Moderno informatičko doba i tranzicijski procesi donose brojne društvene izazove od kojih neki prerastaju u kronične probleme, bez rješenja, s dugoročnim posljedicama. Jedno od takvih jeste sve izraženiji nedostatak stručnih kadrova u hrvatskim školama. Deficit kadrova evidentan je među nastavnicima matematike, fizike, informatike koji u tržišnoj borbi za bolje uvjete života i rada mahom biraju privatni IT-sektor i privredu. Hrvatske škole, čak i u velikim gradovima, ostaju bez nastavničkih kadrova. Česte izmjene nastavnika, mjeseci bez ikakve zamjene, dok se na zvaničnim stranicama škola obnavljaju natječaji za navedena radna mjesta, sve su češća stvarnost osiromašenog i zapostavljenog hrvatskog školstva. U tom egzistencijalno-birokratskom lancu učenici ostaju trajno uskraćeni na svoje ustavno pravo na obrazovanje iz nastavnih predmeta koji su temelji perspektivnih zanimanja. Kako današnje obrazovanje, u kojem privatne instrukcije počinju zamjenjivati redovnu nastavu, mogu financirati samo imućniji roditelji, školstvo mladima donosi prvo iskustvo diskriminacije na njihovom životnom putu. Kolika je zainteresiranost za nastavničke smjerove na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu najbolje govore rezultati upisa u ovogodišnjem ljetnom ispitnom roku. Inženjerski smjer matematike imao je kvotu od 150 studenata, a upisano je njih 148, za nastavnički smjer matematike u kvoti od 70 upisano je 44 studenata, za profesora matematike i fizike upisano je od 30 njih samo sedmero, dok je najlošiji odaziv bio na nastavničkim smjerovima fizike gdje je upisan jedan ili nijedan student. Odgovor nadležnih na deficit nastavničkih kadrova orijentiran je jedino na uvođenje poticajnih stipendija. Ostaje pitanje je li to dovoljno da bi se urušena nastavnička profesija učinila ponovno privlačnom, društveno poštovanom i prestižnom. No izvan interesa nadležnih ostaje pravo učenika na potrebno znanje koje u deficitu nastavničkih kadrova nisu dobili u svojim školama. Kada se nestručnoj nastavi pribroje propušteni nastavni sati zbog pandemije koronavirusa dobije se rezultat koji je Zlatku Korošec, profesoricu matematike u sisačkoj srednjoj ekonomskoj školi, šokirao.
U tri razreda nemam ni jedne petice iz osnovne škole, tri-četiri četvorke, ostalo su sve trojke, dvojke. Pitam učenike, pa gdje ste vi došli?! Ovo je ekonomska škola, to je matematika. Na kraju, nisu djeca kriva. Kriv je sustav – kaže profesorica Zlatka Korošec
- Učenici prvog razreda na inicijalnom testu ne znaju podijeliti dva prirodna broja, četiri osnovne računske operacije, o razlomcima da ne govorim. Ne znaju riješiti ni zadatke iz svakodnevnog života: kolika je petina nečega, koliko je 10 posto... Podloga iz osnovne škole je jako loša. Učenici mi otvoreno kažu da mrze matematiku, gledaju me kao najvećeg neprijatelja. Mrze matematiku jer im nitko nikad nije objasnio gradivo. Kada se u matematici napravi propust u petom razredu, kasnije je vrlo teško taj propust nadoknaditi. Ispred mene je program prvog razreda srednje škole sa 105 sati matematike. Kako da ga realiziram kad učenici ne znaju osnovne stvari - pita se profesorica Korošec koja 38 godina radi u obrazovnom sustavu.
- Nastavnika matematike nema, često se razni nastavnici mijenjaju pa učenici izlaze bez matematičkog znanja iz osnovne škole. I u sisačkoj ekonomskoj školi nedostaje profesor matematike, kolega je nestručna zamjena, nije još završio fakultet. Profesorima matematike nude se bolje plaćeni poslovi u bankama, IT-sektoru i, naravno, svi idu za boljom zaradom. Osim toga, veliki je pritisak na nas nastavnike, pogotovo matematike. Od nas se očekuje samo ocjena. Već godinama ne dozvoljava nam se da realno ocjenjujemo naše učenike. U osnovnoj školi ocjene se dijele šakom i kapom i rezultat je takav kakav jeste. Svi hoće pet, a nitko ne priča o znanju. Već godinama nema praga za upis u srednje škole. U tri razreda nemam ni jedne petice iz osnovne škole, tri-četiri četvorke, ostalo su sve trojke, dvojke. Pitam učenike, pa gdje ste vi došli?! Ovo je ekonomska škola, to je matematika. Na kraju, nisu djeca kriva. Kriv je sustav. U postavljenim uvjetima djeca teško mogu razumjeti i naučiti matematiku - poručuje profesorica.
Željko Stipić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Da deficit nastavnika matematike, fizike i informatike traje već 20 godina i da je u ruralnim sredinama okrutno pravilo, dok iznimka nastaje samo ukoliko nakratko uleti u učionicu netko stručan, ističe predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić.
- Nikakva smislena upisna politika za nastavnike matematike nije se vodila svih ovih godina. Ne postoji trenutno rješenje jer u obrazovanju se mora gledati nekoliko godina unaprijed. Škole se snalaze kako znaju i umiju. Situacija se krpi kadrovima koji su najbliži potrebnim profilima, a ako ni toga nema, popunjava se vrijeme onim što je na raspolaganju. Dosadašnji ministri uglavnom se nisu željeli baviti ovom problematikom. Prosvjetnu administraciju zapravo ne zanima rješavanje konkretnih problema, oni se više vole baviti futurologijom - ističe Stipić i podsjeća na jedan od pokušaja smanjenja nestručne nastave uvođenjem studiranja pojačanog B-predmeta na Učiteljskoj akademiji pored redovne razredne nastave.
- Rezultati tog pokušaja početkom 2000-ih nešto su ublažili lošu situaciju, ali veliko je pitanje koliko je to bilo pravo rješenje. Ubrzo su nastupile promjene koje su išle u smjeru ograničavanja ulaska kadrova s tim pojačanim predmetom u školski život. Tadašnja obrazloženja zašto učitelj koji je završio pojačanu matematiku na Učiteljskoj akademiji ne može predavati u predmetnoj nastavi nisu držala vodu, ali nikad nije napravljena nikakva evaluacija. Taj pokušaj je naravno propao i sad vapimo za nastavnicima matematike - kaže Stipić i poručuje da današnje hrvatsko školstvo generira društvenu nejednakost.
Ovo nije samo akademsko pitanje. Prijeti nam da malo-pomalo otkližemo u matematički nepismeno društvo. Sadašnje stanje stvari, a pogotovo trend, direktno generiraju buduće nepremostive nejednakosti – govori profesor PMF-a i saborski zastupnik Damir Bakić
- Umjesto da smo školstvo jednakih šansi za sve, mi zapravo stvaramo razlike koje će se generacijama osjećati. Ako se učenicima ne može osigurati nastavnik koji im zna na stručan način približiti sadržaje iz pojedinog predmeta, ti su učenici dovedeni u inferiornu poziciju u odnosu na njihove vršnjake koji imaju stručnog nastavnika. Nastava se mora temeljiti na kontinuitetu. Znanje iz jednog nastavnog predmeta preduvjet je kako bi se uspješno svladalo gradivo drugog predmeta. To su temelji obrazovnog sustava. Ako Hrvatska to ne može osigurati, onda ne znam koja je perspektiva i uopće funkcija našeg školstva - navodi Stipić.
Nikola Dmitrović, ravnatelj XV. gimnazije, jedne od najpoznatijih prirodno-matematičkih gimnazija, popularnog MIOC-a, ističe kako u borbi za profesore prirodno-matematičkih predmeta škole vode neravnopravnu bitku s jakim IT-sektorom.
- Naša gimnazija ima suradnju s PMF-om i studenti s nastavničkog smjera dolaze kod nas na praksu, ali svi oni kažu da bi se oprobali u IT-sektoru. Na raspisani natječaj za radno mjesto profesora informatike dobili smo samo jednu prijavu – kolegicu iz Splita koja još nije završila fakultet. Eto, što bi bio veći izazov nego započeti nastavničku karijeru u XV. gimnaziji gdje su vrhunski, motivirani učenici s kojima se može raditi, natjecati, putovati, bez problema s disciplinom? Nekada je radno mjesto profesora u MIOC-u bilo vrhunac karijere, stepenica sa koje su mnogi kasnije postojali redovni profesori na PMF-u ili na FER-u - navodi ravnatelj Dmitrović i podsjeća kako su ranije studenti bili motivirani postati nastavnici te da su čak inženjeri matematike, uz položenu pedagošku grupu predmeta, postojali nastavnici po školama.
Nikola Dmitrović (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)
- Nove generacije jednostavno ne vide smisao i zadovoljstvo u nastavničkom pozivu. Sve je manje mladih koji kažu da je nastavnički poziv njihov poziv i da dolaze u školu zato što žele raditi s učenicima i brinuti se o njima, njihovom znanju, napredovanju, natjecanjima... Danas i oni rijetki studenti koji upišu nastavnički smjer u konačnici odlaze u IT-sektor gdje je početnička plata duplo veća nego u školi, a postoje i prilike za napredovanje, usavršavanje, promjene posla. Nastavnicima je potrebno za početak podići plaću i uvesti sustav nagrađivanja ovisno o postignutim rezultatima učenika na nacionalnim ispitima i državnoj maturi, kao i favorizirati dodatni nastavnički rad - govori Dmitrović i napominje da će se rezultati nestručne nastave odraziti i na rezultate učeničkih testova, nacionalnih ispita, državnih matura.
- Ispiti ne smiju sami po sebi postati cilj, nego rezultat kontinuiranog rada. Rezultati ispita ne smiju se gledati kao poraz, nego kao putokaz i smjernica što mijenjati. Vjerujem ipak da mi u Hrvatskoj nećemo imati problem s 10 posto najboljih, najdarovitijih, ali je problem kako generirati iz srednjeg sloja vrijedne i talentirane učenike ako oni neće moći napredovati jer s njima nema tko raditi. Svuda oko nas su instrukcije pomoću kojih roditelji pokušavaju spasiti znanje svoje djece. Ali instrukcije ne bi smjele postati redovna, normalna pojava u obrazovanju djeteta. Sami nastavnici bi trebali prilagoditi svoj rad i zahtjev prema učenicima jer djeca moraju napredovati kroz rad nastavnika i nastavne resurse u svojoj školi. Ciljevi ne smiju biti postavljeni tako da djeca ne mogu kroz normalan rad i aktivnosti te ciljeve dostizati - zaključuje Dmitrović.
Damir Bakić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Profesor s Prirodno-matematičkog fakulteta i saborski zastupnik stranke Možemo! Damir Bakić ističe dobro poznatu rečenicu, koju su mnogi iskusili tijekom svog obrazovanja, da je u matematici nemoguće nadoknaditi propušteno.
- Izgubimo li nekog učenika jednom, izgubili smo ga zauvijek. To nije kao u drugim disciplinama gdje se znanje često širi horizontalno i gdje je barem neka razina razumijevanja moguća bez potpunog vladanja prethodnim sadržajima. Česte izmjene nastavnika ometaju nastavni proces. Bitan dio učenja je komunikacija i u mnogome cijeli taj poduhvat ovisi o međusobnom razumijevanju i povjerenju učenika i učitelja, a to je nešto što se stječe i gradi. A da i ne govorimo o nestručnim zamjenama, o nastavnicima koji su samo priučeni, bez stvarnih kompetencija. Posljedice, osobito u matematici, duboke su i najčešće trajne. Jer matematika je kumulativna - govori Bakić i navodi rezultate posljednjeg PISA istraživanja iz 2018. godine po kojem više od 31 posto naših učenika ne doseže ni drugu od ukupno šest razina matematičke pismenosti.
- U skladu s mjerilima i kriterijima koje ovo istraživanje podrazumijeva, ta kategorija predstavlja odsustvo temeljne matematičke pismenosti. To znači da gotovo trećina naših 15-godišnjaka ne posjeduje dostatna matematička znanja i sposobnosti za rješavanje stvarnih životnih situacija i potpuno sudjelovanje u društvu. Ovo nije samo akademsko pitanje. Prijeti nam da malo-pomalo otkližemo u matematički nepismeno društvo. Sadašnje stanje stvari, a pogotovo trend, direktno generiraju buduće nepremostive nejednakosti. Zaostajanje u obrazovanju će, osim produbljivanja materijalnih nejednakosti, prouzročiti nejednakosti i u svim drugim životnim aspektima: u uvjetima rada, u slobodnom vremenu, u zdravlju, u ukupnoj kvaliteti života svakog pojedinca - smatra on.
- Političke elite u svih ovih 30-ak godina samostalnosti i tranzicije nisu imale ni interesa ni kapaciteta da problem sagledaju, da se njime bave i prionu njegovom rješavanju. Jer ni posljedice potonuća sustava, a ni plodovi rada i napora ne mogu se vidjeti brzo, nikako u vremenskom horizontu jednog mandata, jednog izbornog ciklusa, pa stoga nisu, niti su bili, politički utrživi - zaključuje Bakić.
Nažalost, kako samo resorno ministarstvo ocjenjuje sve rašireniju pojavu, nismo uspjeli saznati. Odgovore na pitanja koliko nedostaje stručnih nastavnika u hrvatskim školama i kako nadležni planiraju reagirati na ovu kroničnu bolest hrvatskog školstva iz Ministarstva znanosti i obrazovanja do zaključenja broja nismo dobili.
