"Debilna cancel kultura koja pojačava današnju psihologiju stada neće me natjerati da se sada plašim od propasti mog ugleda. Boli me patka za javni ugled u kom je javna sfera potpuno degradirana." Vi se, možda, nećete odmah sjetiti tko je autor herojskog antibarbarusa, svojevrsnog povijesnog "ne" kulturi otkazivanja na ovim prostorima, iako nije izrečen tako davno. Prošlo je naime jedva pola godine otkako se Antonije Pušić a.k.a. Rambo Amadeus logirao na Facebook da ondje, na ruševinama jedne degradirane javne sfere, uzvikne no pasaran pred višestruko nadmoćnijim odredima kulturnih otkazivača. Povod – sada se već prisjećate, zar ne – bio je taj što ga je crnogorska producentica Lejla Kašić optužila za seksualno uznemiravanje tokom snimanja humanitarne TV-emisije. A razlog zbog kojeg se niste odmah sjetili one dvije rečenice je taj što je Rambo u svom Facebook statusu nakuckao još i neke – recimo to tako – upečatljivije izjave.

Na primjer: "Dotičnu gospođicu sam (...) sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad." Odnosno: "Dakle pljesnuo sam je, pipnuo ili štipnuo (stvar forenzičke interpretacije) u trajanju od jedne sekunde." Pa to onda skoro da i nije bilo seksualno uznemiravanje? Točno tako: "To nema veze sa seksom, barem ne s moje strane." Cura, ispada, histerizira bez razloga? Da: ona je "krenula u histerični napad, toliko jak da sam joj rekao da je 'ludača' i da treba da se liječi." Luda i histerična, znači? Znači: "To zaista iskreno mislim i sad." Samo luda i histerična, da nije nešto gore? Kada već pitate: bilo je kod nje i "bestidnog koketiranja" i "prenemaganja" i "lažnog moraliziranja" i "lične promocije"... Uh, pa zar nije onda optužbu trebalo ignorirati? A, ne: "Mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam takav lik." Svaka čast – Lejla Kašić je ustvari, moglo bi se reći, sretna što je naletjela na ovakvog frajera? Itekako: "Muškarac na njenom mjestu bi prošao gore." I svejedno – mada etički ispravan, moralno neokaljan i nimalo histeričan – Rambo Amadeus spremno prihvaća posljedice? Sve, pa i najteže: "Ako sam uradio nešto protuzakonito, platit ću globu, ili idem u zatvor, ako ne budem imao dovoljno para."

U strašnoj balkanskoj kulturi otkazivanja, gdje svakodnevno padaju glave a kenslane više nitko ne broji, ipak postoji način da budeš siguran. Recept nije kompliciran: nađi histeričnu ludaču, pljesni je po dupetu

Tako je, eto, govorio Antonije Pušić prije pola godine. Šest mjeseci kasnije, baš nekako ovih dana, ispostavit će se da jeste uradio nešto protuzakonito: nakon što je na sudu priznao krivnju za seksualno uznemiravanje Lejle Kašić, odrezana mu je kazna od 750 eura – plus 30 eura sudskih troškova – a on je prikupio pare, izmakao robiji i zatim, kako stvari stoje, odlučio sve odšutjeti. Šta da se radi: s jedne strane psihologija stada, s druge strane psihologija suda. Pokleknuli bi i hrabriji. Bolje da čovjek sve zaboravi i da naprosto krene dalje. Pa je na sam dan objave presude, tako, Rambo Amadeus krenuo prema Mostaru gdje će iste večeri – javljaju regionalni mediji – održati uspješan koncert "pred mnogobrojnom publikom" u sklopu manifestacije Old Town Street Fest.

Samo malo, samo malo – zbunjeni smo sada i vi i ja i potpuno degradirana javna sfera – Rambo još uvijek nastupa? Pa da: nakon Mostara sprema se za Beograd, onda u Ljubljanu, a u međuvremenu je – u periodu od izbijanja onog skandala – svirao još u Portorožu, Rijeci, Herceg Novom... Od Vardara pa do Triglava, bez problema i bez incidenata, svugdje pred neizbježnom mnogobrojnom publikom. A strah od otkazivanja? A "propast javnog ugleda"? A "psihologija stada"? A "debilna cancel kultura"? Eh, da: čini se da na ovim prostorima cancel kultura ipak nije toliko debilna, koliko je labilna. Pa se prema potrebi ispravlja i savija. Igra rokenrol cela Postjugoslavija.

Što ne znači da se uzduž i poprijeko postjugoslavenskog estradnog prostora koncerti ne otkazuju. Naprotiv: evo kraćeg rezimea tekuće kalendarske godine. Na otoku Babarinac kraj Kaštela otkazani su nastupi Jelene Karleuše, Harisa Džinovića i drugih zvijezda iz BiH i Srbije jer su tako tražile braniteljske udruge i lokalni ogranak Domovinskog pokreta koji smatra da "ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju te da moramo čuvati mediteransku i europsku kulturu kojoj pripadamo". Naše podneblje, mediteranska i europska kultura: zvuči odnekud poznato? Ah, da: koji mjesec ranije u dlaku istim riječima – "ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju" i zato moramo "čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule" – otkazao je koncert Duška Kuliša, Ane Bekute, Dragana Kojića Kebe i Zorana Mićanovića pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Visoko postavljenu glazbenu ljestvicu ubrzo je preskočio i njegov banjalučki kolega Draško Stanivuković zabranivši nastupe regionalnim rep i trep zvijezdama Desingerici, Pljugici i Breskvici: "Pljugerice, desingerice, voćkice i breskvice i kako već sebe nazivaju ovi 'umetnici' više neće moći da nastupaju u našoj Banjaluci. Moramo da sačuvamo sistem vrednosti i poruke koje se šalju kroz svaki vid javnog događaja." Onda je Desingerici i Pljugici iz istih razloga otkazan gig u Prijedoru, pa je Breskvici otkazana svirka u Vranju. U Srbiji je, za to vrijeme, oko 60 hiljada ljudi potpisalo onlajn peticiju protiv beogradskih koncerata Dine Merlina zbog njegovih navodnih antisrpskih izjava, koje pjevač negira. Diskoteke u Sanskom Mostu i drugim BiH gradovima kenslale su turbofolkera Đanija zbog nacionalističkog ispada njegovog sina. U Sarajevu i Mostaru obustavljena je prodaja karata za koncerte Miroslava Ilića. U europskoj i mediteranskoj Puli zabranu su dobili još i slavonski tamburaši Mejaši, navodno s obrazloženjem da sviraju "birtijašku glazbu"...

I tako dalje, i tako šire: s kraja na kraj Postjugoslavije, od Vardara pa do Triglava, od Vranja pa do Prijedora, širi se kultura otkazivanja. Samo što to nije ona "debilna cancel kultura" koju na umu imaju Rambo Amadeus i toliki slični njemu, uvjereni – tko zna zašto – da je zapadnjački virus političke korektnosti poharao i naše krajeve pa se nastupi sada otkazuju zbog prenemaganja besposlenih aktivista, zapomaganja feministkinja i hajke internetskih leftarda. Bacite opet pogled na popis otkazanih: ovdašnja cancel culture ipak je nešto drukčija. Otkazuje se tu iz raznih razloga, u ime "europske kulture" i u ime "sistema vrednosti", zbog navodnih izjava i zbog narodnih tonova, zbog krivog porijekla i zbog "našeg podneblja"... Negdje na križanju turbo-nacionalizma i urbanog rasizma – na pola puta između niskih predpolitičkih strasti i visokih kulturnih vrijednosti – to kao da više i nije famozna kultura otkazivanja. Prije kultura dokazivanja – vlastite kulture, sredstvima cenzure. Pa je onda valjda i logično to što su joj žrtve prezreni žanrovi, svi ti tamburaši i cajkaši, turbofolkerice i desingerice, hip-hoperi i treperi. Čak i kada dokači nekog pravovjernog rokera, poput ekipe iz Leta 3 – koji odnedavno teže pronalazi gaže južno od Šibenika – onda to nije zbog scenske provokativnosti ili političke nekorektnosti, nego zato što je pjevač preko Twittera podjebavao navijače Hajduka.

Ukratko: teško vrijeme za matore, teško vrijeme za autore. Teško vrijeme za Ramba Amadeusa. Čovjek koji se u popularnu kulturu ovih prostora upisao, među ostalim, kao tvorac posprdnog naziva "turbofolk", sada promatra kako psihologija stada obara turbofolkerske vedete, a njega stado ni da pogleda. Padaju redom Đani, Karleuša i Bekuta, ali njega nitko ne dira. I dok se Desingerica, Pljugica i Breskvica preko noći pretvaraju u žrtve sistema – "sistema vrednosti", da budemo precizni – on je dobrodošao gdje god da se pojavi. Ne smeta ni slučaj seksualnog uznemiravanja, ne smeta ni naknadno javno vrijeđanje žrtve, ne smeta sudska presuda. Krstari tako Antonije Pušić postjugoslavenskim binama, od Rijeke do Mostara i od Ljubljane do Beograda, čekajući da ga netko napokon kancelira: uzalud, na sve strane mnogobrojna publika. Pa je tu negdje i pouka. U strašnoj balkanskoj kulturi otkazivanja, gdje svakodnevno padaju glave a kenslane više nitko ne broji, ipak postoji način da budeš siguran. Recept nije kompliciran: nađi histeričnu ludaču, pljesni je po dupetu.