Varioci koji rade na dionici plinovoda Turski tok kroz Srbiju mjesečno zarađuju između četiri i sedam tisuća eura. Srpski dnevnik ‘Blic’ piše da je među njima i nekoliko desetina srpskih gastarbajtera koji su se vratili u zemlju kako bi makar privremeno u njoj dobro zaradili. Jedan od njih u razgovoru za Blic priča da je na rad u zapadnoeuropske zemlje otišao nakon što je u vrtlogu srpske tranzicije propalo poduzeće u kojem je radio. Kao visokokvalificirani varilac posao je našao na izgradnji plinovoda u Nizozemskoj i Danskoj. Radio je za plaću od oko 5500 eura, a na povratak u Srbiju nije ga ponukala samo velika plaća, nego i najmodernija tehnologija varenja koju primjenjuju Gazpromove tvrtke, pa će radom na srpskoj dionici plinovoda steći dodatne reference. Bugarski premijer Bojko Borisov ovih je dana najavio da će plin balkanskom dionicom Turskog toka poteći u svibnju sljedeće godine, pa će ‘Blicov’ sugovornik tada vjerojatno krenuti dalje u potrazi za poslom, osim ako u Srbiji ne nađe sličan dobro plaćeni posao visokotehnološkog zavarivanja koji bi ga trajnije zadržao u domovini.
Priču o velikim zaradama zavarivača na srpskoj dionici plinovoda Turski tok ‘Blic’ je objavio u jeku rasprave o odluci Vučićeve naprednjačke vlasti da koncem ove i u sljedećoj godini poveća plaće svih zaposlenih u javnom sektoru iznad stope rasta BDP-a i inflacije. Fiskalni savjet Srbije, MMF, mnogi ekonomski analitičari i medijski komentatori upozoravaju vlast da bi time mogla ugroziti fiskalnu stabilnost zemlje koju je postigla u proteklih nekoliko godina, a najkritičniji među njima optužuju Vučićeve naprednjake da se zbog skorašnjih parlamentarnih izbora kockaju ekonomskom stabilnošću i budućim razvojem zemlje. S druge strane, ekonomisti okupljeni oko časopisa ‘Makroekonomske analize i trendovi’ (MAT) tvrde suprotno: ‘Povećanje plata u javnom sektoru, koje je predviđeno budžetom za narednu godinu, ne ugrožava makroekonomsku stabilnost i biće podsticaj privrednom rastu, a delom će nadoknaditi uticaj nepovoljnih faktora iz spoljnog okruženja.’ Unatoč tome što će povećanje plaća u javnom sektoru rezultirati i povećanjem plaća u privatnom sektoru, urednik MAT-a Ivan Nikolić tvrdi da njihove računice pokazuju da zbog toga privatni sektor neće imati veći trošak i pad konkurentnosti. Dnevnik ‘Politika’ prenosi da je Nikolić uvjeren da je ‘povećanje plata neizbežno i zbog pokušaja da bude ublažena tendencija odlaska radne snage iz zemlje zbog većih plata na zapad EU-a. Države centralno-istočne Evrope, pokušavajući da ublaže tu pojavu u određenim zanimanjima, poput lekara, učitelja ili vozača, sukcesivno su povećavale plate znatno brže od realnog rasta BDP-a. Primera radi, u 2002. u Mađarskoj su iz tih razloga za 50 odsto povećane plate nastavnicima i medicinskim sestrama. (…) U Poljskoj je usvojen zakon kojim se garantuju nivoi zarada lekara, čime je garantovano povećanje plata od 40 odsto za lekare. U Rumuniji je od marta 2018. na snazi selektivno plansko povećanje plata zaposlenima u zdravstvu, po kojem je lekarima opšte prakse prosečna neto plata povećana na 1.673 evra. Plate su jednokratno povećane i nastavnicima za 20 odsto…’
U prilog Nikolićevoj tvrdnji idu i podaci Eurostata koje prenosi ‘Blic’, a koji pokazuju da su radi zaustavljanja odliva radne snage nove članice Unije u proteklih godinu dana znatnije povećavale plaće zaposlenih. Prednjačila je Rumunjska s rastom plaća od 16 posto, slijedila je Bugarska s rastom od 13 posto, zatim Slovačka s devet posto te Slovenija, Češka i baltičke države s osam posto. I petpostotni rast plaća u Hrvatskoj iznad je prosjeka svih članica EU-a, iako je najmanji među njezinim novim članicama.
Srpski mediji nedavno su također prenijeli da je portugalski socijalistički premijer Antonio Kosta na izborima osvojio drugi mandat nakon što je 2015. na čelu lijeve koalicije preuzeo vlast kako bi prekinuo s politikom rigorozne proračunske štednje koju su provodili njegovi prethodnici pod pritiskom EK-a, MMF-a i Europske centralne banke. Zahvaljujući politici odmrzavanja i povećanja plaća te snažnom privlačenju stranih investicija, ponajprije njemačkih, portugalska socijalistička vlada izvukla je zemlju iz dužničke krize, stabilizirala njezine financije i potaknula privredni rast, što joj je donijelo veću biračku podršku i novi mandat. Na iste karte počeli su igrati i Vučićevi naprednjaci, koji su uz povećanje plaća nastavili forsirati privlačenje stranih investicija kao glavni motor rasta srpskog BDP-a.
Uz sve mjere i poticaje zbog kojih je Srbija postala globalni rekorder po privlačenju stranih investicija, upravo traje proces reanimacije CEFTA-e i Berlinskog procesa, koji su zamrli prije godinu dana zbog carinskog rata koji je Kosovo povelo protiv Srbije i BiH. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, sjevernomakedonski premijer Zoran Zaev i albanski premijer Edi Rama prošlog su vikenda na Ohridu nastavili operacionalizirati svoju ideju o uspostavljanju ‘malog balkanskog Šengena’ u kojemu bi se Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji trebali pridružiti i ostali zapadnobalkanski kandidati za članstvo u Uniji – BiH, Crna Gora i Kosovo. Dogovorili su da će zakonskim promjenama omogućiti brži i slobodniji protok ljudi, robe i kapitala među trima državama. Građani triju država već od sljedeće godine moći će njihove granice prelaziti samo s osobnim kartama. Balkanska trojka dogovorila je i da će uklanjanjem administrativnih i drugih prepreka ubrzati protok robe između svojih država. Usto će priznavanjem radnih dozvola koje su izdali strancima omogućiti stranim investitorima da efikasnije organiziraju svoju proizvodnju i poslovanje na tržištima svih triju država, što bi dodatno povećalo njihov interes za ulaganja u njima, ali i regiji u cjelini.
I dok se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na početku svoje kampanje naveliko hvali da je u dosadašnjem mandatu uspjela Hrvatsku ‘izvući iz regiona’, balkanski lideri uglavnom su se počeli utrkivati u zagovaranju i realizaciji regionalne suradnje. Sudjelujući prošle subote na svečanosti puštanja u promet dionice autoceste od Niša do bugarske granice, bugarski premijer Borisov poručio je da je boljim prometnim povezivanjem srušen svojevrsni berlinski zid koji je do sada razdvajao Bugarsku i Srbiju, ali i Balkan u cjelini. U intervjuu srpskoj Prvoj televiziji pojasnio je svoju poruku rekavši: ‘Koridor 10 počeo je da se gradi 1970. Međutim, Bugarska ga namerno tada nije gradila. Zbog tadašnje političke situacije, ‘gvozdene zavese’, to je bio svojevrstan berlinski zid. To se sada menja.’ Dodao je da je istočni krak koridora 10 kroz Srbiju ‘veoma značajan za Bugarsku i povezivanje luka Varne i Burgasa sa zapadnom Evropom’, jer ‘nas taj put vodi ka zapadu, a i vas povezuje sa istokom… Također, obnovićemo i železnički transport, pa će novim vozovima moći brzo da se prevozi roba jer će oni ići oko 180 kilometara na čas’.
Plaće varilaca koji vare balkansku dionicu plinovoda Turski tok već danas svjedoče o tome kakve bi mogle biti i plaće strojovođa koji će voziti balkanske vlakove ako se ostvare najave Bojka Borisova i drugih balkanskih lidera koji svoje zemlje ne žele ‘izvući iz regiona’.
