Ivo van Vulpen: Melodija prirode – potraga za Higgsovim bozonom i velike zagonetke svijeta minijaturnog (TIM press, Zagreb, 2020.)
Konačno! To mi je bila prva pomisao kad sam saznao za hrvatski prijevod ove knjige. Naime, popularizacija fizike elementarnih čestica dugo je bila zapostavljena. Tamo negdje 1980-ih čitateljima su bili dostupni "Kvarkovi" H. Fritzscha (Školska knjiga, 1988.) i možda "Elementarne čestice" G. J. Mjakiševa (Nolit, 1983.). Onda se u drugom dijelu 1990-ih dogodio mali bum popularizacijskih naslova o česticama: A. Salam "Ujedinjenje temeljnih sila prirode" (Školska knjiga, 1995.); S. Weinberg "U potrazi za konačnom teorijom" (Izvori, 1997.); I. Picek "Elementarne čestice" (Školska knjiga, 1997.) i konačno knjiga o potrazi za Higgsovim bozonom čiji je pretenciozni naslov izazvao brojne prijepore: L. Lederman "Božja čestica" (Izvori, 2000.). A nakon toga slijedi zatišje od 20 godina. Tim apsurdnije što je baš to doba velikog razvoja akceleratorske fizike i astročestične fizike. U međuvremenu je Higgsov bozon i otkriven te je stvarno došlo vrijeme da se iz današnje perspektive napiše revidirana priča o elementarnim česticama. Toga se posla prihvatio i sjajno ga napravio mladi nizozemski fizičar Ivo van Vulpen, član kolaboracije Atlas LHC-a na CERN-u. Od uvoda u svijet minijaturnog preko otkrića Higgsovog bozona do istraživanja koja su tek pred nama, autor iznosi napetu priču prožetu vlastitim iskustvom rada na CERN-u. Posebnu draž knjizi daju retro ilustracije.
Saša Ceci: Blesimetar Treći – svjetlo na kraju tunela smo mi (In.Tri, Zagreb, 2021.)
Za razliku od "Melodije prirode", "Blesimetar Treći" došao je potpuno očekivano kao rezultat neumorne društvene angažiranosti svog autora. Saša Ceci je u prvom redu teorijski fizičar (kao i van Vulpen, suradnik je na CERN-u), no on je i voditelj znanstvene emisije HRT-a "Treći element", bloger i sindikalist. Kad vidi nepravdu ili neistinu ne okreće glavu, uvijek reagira, što pak znači da mu inspiracije za pisanje ne manjka. "Blesimetar Treći" je treća knjiga u nizu sabranih tekstova koje je autor prethodno objavljivao na mreži. S obzirom na to da su ti tekstovi većinom nastajali 2019. i 2020. godine neizbježna je tema Covid-19, odnosno teorije zavjere vezane uz epidemiju i cijepljenje. No to ipak nije i jedina tema. Ceci piše o matematici i fizici, o popularizaciji znanosti. Posebnu vrijednost ima sedmo poglavlje. U njemu autor piše o onome o čemu pisac kad-tad mora pisati – o sebi.
Davor Klobučar: Matematika naša svagdašnja 1-3, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (Element, Zagreb, 2020.)
Premda fizičari, kao Ceci, znaju zgodno pisati o matematičkim temama, ipak o matematici najbolje pišu matematičari sami. A matematičke knjige su redovito ili udžbenici ili popularna matematika. Gotovo redovito. Ima jedna iznimka koja je kategorija za sebe – "Matematika naša svagdašnja" Davora Klobučara. Ova monumentalna knjiga u tri toma koji obuhvaćaju više od 1.500 stranica životno je djelo autora koji nas je, nažalost, prerano napustio. Bio je matematičar po struci i po poslanju, ali je radio kao informatičar. I to je bitna odrednica za njegovu knjigu koja je, poput nekih informatičkih knjiga, izrazito duhovita. Osim toga, to što nije radio u obrazovnoj instituciji, u školi ili na fakultetu, oslobodilo ga je stege kurikuluma. Zato je njegova knjiga istodobno i zabavna i poučna. Moj pogovor trećem izdanju te knjige nosi naslov "Ljubav, razumijevanje i ohrabrivanje". Smatram da je to ono važno što ta knjiga daje: razvija ljubav za matematiku, pokazuje da svijet možemo razumjeti i najvažnije (u čemu mnogi nastavnici zakazuju), ohrabruje čitatelja za matematiku. Ako ste sami odrasli u uvjerenju da matematika nije za vas, predlažem da ovu knjigu poklonite nekoj srednjoškolki ili srednjoškolcu koji će uz njezinu pomoć možda razbiti svoj strah od matematike i proširiti svoje perspektive.
