Dok pišemo ovaj tekst, ministar zdravstva Vili Beroš medijima upravo objašnjava da je troje ljudi u KBC-u Zagreb na pravdi Boga umrlo od legionarske bolesti, jer je legionela svuda oko nas, dodatno razigrana zagrebačkim potresom. Stoga ni odranije kompromitirani ravnatelj bolnice dr. Ante Ćorušić nije odgovoran za tragediju, iako bi to mogao biti barem po zapovjednoj odgovornosti.
Mantranjem da je legionela stalno prisutna u velikim sistemima i da su proboji de facto van kontrole, kao i upornim ponavljanjem da su umrli visokorizični pacijenti, HDZ će profitirati na događaju nad kojim treba čupati kose. Postupanje sa zdravstvenom krizom u nacionalnoj bolnici nulte kategorije, način na koji je vijest došla do javnosti i objašnjenje koje je Ćorušić servirao medijima, govore da korupcija u razmjerima koje prakticira HDZ doslovno ubija.
Zato je najvažnije pitanje hoće li Državno odvjetništvo otvoriti istragu o ovom slučaju.
Dok se to ne dozna, pogledajmo kronologiju.
Prema informacijama koje je bolnica servirala medijima, u travnju se na Rebru liječila prva zaražena osoba koja je, po svemu sudeći, vrlo brzo umrla. Nedostaje podatak je li ta osoba došla u bolnicu zbog simptoma upale pluća ili iz nekog drugog razloga, da bi tokom liječenja od te druge bolesti dobila i upalu pluća uzrokovanu legionelom. Iako se spominje da je bolnica obavijestila epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), nedostaje ključan podatak kad se to dogodilo i što je HZJZ točno poduzeo.
Svakako, nakon tog prvog slučaja, na nepoznate je datume i s jednako nepoznatim razmacima zaraženo još pet osoba, od kojih su još dvije umrle, zaključno, navodno sa zadnjim danom svibnja.
Ni za te ljude ne znamo jesu li u bolnicu došli zbog upale pluća ili su upalu pluća razvili za vrijeme liječenja od neke druge bolesti. Možemo, međutim, naslutiti da ne žive svi na istom mogućem izvoru zaraze i da je bolnica jedino što ih povezuje.
Profesionalci se bez ovih ključnih informacija ne bi usudili izaći pred medije, ali ovdje su u pitanju ljudi i službe koje dva mjeseca nisu adekvatno reagirale na pojavu legionele; da jesu, ne bi se zaraza protegla na toliko dugo razdoblje. Glupo je, zaista, očekivati da će u komunikaciji s medijima biti bolji nego u onome za što su se školovali.
Uglavnom, tek 18. lipnja u medije dospijeva informacija da je šestoro pacijenata Rebra zaraženo legionelom, a da je dvoje u kritičnom stanju (?!), no ubrzo se pokazuje da je priča mnogo gora i da su tri osobe već umrle.
Bolnica u prvoj i zasad jedinoj objavi pušta informaciju da su "odmah alarmirali" HZJZ koji je napravio sve analize, da je bakterija je izolirana u vodovodnom sustavu i da se "ovaj tren obavlja pasterizacija". Pritom ne objašnjavaju što znači "odmah", odnosno što je presudilo da zovu HZJZ.
Je li to smrtni slučaj ili trag legionele u vodovodu? Nadalje, ako je točno da se pasterizacija obavlja "ovaj tren" – što je jedina relativno precizna informacija koju je bolnica pružila - to znači da je HZJZ u svakom slučaju pozvan sa skoro dva mjeseca zakašnjenja od prvog smrtnog slučaja i malo manje zakašnjenja od zadnjih smrtnih slučajeva.
Isto vrijedi i u slučaju da je HZJZ pozvan na vrijeme i da su i oni napravili pogrešku; irelevantno je štiti li Ćorušić stranačkog kolegu dr. Krunoslava Capaka ili obrnuto.
No, vratimo se na tvrdnje da je legionela svugdje oko nas.
Postupanje za zaštitu od legionele u Hrvatskoj hiperregulirano je s više zakona, pravilnika i smjernica; Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju, Pravilnikom o kontroli parametara kućne vodoopskrbne mreže potrošača i drugih sustava od javnozdravstvenog značaja te planu i programu edukacije svih dionika, smjernicama Ministarstva zdravstva "Procjena rizika za Legionella pneumophila u vodi za ljudsku potrošnju", itd.
Pravilnikom je npr. propisano da su bolnice u svim slučajevima sumnje na oboljenje ili smrtni ishod zbog prisutnosti bakterije Legionella, obavezne odmah nakon saznanja obavijestiti sanitarnog inspektora Državnog inspektorata i navesti način provedbe korektivnih mjera, uz ponavljanje uzorkovanja. Uzorkovanjem se odmah određuje stupanj kontaminacije i prema tome određuje jedna od propisanih mjera ili više njih.
Kada netko u bolnici oboli od legionarske bolesti, nadležne su službe dužne odmah provesti zaštitne mjere, u koje spada i zabrana tuširanja na izljevnom mjestu koje se povezuje s oboljenjem, a epidemiolog može tražiti i obustavu rada na određenom dijelu kontaminiranog sistema, pa čak cijelog sistema. Dakle, na legionelu se odavno ne sliježe ramenima i ne plače da je svuda oko nas.
Ali to nije jedini bizarni medicinski spin u ovoj priči.
Nakon prve medijske objave o tragediji, pred novinare nisu izašli odgovorni ljudi bolnice, već je Ćorušić za to zadužio specijalisticu mikrobiologije dr. Zrinku Bošnjak i pulmologinju s Jordanovca dr. Gordanu Pavlišu, obje bez ikakve uloge u zapovjednom lancu bolnice i potpuno neinformirane o incidentu. Pokazalo se da su novinare spremne uvjeravati u potpuno nadrealne teorije, npr. da je slučaj posljedica mogućnosti otkrivanja bolesti i da je fantastičan uspjeh da na 12 tisuća kreveta Rebro ima samo šest zaraženih. Legionela je, podsjetimo, otkrivena 1976. godine, a KBC Zagreb je od tog vremena napredovao i mnogo dalje od toga da može uočiti bakteriju. Osim u moralnom smislu.
Prije 23 godine, zbog neispravnih Baxterovih filtera na dijalizatorima umrla su 23 bubrežna bolesnika. Unatoč nesavršenim političkim prilikama i groznoj situaciji u zdravstvu, tadašnja ministrica zdravstva dr. Ana Stavljenić Rukavina zbog zapovjedne je odgovornosti odmah dala ostavku i nikome nije palo na pamet da barata činjenicom da su ti ljudi ionako bili teško bolesni. To je jednako drsko u slučaju zarazne, kao i u slučaju imunološke bolesti.
Riječju, ovakva sila organizacijskih, zakonskih i komunikacijskih propusta nije se dogodila ni u vrijeme COVID-a u kojoj je zdravstvena administracija spektakularno podbacila, tada ipak u olakotnim okolnostima suočavanja s nepoznatom bolesti.
Na terenu odavno poznate bakterijske bolesti, imamo skidanje do gole istine o učincima kombinacije amaterizma i stranačkog kadroviranja u zdravstvu.
