Nakon što parlamentarni izbori u Bugarskoj održani početkom travnja nisu rezultirali formiranjem vladajuće koalicije, tamošnji predsjednik Rumen Radev imenovao je privremenu vladu. Mandate za formiranje vlade nisu uspjeli iskoristiti ni stranka desnog centra GERB dosadašnjeg premijera Bojka Borisova, ni stranka ITN koju predvodi pjevač i TV voditelj Slavi Trifonov, a ni socijalisti, pa predsjedniku države nije preostalo ništa drugo nego raspisati nove prijevremene izbore koji će se održati 11. srpnja.
U memorandumu se od Makedonije traži da prizna da makedonski jezik nije jezik već regionalni dijalekt bugarskog. Za Tita se pak kaže da je nametnuo "novi identitet" ljudima koji su se ranije izjašnjavali kao Bugari
Jedan od prvih poteza privremene vlade bila je najava ministra vanjskih poslova Svetlana Stoeva da će Bugarska nastaviti blokirati pretpristupne pregovore Sjeverne Makedonije i Evropske unije, čime je postalo jasno da se plan prema kojemu su službeni pregovori trebali započeti u lipnju neće ostvariti. Stoev je rekao da privremena vlada nema ovlasti ukinuti veto jer su odluku o njemu konsenzusom donijele sve političke stranke u parlamentu 2019. te da je sada sve u rukama makedonske vlade.
Sjeverna Makedonija za članstvo u Evropskoj uniji prijavila se 2005., a Evropska unija zeleno svjetlo za početak pregovora njoj i Albaniji dala je u ožujku prošle godine, nakon što je makedonska vlada premijera Zorana Zaeva uspjela riješiti jednu drugu blokadu, onu Grčke zbog navodnih teritorijalnih pretenzija Makedonije nad istoimenom grčkom pokrajinom. Spor s Grčkom oko imena trajao je od raspada Jugoslavije, a u lipnju 2018. Zaev i tadašnji grčki premijer Aleksis Cipras okončali su ga potpisivanjem Prespanskog sporazuma kojim je Republika Makedonija promijenila ime u Republika Sjeverna Makedonija.
No to nije bio kraj nacionalističke torture koju nad Makedonijom provode njezini susjedi, jer je odmah zatim veto uložila i Bugarska, pozivajući se na navodno nerazjašnjena pitanja koja se tiču identiteta, jezika i povijesti. Bugarska vlada učinila je to unatoč tome što je evropska odluka o početku pregovora bila bezuvjetna i što pitanja koja se tiču identiteta, jezika i povijesti nemaju nikakve veze s kopenhaškim ni bilo kojim drugim kriterijima za pristupanje Evropskoj uniji.
Bugarska je svoje razloge formulirala u dokumentu pod nazivom "Memorandum objašnjenja o odnosima Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije u kontekstu proširenja EU-a u Procesu pridruživanja i stabilizacije" i odaslala ga na adrese ostalih 26 članica nekoliko mjeseci nakon evropske odluke o početku pregovora. Na šest stranica teksta, iza kojeg su stale sve političke stranke i Bugarska akademija znanosti, nabrojan je nevjerojatan niz nerealnih zahtjeva i povijesnog revizionizma, za koje je praktički nemoguće zamisliti kako bi se mogli razriješiti ukoliko evropske institucije i dalje budu odbijale prerezati pravno neutemeljen bugarski veto.
Postojanje zasebnog makedonskog identiteta i njegove političke artikulacije podriva temelje bugarskog narativa baziranog na mitovima o kontinuitetu i homogenosti. To je izvorište sadašnje bugarske diplomatske ofenzive – kaže Goran Janev
U memorandumu se tako od Makedonije traži da prizna da makedonski jezik nije jezik već regionalni dijalekt bugarskog. Tvrdi se i da je makedonski identitet umjetno stvoren "etničkim i lingvističkim inženjeringom koji se dogodio pod bivšim autoritarnim režimima", odnosno u vrijeme Jugoslavije kada je Makedonija, nakon više perioda bugarske vladavine, dobila pravo na samoodređenje. Josip Broz Tito, smatra bugarska vlada, nametnuo je "novi identitet" ljudima koji su se ranije izjašnjavali kao Bugari, zbog čega pridjev "makedonski" ne smije označavati nacionalnu pripadnost već samo geografsko područje. Za tu odredbu njemački povjesničar Ulf Brunnbauer na portalu Deutsche Welle rekao je da je to "isto kao da Njemačka zatraži od Austrijanaca da priznaju da nisu Austrijanci nego Nijemci".
Od Makedonije se nadalje traži da "raskrsti s ideološkim naslijeđem i praksama komunističke Jugoslavije", zabranjuje joj se da zagovara manjinska prava za Makedonce koji žive u Bugarskoj s obzirom na to da takva manjina ne postoji, traži se rehabilitacija bugarskih žrtava komunističkog režima koje su stradale jer su se "izjašnjavale kao Bugari", kao i provođenje postupka kojim će se "rasvijetliti" djelovanje jugoslavenskih tajnih službi. Makedonija bi trebala sa svih spomenika i iz školskih udžbenika ukloniti formulaciju "fašistički okupator" kada se ona odnosi na bugarske povijesne ličnosti, formulaciju koja se tamo našla zato što je Bugarska u vrijeme Drugog svjetskog rata bila na strani sila Osovine i kao takva okupirala teritorij današnje Makedonije. Bilateralna komisija povjesničara trebala bi pak postići dogovor oko "ključnih osoba i događaja iz zajedničke povijesti do 1944. godine", primjerice o Goci Delčevu, jednom od osnivača makedonske revolucionarne organizacije VMRO koji se borio za samostalnost Makedonije, a kojega su i Makedonija i Bugarska proglasile narodnim herojem.
Bugarska blokada Makedonije započela je u vrijeme vlade premijera Bojka Borisova, koji je ranije podržavao njezin ulazak u EU, ali je promijenio ploču jer su se u to vrijeme diljem zemlje održavali masovni protesti protiv korupcije njegove vlade. No partijsko politikantstvo nije jedini razlog nacionalističkih manipulacija oko Makedonije, o čemu svjedoči i činjenica da su na takvu "okvirnu poziciju" pristale sve tadašnje parlamentarne stranke, uključujući i socijaliste.
Evropske institucije spor će pokušati riješiti proceduralnim manevrom – Zoran Zaev i Ursula von der Leyen (Foto: POOL/Reuters/PIXSELL)
- Dnevnopolitičke kalkulacije uoči izbora imaju svoju ulogu na lokalnoj, regionalnoj i evropskoj pozornici, na kojoj Bugarska pokušava zauzeti centralno mjesto - rekao nam je Goran Janev, profesor na Institutu za sociološka, politička i pravna istraživanja Sveučilišta sv. Ćiril i Metod u Skoplju.
- Privremena vlada nije ta koja je uvela politiku negacije kulturne i identitetske posebnosti makedonskog naroda putem asimilacije, kulturne aproprijacije i nadmenog paternalističkog stava prema Makedoniji. Sadašnji je problem to što se zloupotrebljava rad bilateralne komisije za usuglašavanje sadržaja udžbenika i zajedničkih datuma za slavljenje povijesnih događaja - kaže Janev referirajući se na komisiju koja se spominje i u memorandumu.
Komisija je osnovana 2017., neposredno nakon završetka ere desničarskog makedonskog premijera Nikole Gruevskog, čiji je desetogodišnji mandat obilježen projektom Skoplje 2014., odnosno izgradnjom gigantskih spomenika povijesnim ličnostima i događajima, razasutih diljem makedonske prijestolnice. Komisija je formirana iste godine kada su dvije države potpisale Sporazum o prijateljstvu, dobrosusjedskim odnosima i suradnji, no ona je ubrzo prestala s radom, formalno zbog izbora u Makedoniji, a potom i izbijanja pandemije koronavirusa, ali zapravo zbog toga što se njezini članovi ni oko čega nisu mogli složiti.
Goran Janev rekao nam je da je "u svjetskoj praksi uobičajeno da se ovakve komisije osnivaju kao dio procesa pomirenja nakon oružanog sukoba pa bi, ako je već tako, trebalo postaviti pitanja kakav je to konflikt, tko ga je izazvao i tko bi se kome trebao ispričati".
- Bugarska se strana kao pijan plota drži etatističkog povijesnog pristupa kojim se poistovjećuju država i nacija jer joj to koristi za izgradnju nacionalističkog narativa. Postojanje zasebnog makedonskog identiteta i njegove političke artikulacije podriva temelje tog bugarskog narativa baziranog na mitovima o kontinuitetu i homogenosti. To je izvorište sadašnje bugarske diplomatske ofenzive, a pitanje koja je vlada na vlasti potpuno je irelevantno dok god joj se takvo ponašanje omogućava u okviru evropskog pristupnog procesa - smatra Janev.
Goran Janev
Prema informacijama koje je nedavno objavio bugarski portal BGNES, evropske institucije spor će pokušati riješiti proceduralnim manevrom kojim se predviđa rješavanje bugarskih primjedbi u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja umjesto u okviru procesa proširenja EU-a. Time bi se Bugarskoj oduzela mogućnost blokiranja makedonskog pristupanja, no budući da plan predviđa i donošenje niza deklaracija u kojima bi obje strane činile ustupke onoj drugoj, za pretpostaviti je ta će i taj proces potrajati.
Bugarske su se vlade u svojim maksimalističkim zahtjevima prema Makedoniji vješto naslonile na širi evropski kontekst, odnosno stav prema kojem je Balkan mjesto na kojemu se rješavaju povijesni međudržavni sukobi, sve to u okviru redefiniranja povijesne memorije i promoviranja "evropskog kulturnog identiteta", koji se odnedavno temelji i na izjednačavanju "totalitarnih režima" u koje se ubrajaju i oni socijalistički, bez obzira na to na kojoj su se strani željezne zavjese nalazili.
Primjerice, u vrijeme kada je Bugarska najavila blokadu makedonskih pregovora, evropski parlamentarni zastupnik Andrej Kovačev iz tada vladajućeg Borisovljevog GERB-a u Evropskom je parlamentu izjavio da će Bugarska ostati pri svom stavu i da se "nitko ne treba nadati da će pronaći još jednog izdajnika kakav je bio Georgi Dimitrov da to promijeni". Kovačev se referirao na komunističkog vođu Bugarske koji je nakon završetka Drugog svjetskog rata podržavao politike koje su dovele do izgradnje makedonskog nacionalnog identiteta. Goran Janev rekao nam je da, izuzev Dimitrova, nije bilo nijednog bugarskog političara koji je imao hrabrosti odstupiti od maksimalističkih povijesnih pretenzija Bugarske prema Makedoniji.
- S druge strane, teško je dokučiti koja je ustvari bugarska pozicija u ovom pitanju, jer bi ona u bilateralnoj komisiji htjela biti osloboditelj Makedonije 1941., dok je bila dio nacifašističkog pakta, ali i da je se istovremeno slavi kao oslobodioca Makedonije od nacifašista četiri godine kasnije u sklopu zapadnog proboja Crvene armije i partizana. U bugarskoj povijesnoj praksi vrlo se vješto mire suprotstavljeni narativi herojstva i viktimizacije, pobjede i kapitulacije, a čak se nazire i određeno slavljenje takvih promjena stavova i dovitljivosti. Ipak, zaprepašćuje lakoća kojom se pljuje po svemu što im je donijela komunistička vlast, a istovremeno tolerira uspon radikalne desnice i usvajanje nacističke ikonografije na ulicama Sofije. Demoniziranje svega ideološkog s lijeve strane političkog spektra i izjednačavanje Hitlera sa Staljinom, pa analogno i staljinizma s komunizmom, dovelo je do svaljivanja etičkog bremena na ljevicu i istovremeno povampirenja nacizma i fašizma diljem zapadne i istočne Evrope, ne samo u Bugarskoj. To miješanje povijesnih vertikala i ideoloških horizontala omogućava te permutacije i dovodi do uspješnog ishoda ovako uzrokovanih kognitivnih disonanci. Nije dakle u pitanju samo povijesni revizionizam, već i ideološki revanšizam koji se provodi pod egidom povijesno uravnotežene debate - zaključuje Goran Janev.
