljuju izvesni istorijski falsifikati, a ja ne reagujem, moji politički protivnici će reći: Borisov prodaje bugarsku istoriju i popušta pod pritiskom evropskih partnera".
Za razliku od nekih njegovih najbližih suradnika koji za navodno nasilno pretvaranje Bugara u Makedonce okrivljuju Tita i jugoslavenske komuniste, Borisov kao bivši komunist očito zna da je na čelu Kominterne, kad je kreirala svoju politiku prema nepriznatim i potlačenim narodima i nacijama kao prvim saveznicima radničke klase u provođenju revolucije, bio Bugarin Georgi Dimitrov, pa stoga bugarske komuniste kao sovjetske marionete proziva zbog "izmišljanja" makedonske nacije. No i to mu služi kako bi napao glavnog opozicijskog konkurenta, Socijalističku partiju Bugarske čiji su eurozastupnici glasali za europsku rezoluciju u kojoj se od Bugarske traži da prizna makedonsku nacionalnu manjinu i regulira njezin status. A oni su pak kao reformirani bugarski komunisti rezoluciju podržali jer se u njoj operacionaliziraju presude Europskog suda za ljudska prava donesene povodom tužbi pojedinih udruga i pojedinaca iz Bugarske koji traže da im se prizna status pripadnika makedonske nacionalne manjine.
Kako se paralelno s tom makedonskom pričom u europskim institucijama u Bugarskoj već mjesecima održavaju masovni građanski i opozicijski prosvjedi na kojima se traži odlazak Borisova i njegove stranke GERB s vlasti zbog korupcije i kriminala za koji ih se optužuje, bildanje bugarskih nacionalnih mišića preko makedonskih leđa njihov je pokušaj da uoči izbora rašire prostor sukoba s opozicijom i pobunjenim građanima.
No spašavajući svoju kožu, Borisov i njegova stranka u nevolju su gurnuli makedonskog premijera Zorana Zaeva i njegovu vladajuću koaliciju. U želji da već u prosincu deblokira otvaranje pristupnih pregovora, Zaev u pregovorima s Borisovim pokušava pronaći kompromisno rješenje. S namjerom da odobrovolji i bugarsku javnost, Zaev je u intervjuu bugarskoj agenciji Bgnes pokušao ne biti "talac povijesti", pa je okupaciju Makedonije u Drugom svjetskom ratu od strane tadašnje bugarske fašističke vlasti sveo na puku "administraciju". Svoju sliku povijesti dosolio je i tvrdnjom da su "različite vlasti" Bugare i Makedonce "držale daleko", prije svega vlasti Jugoslavije, iako oba naroda imaju zajedničku povijest iz koje su "nastali i bugarski i makedonski narod, i makedonski i bugarski jezik".
Pokušaj Zaeva da kompromisno protumači bugarsko-makedonsku povijest kako bi uklonio bugarsku blokadu zasad izgleda nije urodio nekim plodom. Bugarski ministar obrane i zamjenik premijera Krasimir Karakačanov požurio je nakon Zaevljeva intervjua poručiti: "Po starom bugarskom običaju Bugarinu dolazi pamet sledećeg dana, pa tako je i sa kolegom Zaevim." Osim što je Zaeva svrstao među Bugare, Karakačanov ga je poučio i da je zajednička povijest o kojoj govori "zapravo bugarska istorija do 1944." Zaevu nije preostalo drugo nego da odgovori: "Ja sam Makedonac koji govori makedonski jezik priznat u celom svetu. Karakačanov je Bugarin koji govori bugarski jezik priznat u celom svetu" te da "etnička i identitetska razlika nije jedina razlika između njih, već da je važnija i ozbiljnija razlika u tome kako gledaju na svet". "Ja radim na približavanju stavova oko razlika i znam da je to moguće samo putem razmene ideja i mišljenja, a ne putem uvrede i nedolične poruke", zaključio je makedonski premijer. Zaev je, međutim, stoički odšutio odgovor na pitanje zašto Makedonija i Bugarska nisu u proteklih trideset godina od nestanka Jugoslavije riješile svoje identitetske sporove, ako je doista uvjeren da su ih ponajprije jugoslavenske vlasti dijelile, svađale i "držale daleko".
Demonstrirajući želju za kompromisom, pa i oko različitog poimanja povijesti, Zaev vjerojatno ponajprije računa na pomoć iz Europske unije jer bez nje teško da će se Makedonija tako brzo izvući iz bugarskog "zagrljaja". I u Bugarskoj su svjesni da bi Europska unija mogla intervenirati i uskratiti joj sredstva iz EU fondova dok ne deblokira početak makedonskih pristupnih pregovora. Zato u spor ubacuju nove zahtjeve postavljajući pitanje bugarske nacionalne manjine u Makedoniji, jer po popisu stanovništva u njoj nema Bugara, iako je oko 100 tisuća makedonskih građana zatražilo i dobilo bugarsko državljanstvo otkako je Bugarska postala članica EU-a. I to je, međutim, računica bez krčmara jer moguće je da se svi oni ili barem dio njih i u Bugarskoj izjasne kao Makedonci ako Europska unija prisili Bugarsku da realizira presude Suda u Strasbourgu i rezoluciju EP-a te im prizna pravo da se izjasne kao pripadnici makedonske nacionalne manjine.
Istovremeno s udarcima koje Zaev i njegova vlada dobivaju iz Bugarske, njegovo traženje kompromisa i intervju bugarskoj agenciji dali su priliku opozicijskom VMRO-DPMNE-u da krene u napad na vlast. Njegov lider Hristijan Mickoski smjesta je osuo paljbu: "Zaev u ovom skandaloznom intervjuu negira antifašističku borbu građana i naše pravo da se pozivamo na to nasleđe. On prihvata da je ovde postojala bugarska administracija i praktično makedonske borce za nezavisnu makedonsku državu koji su se u Drugom svetskom ratu borili protiv fašističkog okupatora izjednačava sa istim tim okupatorom." Mickoski na tome nije stao već je poručio da "ovaj intervju za bugarski medij očigledno predstavlja udvaranje bugarskoj javnosti", ali i da u njemu "Zaev nespretno i grubo iznosi teze koje mogu da predstavljaju ozbiljno narušavanje pregovaračkih pozicija, a time i evropske budućnosti Makedonije i makedonskih građana". Mickoski i VMRO-DPMNE zbog toga su pozvali građane na prosvjede i prvi od njih održali već ovoga tjedna pred Vladom i Ministarstvom vanjskih poslova. Povijest Makedonaca i Makedonije pisat će, čini se, pobjednici sljedećih izbora u Bugarskoj, a onda i u Makedoniji, osim ako Europska unija već sada ne odluči njihovo predizborno izvrtanje činjenica poslati u povijest.
