Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić u utorak, 3. prosinca prilično se opširno očitovao o dopisu koji je glavna europska tužiteljica Laura Kövesi 21. studenog uputila Europskoj komisiji žaleći se na probleme s vladavinom prava u Hrvatskoj i na DORH-ovu opstrukciju rada Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). Kövesi se Komisiji obratila nakon što je između EPPO-a i USKOK-a došlo do sukoba nadležnosti u istrazi o kriminalnoj trgovini medicinskom opremom za četiri hrvatske bolnice, što je Turudić riješio oduzimanjem slučaja Petrač-Beroš EPPO-u i delegiranjem USKOK-u. Odluka dodatno kompromitira DORH, koji se potpuno srozao USKOK-ovim otimanjem istrage EPPO-u i brzinskim donošenjem rješenja o provođenju istrage u istom predmetu, ali s bitno manjim brojem okrivljenika i blažom kvalifikacijom djela za koje se tereti bivši ministar zdravstva Vili Beroš.
Kövesi je politički dirigiranu kontaminaciju ozbiljne istrage nježno prenijela Komisiji, iznoseći tri argumenta: da je određivanje GDO-a kao tijela za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti s pravom EU-a, da je Turudić dodatno otežao situaciju ne dajući EPPO-u priliku da izrazi svoje stajalište prije donošenja odluke o nadležnosti i da USKOK nije prijavio istragu o projektu financiranom iz sredstava EU-a, čime je prekršio svoje obveze iz Uredbe o EPPO-u. Odgovarajući na optužbe, Turudić se u zadnjoj objavi delegiranim europskim tužiteljima obraća kao amaterima, ponavljajući da kriminalna nabava medicinske opreme nije financirana iz fondova EU-a, već iz hrvatskog proračuna, za čiju je zaštitu nadležno nacionalno tijelo progona kaznenih djela.
Pozivajući se na svoje pravo da donese odluku o sukobu nadležnosti, Turudić odgovor EPPO-u garnira ciničnim naglašavanjem da je DORH "neovisno i samostalno pravosudno tijelo koje je dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela" i spinom tipičnim za HDZ – optužbom da je EPPO taj koji opstruira vladavinu prava u Hrvatskoj. "EPPO iznošenjem subjektivnih promišljanja i procjena općenito o državi Republici Hrvatskoj, grubo krši Uredbu o EPPO-u i postupa izvan ciljeva i razloga osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja... Delegirani europski javni tužitelji načinom vođenja kaznenih postupaka dovode u pitanje vladavinu prava u Republici Hrvatskoj", tvrdi.
Samo u Plenkovićevom mandatu netaknute su afere sa sklapanjem posla s farmaceutskom tvrtkom Roche na Rebru, kupovine cjepiva i lijekova za vrijeme pandemije, plaćanje informatičkih platformi koje ne funkcioniraju...
Njegova gluhoća za elementarne pravne činjenice, poput one da o sukobu dviju ravnopravnih instanci mora odlučivati viša razina – dakle sud, na što upozoravaju svi pravni stručnjaci – čista je demonstracija sile koja proizlazi iz visokog položaja i čvrstih odnosa s vladajućom strankom, pri čemu možda pomaže i to što su se europski tužitelji primirili nakon početnog žestokog sukoba i Turudićevih prijetnji da će aktivirati Lex AP.
Odvjetnik Veljko Miljević na primjer tvrdi da bi EPPO prema članku 6. Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem ureda EPPO-a mogao tražiti zaštitu zakonitosti pred Vrhovnim sudom, no izgleda da su se tenzije razvodnile, a sva očekivanja usmjerena na rješenje o spajanju postupaka koje bi Turudić morao donijeti u barem relativno pristojnom roku.
Ako je potpuna instrumentalizacija DORH-a u minimalizaciji štete po HDZ do sada išla glatko, za odluku o potpunom ignoriranju dokaznog materijala koji su u ovom predmetu prikupili europski tužitelji, najprije o mogućoj ulozi Hrvoja Petrača u organiziranom kriminalu u hrvatskom zdravstvu, pa o bivšem ministru zdravstva Viliju Berošu, po EPPO-u osumnjičenom članu zločinačke skupine koji je za organizaciju prodaje medicinske opreme primio mito, treba skupiti više snage i obraza od ovoga što je Turudić do sada pokazao. Ukratko, treba nadmašiti samog sebe.
No, ma što na kraju odlučio – pa čak i ako uvaži snagu dokaza i optužbi EPPO-a – ne može ublažiti tragičan efekt svega što je do sada izašlo na vidjelo, počevši od para Petrač-Beroš pa do instrumentalizacije USKOK-a u minimalizaciji štete po okrivljenike i vrh Vlade. Najmanje treba računati s time da će bilo kakva Turudićeva odluka pomoći u rješavanju korupcije u zdravstvu. Povijest velikih korupcijskih afera u resoru govori da je osjećaj da se događa nešto prijelomno ozbiljno prenapuhan, a to potvrđuju i mlake reakcije Vlade i Ministarstva zdravstva na istragu zbog koje su, realno, svi trebali pasti.
Na primjer, ne postoji razuman razlog zašto buduća ministrica zdravstva Irena Hrstić, do jučer pouzdana Beroševa suradnica u ministarstvu, u više od dva tjedna od hapšenja inkriminiranih u istrazi EPPO-a i USKOK-a nije rekonstruirala što se događalo u četiri hrvatske bolnice obuhvaćene istragom pa, u okviru svojih nadležnosti, otvorila pitanje odgovornosti bolničkog menadžmenta i kadrova na Ksaveru. Umjesto toga, ona izvršava Plenkovićev dekret da napravi reviziju svih postupaka javne nabave koji su se odvijali izvan planova, mada nije jasno zašto revizija mora biti selektivna, a još manje koji je cilj tog ogromnog i zahtjevnog posla. Hoće li ministrica poništavati odavno zaključene poslove ili će otkrivene nepravilnosti prijavljivati USKOK-u ili samo slijedi premijerovu želju da sve završi zaključkom da je Beroš bio devijacija u inače urednom sistemu?
Vili Beroš i Gordan Žanić na predstavljanju projekta izgradnje Nacionalne dječje bolnice (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Može biti samo ovo posljednje, no kako se HDZ uvijek pobrine da bojkotira vlastite planove, tako se i ovdje javlja inkriminirajući podatak da je baš Plenkovićeva vlada još 2018. godine, na prijedlog tadašnjeg ministra Milana Kujundžića, za pomoćnika ministra zdravstva u Upravi za financijske poslove, fondove Europske unije, međunarodne projekte i javnu nabavu – točno onoga na čemu je pao Beroš – imenovao tada 32-godišnjeg Gordana Žanića. Priča ne može biti bizarnija: za treće najvažnije mjesto u zdravstvenoj administraciji Žanića je premijeru preporučilo to što je riječ o prebjegu u HDZ nakon raspada Hrvatske zore, u kojoj je Kujundžiću bio desna ruka.
Osim te kvalifikacije, mladi je Žanić iza sebe – koliko su mediji pobrojali – imao najmanje dvije propale tvrtke za prodaju računalne opreme i ugostiteljstvo i nijedan dan rada u zdravstvu, pa čak ni u nečemu što bi u tragovima bilo povezano sa zdravstvom. Tvrtku Ekotron, tvrde 24 sata, pokrenuo je s 24 godine, kada se bavio trgovinom uredskim materijalom i uspio je dogurati do 2013., u kojoj je imao sedam tisuća kuna prihoda i gubitak od 62 tisuće kuna, pa je napokon završio u stečaju. Dva nevažna posla kasnije, od čega je jedan obavljao u klimavoj Agrokorovoj trgovini Abrakadabra, Plenković ga je na Kujundžićev prijedlog abrakadabrom pretvorio u dužnosnika nadležnog za goleme zdravstvene resurse.
No, najbolje je što se njegov potencijal razvio do maksimuma tek kada su Plenković i Beroš zajedno stranački instrumentalizirali megalomanske infrastrukturne projekte u zdravstvu. Žanić se tako u aprilu ove godine predstavlja kao osoba koja će učas riješiti nedostižni Sveti Gral hrvatskog zdravstva, projekt Nacionalne dječje bolnice u Blatu, čija gradnja u pravoj fazi košta 225 milijuna eura. Mladi se lav tada pohvalio da su već dobili EU sredstva u iznosu od 40 milijuna eura.
Svakako, brojnim razlozima zašto bi se Plenković morao suzdržati od izdavanja dekreta o javnoj nabavi dodajmo i to što bi prethodno morao politički odgovarati za izbor Žanića. Kako je to nemoguća misija, barem pratimo hoće li Hrstić samostalno & suvereno revidirati i sve transakcije oko strateškog projekta u Blatu ili se mora ograničiti na gabarite koje je odredio predsjednik Vlade.
Identično, pa i temeljitije stranačko zatrpavanje mjesta zločina u zdravstvu provodilo se svaki put kada su na vidjelo izašli dokazi sistemske korupcije i kriminala. Mediji su skoro 15 godina izvještavali o poslovnoj povezanosti predstavnika japanske tvrtke Shimadzu s HDZ-ovim najdugovječnijim ministrom zdravstva Andrijom Hebrangom. Nakon serije tekstova u kojima se analiziralo namještanje natječajne dokumentacije u korist Japanaca, u reakciji bez presedana 2006. godine očitovalo se Veleposlanstvo SAD-a, tvrdeći da su o konstantno problematičnom, zamagljenom i stoga krajnje sumnjivom sistemu javne nabave koji država primjenjuje kada kupuje robu "već lani, prijateljski i bez medija, upozorili Sanaderovu vladu".
Andrej Plenković i Irena Hrstić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Dvije godine prije toga, dvojica insajdera koji su se za medije usudili govoriti o namještanju natječaja – jedan iz Hrvatske, drugi iz BiH – izloženi su mafijaškim prijetnjama. Tomislavu Krsniku, direktoru tvrtke koja je u Hrvatskoj zastupala General Electrics, u istoj je noći pucano na stan i ured, dok je izvor u susjednoj zemlji primio pismo s prijetnjama. Krsnik je policiji izjavio da je "jedini čovjek koji bi mogao imati nešto protiv njega Andrija Hebrang i klika oko njega", no policija se, prema Krsnikovim riječima, nakon uviđaja više nikada nije javila. DORH nikada nije procesuirao ovaj predmet.
Pfizerovo podmićivanje brojnih najutjecajnijih hrvatskih liječnika i profesora medicine medijski je razotkriveno 2004. godine, kada su objavljene i fakture isplaćene na stranim računima za uslugu propisivanja Pfizerovih lijekova. Jedan od liječnika je primao honorar ovisno o količini hormona rasta koji je propisivao djeci. Pošto su na spisku bili uglavnom liječnici bliski SDP-u, HDZ-ovo Ministarstvo zdravstva je obećalo da će provesti nadzor o plaćanju liječnika, no to nikada nije provedeno. U kolovozu 2012. godine američko se pravosuđe nagodilo s Pfizerom oko isplate 60 milijuna dolara odštete zbog podmićivanja liječnika, između ostalog, u našoj zemlji. U Hrvatskoj nitko nije odgovarao.
U mandatu SDP-ovog Rajka Ostojića DORH je temeljem informacija iz medija proveo najveću istragu o podmićivanju liječnika od strane farmaceutske industrije u povijesti, a jedinstvenom je optužnicom za primanje mita obuhvaćeno oko 360 liječnika. Sve su optužnice završile pravomoćnim presudama, a Ostojić nije reagirao na poruku da afera Farmal otkriva kako sve farmaceutske kompanije posluju s liječnicima u javnom sektoru. Iako je o akciji obaviješten tek kada su krenula hapšenja, zasluge je pripisao vladinoj borbi protiv korupcije. Nikakav pomak prema vidljivosti odnosa liječnika i farmaceutske industrije nije napravljen.
Desetljećima se javno iznose podaci po kojima se liječnicima u kumulativnom radnom odnosu na klinikama i fakultetima protuzakonito isplaćuju značajno uvećane plaće. Na primjer, ako netko 80 posto norme ispunjava u bolnici, a 20 posto na fakultetu, primit će (otprilike) sto posto bolničke plaće i 50 i više posto plaće na fakultetu. Pljačka proračuna pod patronatom države odvija se nesmetano, a neki su ministri zdravstva javno priznali da bi liječnici na bilo kakvo zadiranje u "stečena prava" jednostavno dali otkaz. Krešimir Rotim, sada obuhvaćen istragom u predmetu Petrač-Beroš, primao je 195 posto plaće u kumulativnom radnom odnosu. Taj iznos je gornja granica, ali za kremu hrvatske medicine nije nikakav izuzetak.
Ovo je samo djelić iz bogate povijesti dokaza o pljački javnog zdravstva koje nijedna vlada nikada nije uvažila kao signal da nešto treba poduzeti. U Plenkovićevom mandatu netaknute su afere sa sklapanjem posla s farmaceutskom tvrtkom Roche na Rebru, kupovine cjepiva i lijekova za vrijeme pandemije, otpuštanje gotovo cijelog menadžmenta hrvatske podružnice Janssena, plaćanje informatičkih platformi koje ne funkcioniraju itd. Procjenjuje se da na korupciju u zdravstvu odlazi najmanje deset posto proračuna pa naviše, ovisno o zaštitnim mehanizmima. Kako u Hrvatskoj političke elite ne priznaju ni da problem postoji – jer su, uostalom, same akteri i generatori korupcije – računajmo na gubitke više stotina milijuna eura koje prisvajaju one i svi kojima je javno zdravstvo najvažnije tržište.
