Zastupnik u makedonskom parlamentu Kastriot Rexhepi prošloga je tjedna osvojio naslovnice makedonskih medija, a njegovo se ime zavrtjelo i regionalnim medijskim prostorom. Na dan izglasavanja nepovjerenja vladi premijera Zorana Zaeva, koje je inicirala udružena opozicija predvođena VMRO-DPMNE-om brojčano ojačana malom albanskom strankom Besom koja je okrenula leđa Zaevljevoj vladajućoj koaliciji, Rexhepi se nije pojavio u makedonskom parlamentu, iako je prethodno kao član Bese potpisao inicijativu za smjenu vlade. Od 120 zastupnika 61 je svojim potpisom podržao prijedlog za izglasavanje nepovjerenja i činilo se izvjesnim da će vlada pasti, a Makedonija ići na izvanredne izbore. Nedolazak Rexhepija na parlamentarnu sjednicu omogućio je zastupnicima vladajuće koalicije da bojkotom sruše kvorum i spriječe izglasavanje nepovjerenja.

Čitav dan su opozicija i mediji neuspješno tragali za Rexhepijem. "Nestali zastupnik" ubrzo je proglašen "kidnapiranim zastupnikom" jer je opozicija optužila vladajuću stranku da je Rexhepija doslovno kidnapirala kako bi spriječila rušenje vlade. Ni Rexhepijeva Facebook-poruka u kojoj je demantirao da je otet nije razotkrila misterij njegovog nestanka. "Otmica" je čak prijavljena policiji. Dan nakon propalog pokušaja opozicije da sruši Zaevljevu vladu, Rexhepi se ušetao u policijsku stanicu u Skoplju kako bi potvrdio da nije kidnapiran, nego je "svojevoljno umjesto u Sobranju dan proveo kod prijatelja". Kod prijatelja se sklonio kako bi se riješio pritisaka kojima je bio izložen, uključujući i prijetnje po život. Rexhepi je potvrdio da je, nakon što je premijer Zaev podnio ostavku zbog uvjerljivog izbornog poraza na lokalnim izborima, "razmišljao da glasa protiv vlade", ali se predomislio "vodeći računa o budućnosti zemlje". Na to su ga potakle izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i nizozemskog premijera Marka Ruttea kojima su najavili da bi Sjeverna Makedonija u prosincu mogla dobiti zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora s EU-om. Macron i Rutte su najavili da će bugarska blokada vjerojatno biti uklonjena nakon upravo održanih trećih izvanrednih parlamentarnih izbora u Bugarskoj. Rexhepi tvrdi da je zbog toga odustao od glasanja za rušenje Zaevljeve vlade jer bi ono odgodilo početak pregovora. Na kraju je poručio: "Miran sam i čiste savjesti... Nema boljeg puta za moju zemlju od puta ka EU i NATO. Saveznik sam Albancima i Makedoncima." Rexhepi je izbačen iz Bese, a vladajući i opozicija do daljnjega u parlamentu imaju po 60 zastupnika, pa Makedonija u završnicu ove godine ulazi s blokiranim parlamentom u kojem će se voditi rat za formiranje neke nove parlamentarne većine.

Prošlotjedna politička drama u Sobranju još jednom je razgolitila loše strane politike proširenja Unije i njezino vezivanje uz izborne cikluse u zemljama kandidatkinjama, ali i u članicama. Sjeverna Makedonija skoro čitavu ovu godinu čeka da u Bugarskoj završe parlamentarni izbori. Ni nakon trećih ovogodišnji izbora nije sigurno da će se u Bugarskoj uspjeti formirati parlamentarna većina i izabrati nova vlada koju bi Bruxelles mogao uvjeriti da prestane blokirati početak pregovora o makedonskom članstvu u EU-u. Prije Sjeverne Makedonije u ovoj i prošloj godini su na "čekanju da prođu izbori" bile i Crna Gora i Albanija, a Kosovo dvaput. Poput sjevernomakedonskih pristupnih pregovora i njihovi su stavljeni na led jer se EU navodno neće uplitati u predizborne kampanje, a onda i poslije izbora neko vrijeme čeka da vidi kako nove vlasti dišu i imaju li kapacitete za vođenje proeuropske politike. Izbori se održavaju i u državama članicama pa se, ovisno o njihovim rezultatima, u pravilu obavlja novo uštimavanje politike proširenja na zapadnobalkanske zemlje. Trenutno se iščekuje formiranje vlasti u Njemačkoj, pa i najavljuje nova, rigidnija njemačka politika prema pristupanju balkanskih država u EU.

Metoda "čekanja da prođu izbori" polako, ali sigurno postaje sve teži uteg u prtljazi zapadnobalkanskih država na njihovom putovanju u EU. Puno je razloga zašto je tako, a jedan od ključnih je to što preostale balkanske države-kandidatkinje nisu slijedile primjer Slovenije i Hrvatske. U njima su vladajući i opozicija u parlamentima, i prije nego što su im odškrinuta europska vrata, formirali saveze za Europu koji su neovisno o izborima gurali pristupne pregovore. U šest preostalih balkanskih država takvog proeuropskog saveza nema ni u tragovima. Štoviše, pristupni pregovori s EU-om najčešće su u središtu izbornih bitaka, pa makar kao dokazivanje toga tko bi to uspješnije radio. Pritom se često negira i potire i ono što je uspješno obavljeno u pregovorima s EU-om i čitav proces vraća unatrag, na neke nove početke.

Kosovo je najnoviji primjer takve predizborno-izborne političke regresije. Izborni pobjednik na izvanrednim parlamentarnim izborima početkom ove godine, Kurtijevo Samoopredjeljenje, svoju je kampanju u velikoj mjeri zasnivalo na kritici svojih prethodnika na vlasti zbog potpisivanja Briselskog i Vašingtonskog sporazuma, kojima su ovi nastojali pomaknuti Kosovo barem za koji korak prema eurointegracijskim procesima. Samoopredjeljenje je svoja predizborna obećanja da će redefinirati ne samo te sporazume nego i čitav proces pregovora o normalizaciji odnosa s Beogradom poslije izbora u djelo počelo provoditi namećući politiku reciprociteta, pa i primjenom gole policijske sile, slanjem naoružanih policijskih specijalaca na sjever Kosova naseljen većinskih srpskim stanovništvom. Zamrzavanje pregovora o normalizaciji odnosa s Beogradom zbog parlamentarnih izbora Kurtijeva vlast je protegnula na čitavu ovu godinu, i zbog toga što se odmah počela spremati za jesenje lokalne izbore. Pregovori s Beogradom, ali i realizacija potpisanih sporazuma stavljeni su na čekanje dok i oni ne prođu. Prognoziralo se i da bi loš izborni rezultat Samoopredjeljenja mogao omekšati njegovu politiku pregovora s Beogradom pod okriljem EU-a. Nakon što se to i dogodilo, Samoopredjeljenje je na lokalnim izborima pobijedilo samo u četiri od 38 kosovskih općina, s mogućnošću da pobijedi u još dvije nakon prebrojavanja dopisnih glasova, a Albin Kurti je demonstrativno svima pokazao da neće tek tako odustati od rušenja potpisanih sporazuma i nametanja politike reciprociteta.

Dan poslije lokalnih izbora, u to se među prvima mogao uvjeriti premijer Andrej Plenković za vrijeme službenog posjeta Kosovu. I dok je Plenković kosovskoj javnosti u proeuropskom duhu poručivao da je stav Hrvatske "da podržavamo stabilnost, da smo za deeskalaciju svih napetosti kojima smo svjedočili proteklih tjedana, da je prije svega na Srbiji i Kosovu da pronađu optimalan način nastavka dijaloga i poštovanja ili postojećih dogovora ili postizanja novih dogovora koji će ići u tom smjeru da odnosi budu bolji", Kurti mu je, kako prenosi Jutarnji list, smjesta uzvratio: "Srbija ne priznaje Kosovo, ali ni mi ne možemo priznati Srbiju koja u ustavu ima da je Kosovo dio Srbije. Zato se mi zalažemo za rješenje kroz međusobno priznanje." Da ga Plenkovićeve poruke, kao i one koje mu već mjesecima stižu iz Bruxellesa i Washingtona da se potpisani sporazumi moraju provoditi, nisu impresionirale, Kurti je demonstrirao već u utorak, na nastavku tehničkih pregovora Beograda i Prištine. Unatoč očekivanjima europskih posrednika da će na njima pregovore pokrenuti s mrtve točke i pripremiti nastavak pregovora Vučića i Kurtija do kraja ove godine, Kurtijevi pregovarači još jednom su odbili o bilo čemu razgovarati osim o nestalima i međusobnom priznanju. I tako će izgleda biti do nekih novih kosovskih izbora, pogotovo ako se Europska unija nastavi služiti metodom "čekanja da prođu izbori" i pregovore Beograda i Prištine stavi na čekanje dok ne prođu srpski predsjednički, parlamentarni i beogradski gradski izbori koji su najavljeni za travanj sljedeće godine. A onda bi zapadni Balkan mogao nastaviti čekati da prođu izbori u Francuskoj...