Gordo proteklih dana odjekuju vijesti iz domaćeg agrarnog sektora: više izvozimo te manje uvozimo poljoprivredne proizvode i prerađevine, vanjskotrgovinski deficit u istom području smanjen je za 27 posto u odnosu na lanjski, a i žito je urodilo povijesnim rekordima. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković s razlogom iskazuje zadovoljstvo. No isključimo li sezonske ekološke slučajnosti koje presudno diktiraju prinos u biljnoj proizvodnji, što ostaje? Naravno, korona. Ili, preciznije, činjenica da je epidemiološkim mjerama ograničen (i) robni prekogranični promet. Većina zemalja se povrh toga okrenula vlastitim ekonomskim potencijalima, djelomično se zatvarajući. Hrvatska je pritom imala ozbiljnije rezervne kapacitete gotovo samo u sektoru poljoprivrede, pa je njegov uzlet stoga više prinudni efekt širih okolnosti.

Situacija je u tom smislu dobro iskorištena; na izvanredna se stanja u glavnini slučajeva ne može utjecati iz pozicije kakva je danas ova hrvatska, može se tek bolje ili gore na njih reagirati. Problem će uslijediti ako reakcija ne bude popraćena strukturnim zahvatima državne politike u smjeru obnovne i razvojne strategije. A u tom segmentu priče o domaćoj poljoprivredi izostaje dostatna aktivnost. Čast ratarstvu, ali povlaštenost brojnih moćnih aktera koji dodijeljeno im državno zemljište radije iznajmljuju stočarima i ubiru najamninu umjesto da ga obrađuju ubilo je mljekarstvo u Hrvatskoj, inače jednu od djelatnosti neposrednih proizvođača s najvišom dodanom vrijednošću. Također, nema pomaka u sistematičnijem poticanju domaće industrije mineralnih gnojiva na veće zbližavanje s ovdašnjim poljoprivrednicima i njihovim realnim potrebama.

Nema ni osnaživanja tih manjih proizvođača, kao iznimno važnog dijela nacionalnog agrara, u pogledu njihove samostalnosti i međusobne udruženosti na tržištu. Ne pomaže im se u stjecanju hladnjača i prerađivačkih pogona. Ne štiti se dovoljno njihov proizvod u trgovinama. Krupniju industriju je država prepustila privatnicima. I nijedan od tih zahvata nismo iscijedili iz socijalističkih priručnika, nego iz prakse zapadnoeuropskih zemalja u proteklom desetljeću. No bojati se da hrvatski agrar neće lako vidjeti takve državne poteze uz sadašnji odnos snaga u ekonomskoj politici. Podsjetimo: nedavno je Hrvatska udruga poslodavaca burno negodovala na sugestiju MMF-a da bi se dio radne snage iz turizma trebao preusmjeriti u tzv. zelenu ekonomiju. Dok se takvi otpori ne svladaju, poljoprivreda će u Hrvatskoj uspijevati samo slučajno.