Na matematičkom Turniru gradova u Moskvi u februaru otkrili ste novo rješenje za Radonov teorem. O čemu je točno riječ?

Otkrio sam elementaran dokaz Radonovog teorema na način na koji to još nitko nije dokazao. Riječ je o teoremu starom stotinjak godina, to je jedan od važnijih teorema u matematičkoj topologiji za kojeg je postojao dokaz. Za njegovo razumijevanje potrebno je poznavanje matematike na visokoj razini. Ja sam dokazao na način koji je puno razumljiviji i jednostavniji, a sam problem sam rješavao nekoliko sati. Reakcije ljudi na Turniru su bile pozitivne, uz dozu iznenađenja da je učenik drugog razreda srednje škole to uspio dokazati. Većina mojih profesora nije ni znala da sudjelujem.

Iza vas su razna natjecanja, osvojena prva mjesta, oskari znanja. Što biste najviše voljeli izučavati?

Na natjecanjima sudjelujem od drugog razreda osnovne škole. Sudjelovao sam na 16 državnih natjecanja od kojih sam tri puta osvojio prvo mjesto: dva puta iz matematike i jednom iz informatike. Znanost me privlači i posvećujem joj najviše vremena, a u budućnosti se vidim u matematici i informatici, možda čak i u fizici. Sve to volim tako da je preda mnom dosta teška odluka.

Smatrate li da imate sve potrebne uvjete za kvalitetno školovanje?

Ne mogu reći da imam sve potrebne uvjete za kvalitetno školovanje. U školi imam podršku profesora, no međutim malo konkretne podrške u radu. Za sva natjecanja koja traže više od školskog programa, ja sam prepušten sam sebi. Informatička oprema koja sadrži sve što mi je potrebno za rad je dosta skupa, ali se nekako snalazim. Nažalost materijalna situacija uvelike određuje put jer novac igra veliku ulogu. Netko tko se želi baviti fizikom ima potrebu za kvalitetnom opremom da bi svoj rad ili istraživanje priveo kraju. Primjerice, jednom informatičaru nije dostatno računalo s 2 ili 4 GB RAM-a, već je potrebno računalo koje može brzo izvesti veliki niz zadataka. Imao sam želju pohađati MIOC, međutim zbog nekih razloga ta želja mi se nije ostvarila. Odlučio sam se za Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci premda mi ne pruža u potpunosti ono što bih ja htio. Možda je tu i moja krivica jer puno čitam i pronalazim kojekakve stvari u raznim časopisima i na internetu i već posjedujem veliki dio školskog gradiva pa mi u školi zna ponekad biti i dosadno.

Kakav bi, po vama, trebao biti pristup znanosti u obrazovnom sustavu?

Pristup znanosti u obrazovnom sustavu bi trebao biti takav da se onu djecu koja se žele baviti znanosti ne opterećuje ostalim predmetima, jer imam osjećaja da se puno više pažnje posvećuje svemu ostalom, a znanosti onoliko koliko se nađe. Smatram da je učenje predmeta koji učenika ne zanima samo oduzimanje dragocjenog vremena koje bi se moglo iskoristiti za usavršavanje u području interesa. Po meni bi trebale postojati škole u kojim bi učenici učili prvenstveno ono što ih zanima, a ono što ih malo manje zanima mogu naučiti sami čitajući knjige. Smatram da se znanosti općenito ne posvećuje puno pažnje, nije u fokusu zbivanja dok se masa drugih stvari, nebitnih za naš život i za naš razvitak, stavlja na prvo mjesto.

Kako se država, ili grad u kojem živite, odnose prema potrebama nadarenih đaka?

Taj odnos je raznolik u Hrvatskoj. Negdje se nadarenu djecu prepoznaje, potiče i radi s njima, a u mom slučaju ne mogu reći da je bilo uvijek tako. Iz osobnog iskustva mogu reći da sam grad ne polaže puno pažnje na nadarenu djecu osim u slučaju kada ta djeca osvoje neku medalju na državnom ili međunarodnom natjecanju, i to tek s pohvalnicom i malim simboličnim poklonom.

Za čim najviše težite?

Težim za profesorima koji znaju više od mene i koji su u mogućnosti to znanje prenijeti i meni. Do sada sam se puno puta susreo s profesorima kojima sam ja morao objašnjavati neki zadatak jer su ili nezainteresirani, ili su se zadovoljili s nekakvim školskim gradivom koje nadarenim učenicima nije dostatno. Neki baš zbog nedovoljnog znanja posvećuju više pažnje lošijim učenicima da bi oni izvukli dvojku, a ostali se snalaze sami kako znaju. Više znanja upijem pohađanjem kampova gdje su predavači studenti nego u školi.

Tko vam je najveći uzor?

Meni je uzor Nikola Tesla zato što je u nemogućim uvjetima i često na rubu siromaštva postigao velika djela bez kojih naš život danas ne bi bio takav kakav je.