Nama lokalnom stanovništvu ništa nije objašnjeno. Čekamo nalaze inspekcije i na svoje oči gledamo kako nam uništavaju okoliš. Doslovno su nam zagorčali život – govori Tanja Rastović, predsjednica udruge Una i Mjesnog odbora Srb, koja svakog dana odlazi na Vrelo Une u ličkom selu Donja Suvaja i svjedoči kako privatni investitor, mimo legalnih procedura, devastira prirodu.
Aktualni primjer iz Suvaje nije izoliran slučaj, već jedan od brojnih sličnih koji se od završetka rata gomilaju u ruralnim, često pograničnim područjima, najčešće naseljenim Srbima. U prvim godinama nakon rata dijelovi njihovih opustošenih sela i mjesta pretvoreni su u ilegalne deponije, a s povratkom dijela stanovništva u istim krajevima krenulo se s daleko ambicioznijim i po investitore isplativijim projektima: izgradnjom hidro i vjetroelektrana, postrojenja za obradu plastike, skladištenje nuklearnog i drugog otpada.
U pravilu se gotovo svi ti projekti realiziraju po istoj špranci – u glavnoj ulozi su često privatni poduzetnici, poduprti izdašnim državnim poticajima, koji u velikom broju slučajeva ne posjeduju valjanu dokumentaciju ni odobrenje lokalnog stanovništva. To se stanovništvo ništa ne pita iako im po prirodu rizične investicije direktno utječu na živote i nerijetko onemogućavaju razvoj od državnih vlasti zapostavljenih krajeva, bavljenje turizmom, ekološkom poljoprivredom i stočarstvom, kao i daljnji povratak. Ponekad, kao što je to slučaj s aktualnom izgradnjom Hidroenergetskog sustava Kosinj, tvrdi im se da će realizacija projekata utjecati na povećanje broja novih radnih mjesta, iako se radi o privremenim pozicijama koje će se ugasiti s prvim stavljanjem u pogon automatizirane hidroelektrane. Ili im se, kao u Erveniku, lažno obećava novčana naknada kojom će sami moći napraviti ono što država nije – komunalnu i socijalnu infrastrukturu. U nastavku donosimo pregled takvih projekata koji su najavljeni, započeti ili realizirani u posljednjih desetak godina.
Hidroelektrane
Pošto se radi o zaštićenom području Natura 2000 i jednom od starijih hidroloških spomenika prirode na ovim prostorima, bili smo uvjereni da se na Vrelu Une ne može ništa raditi. A onda su najednom to područje ogradili, počeli kopati, prvo nam zaustavili dotok vode, pa je na kraju zamutili tako da više nije za piće - nastavlja Tanja Rastović iz Donje Suvaje, gdje se od 5. srpnja, onkraj propisane regulative, odvija izgradnja male hidroelektrane (MHE).
U glavnoj ulozi je privatni investitor, tvrtka Pipra d.o.o. iz Splita, koja za zahvat na Uni ne posjeduje svu potrebnu dokumentaciju – nedostaje im ocjena prihvatljivosti zahvata za područje ekološke mreže i valjana građevinska dozvola. Od radova, tokom kojih su srušili staru mlinicu, devastirali desnu obalu Une i proširili nekadašnji planinarski put do Vrela kako bi njime mogla prolaziti teška mehanizacija, nisu odustali ni nakon prosvjeda lokalnog stanovništva. Privremeno su ih obustavili tek kada je ondje prošlog ponedjeljka stigla SDSS-ova saborska zastupnica Anja Šimpraga. Rastović nam kaže da su sve prijavili policiji i Državnom inspektoratu, od kojeg još uvijek čekaju odgovor, dok su istovremeno iz Javne ustanove Natura Jadera najavili kako će protiv investitora podnijeti optužni prijedlog zbog kršenja Zakona o zaštiti prirode.
Pošto se radi o zaštićenom području Natura 2000 i jednom od starijih hidroloških spomenika prirode na ovim prostorima, bili smo uvjereni da se na Vrelu Une ne može ništa raditi. A onda su najednom to područje ogradili, počeli kopati... – govori Tanja Rastović
- Stvarno nam je dosta i opet ćemo protestovati - ističe Rastović i podsjeća da nasilna izgradnja MHE nije prvi štetni zahvat s hrvatske strane Une, koja je u susjednoj BiH zaštićena kao nacionalni park.
Po gotovo identičnom principu tvrtka Adriatic Farming d.o.o., koja se bavi uzgojem kalifornijskih pastrvi, nedavno je, pola godine ranije nego što je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalo mišljenje da je za zahvat potrebno provesti studiju utjecaja na okoliš, 300 metara dalje od Vrela postavila cijevi u rijeku i napravila crpnu stanicu. Zbog kršenja Zakona o zaštiti prirode, piše portal Faktograf, sada im prijeti kazna od 13.000 do 66.000 eura. Na području Donjeg Lapca devastaciji je prepušten i jedan od najljepših europskih slapova, Štrbački buk. Putevi koji vode do njega gotovo su neprohodni, a vlasnik privatne parcele na samoj obali uz slap tvrdi da se radi o njegovom vlasništvu pa turistima naplaćuje ulaznice. S obzirom na sveopći nemar, ne bi nas iznenadilo da se i ondje doskora neki privatnik dosjeti uložiti u gradnju MHE.
Radi se o isplativom biznisu koji se, zbog državnih olakšica za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, proširio cijelom regijom, a iza sebe ostavlja katastrofalne ekološke posljedice. U Hrvatskoj su one najočitije na karlovačkom području, gdje je, primjerice, zbog izgradnje MHE Dabrova dolina na Mrežnici svojevremeno presušio slap Šušnjar. Ograničavanje protoka vode utječe i na smanjenje flore i faune u okolini malih hidroelektrana, negativno djeluje na riblji fond i kvalitetu vode, a prateće brane ne samo da uništavaju rijeku na licu mjesta, već i stotinama kilometara nizvodno.
U isti biznis svojevremeno su se na kninskom području planirala baciti dva privatna poduzetnika, koji su naumili izgraditi protočnu hidrocentralu Krčić – Polača. Realizacija bi podrazumijevala povlačenje rijeke Krčić u jedan cjevovod, prateću betonizaciju i bušenje netaknutog okoliša, što stvara opasnost da se skrenu uobičajeni vodotokovi i da neki dosadašnji nepovratno presuše. Zbog negodovanja lokalaca, kninska vlast je prije nekoliko godina najavljivala mogućnost raspisivanja referenduma na tu temu.
Iste sreće nisu bili stanovnici Kosinjske doline: unatoč njihovom dugogodišnjem negodovanju, projektu izgradnje Hidroenergetskog sustava Kosinj 2021. dodijeljen je status strateške investicije. Radi se o projektu koji je zamišljen prije pedesetak godina, a iako postoje daleko isplativije alternative, Plenkovićeva vlada i rukovodstvo HEP-a okrenuli su se postupcima izvlaštenja u kosinjskim selima, koja planiraju raseliti i potopiti kako bi izgradili akumulacijsko jezero. Lokalno stanovništvo pritom se našlo u iznimno lošem položaju jer se za njihovu imovinu nude smiješno niske naknade koje u doba inflacije nisu dovoljne da bi drugdje započeli novi, kvalitetan život.
Nedavni prosvjed u Vrginmostu, čiji se stanovnici guše u nesnosnom smradu zbog sagorijevanja plastičnog otpada (Foto: Sandro Lendler)
Obrada plastike
Privatni investitori i skloni im vlastodršci za realizaciju po okoliš štetnih projekta najčešće biraju ruralne, ratom opustošene sredine jer podrazumijevaju da tamo neće naići na otpor. I u slučaju kordunaškog mjesta Vrginmosta, koje se duže od godinu dana guši u nesnosnom smradu uzrokovanom sagorijevanjem plastičnog otpada, u tome su se prevarili. U organizaciji građanske inicijative Stop Phaten Plastic ondje je početkom srpnja održan prosvjed, uoči kojeg je Sisačko-moslavačka županija ukinula dozvolu kineskoj firmi Phaten Plastic Recycling d.o.o., ali zbog prevelikih količina otpada, a ne zbog, sva je prilika, nepropisnog taljenja plastike i pratećih nuspojava koje izlaze iz njihovih postrojenja. I nadležne državne institucije najavile su da će toj firmi u kratkom vremenu poništiti dozvolu za rad, a dotad, saznajemo s terena, u tvornici se i dalje tali i melje plastika.
Iste institucije u međuvremenu su se odlučile pozabaviti Majom Turniški, članicom spomenute građanske inicijative. Prvo je njenu udrugu Suncokret nenajavljeno posjetila inspekcija zbog lažne dojave da se bave prodajom alkohola, potom zbog zaštite na radu, prilikom čega su im, zbog nekoliko propusta, odrezali kaznu od preko 1500 eura, a prošlog tjedna je u voćnjak Maje Turniški zašla i građevinska inspekcija i odmjerila tamo izgrađenu šupu. Bit će da im je zasmetalo što je aktivistkinja javno odlučila upozoriti da objekt u kojem se tali plastika nije konstruiran za njezinu obradu, da nema adekvatne dimnjake, ventilaciju i bukobrane, te da zbog svega stanovnici Vrginmosta više ne mogu jesti voće i povrće iz vlastitih vrtova.
- Pošto su došli bez metra, posudila sam im svoj i pomogla u mjerenju. Čekam nalaz inspekcije, a tvornica i dalje tali i melje. Građani su se opet žalili na buku i smrad, ali bitna je moja šupa. Pravde nigdje na vidiku - piše u poruci koju su Novosti dobile od Turniški.
Iz kineske tvrtke najavili su da će pogon s Korduna u dogledno vrijeme preseliti u 200 kilometara udaljenu Slatinu, gdje se također bave istim biznisom. Potaknuti događajima iz Vrginmosta, i stanovnici tog zapadnoslavonskog grada počeli su se buniti zbog Phaten Plastic Recyclinga. Pokrenuli su peticiju, a o problemu se nedavno raspravljalo u Gradskom vijeću Slatine, gdje je Marin Kokorić, privremeni pročelnik Upravnog odjela za razvoj grada, potvrdio da sporna tvrtka ima dvije zabrane rada Državnog inspektorata jer nema dozvolu za rad takvog pogona i vodopravnog inspektora zbog ispuštanja otpadnih voda u vodotok bez procesa čišćenja, te su pokrenuti prateći prekršajni postupci. Opreza, uostalom, nikad dosta. Posebno nakon zastrašujućih prizora iz Osijeka, gdje je ujesen 2023. izbio veliki požar u pogonu tvrtke za preradu plastike Drava International. Realne posljedice po zdravlje ljudi i njihov okoliš u tom su slučaju još uvijek nepoznanica.
Borba s vjetroturbinama – Pađene (Foto: Sandro Lendler)
Vjetroelektrane
Vjetropark Krš-Pađene, otvoren 2019. na teritoriju Ervenika, svojevremeno je najavljivan kao projekt koji će toj siromašnoj općini, a koja se desetljećima nalazi na začelju liste po indeksu razvijenosti, donijeti financijsku korist i toliko potreban boljitak. Pet godina kasnije Krš-Pađene sinonim su za jednu od težih HDZ-ovih afera u kojoj su zamračeni milijuni, a lokalna zajednica od projekta još nije dobila ni centa. Štoviše, natjerao ju je u dodatne troškove jer su Općina Ervenik i Grad Knin proteklog proljeća po treći put podnijeli tužbu protiv investitora, tvrtke C.E.M.P. u vlasništvu poduzetnika Milenka Bašića, koji im protivno zakonu nije isplatio nikakvu naknadu za proizvedenu električnu energiju. Samo prema Erveniku dug sada premašuje 1,5 milijuna eura, i to bez kamata, sudskih troškova i novca za komunalnu naknadu i doprinose. "Ljude zabrinjava što im ne možemo isporučivati određene usluge. Gasimo javnu rasvjetu u 21 sat, a imamo najvećeg proizvođača obnovljivih izvora na svom teritoriju, dok u isto vrijeme jedva preživljavamo", rekao je svojevremeno Novostima općinski načelnik Predrag Burza.
Većina vjetroelektrana, kojih u Hrvatskoj ima 28, nalazi se u vlasništvu privatnika, u tom se biznisu vrte milijuni eura, koje dijelom isplaćuje država kroz poticaje za obnovljive izvore energije. Pritom se potrebna tehnologija za njihovu izgradnju uglavnom uvozi, priroda industrije je takva da gotovo uopće ne zapošljava radnu snagu, a lokalcima stvara probleme u vidu fizičkih barijera, buke i vibracija, na nekim područjima i narušavanja ekosustava, a za izvlaštenje zemljišta na kojem se grade vjetroelektrane u pravilu im se nudi sitniš.
Vjetroelektrane se ponekad guraju što bliže kućama kako bi investitori uštedjeli na gradnji cesta, kao što je to slučaj u selu Velika Popina u općini Gračac. Preko investicija Ante Ćurkovića, bivšeg direktora u HEP-u, danas poznatog kao kralja vjetra, podignute su 300 metara od kuća srpskih povratnika, iako je minimalna udaljenost u tom kraju propisana na 500 metara. Otkad im se gigantske elise danonoćno vrte pod nosom i stvaraju nesnosnu buku, neki od mještana Popine ne mogu spavati, a tvrde i da u blizini kuća primjećuju sve više zmija i štakora te da su pčelari koji su ranije tu dolazili bili prisiljeni preseliti svoje košnice.
Početkom ove godine je i tvrtka Professio Energia d.d. krenula intenzivnije s projektom izgradnje pete vjetroelektrane u Zadarskoj županiji, također na području Gračaca. Radi se o vjetroelektrani Otrić, a u istoj općini pri kraju je izgradnja i vjetroelektrane Mazin 2. Prema novom prostornom planu Zadarske županije, u naseljenom dijelu sela Vukšić kraj Benkovca uskoro bi moglo biti postavljeno 17 vjetroagregata. Iako je vjetropark u fazi elaborata, u selu od petstotinjak ljudi već su pokrenuli peticiju kojom od benkovačkog rukovodstva traže da odustanu od projekta. Tvrde da bi gradnja vjetroelektrana u blizini njihovih imanja imala negativan utjecaj na preostalo stanovništvo, prirodu i okoliš te dovela do daljnjeg pustošenja Vukšića. Na kraju bi ih, javljaju lokalni mediji, mogla spasiti, ili s njima zajedno propasti, zaštićena kolonija šišmiša koja se nalazi u sedam kilometara udaljenoj špilji Baldina jama.
Europska komisija lani je zbog "crnog brda" po drugi put tužila Hrvatsku – Biljane Donje (Foto: Dino Stanin/PIXSELL)
Otpad
Zadržimo se u zadarskom zaleđu, gdje povratnička sela, pogotovo ona naseljena Srbima, godinama služe kao odlagališta otpada. Na lokaciji Njivice, odnosno nekadašnjem igralištu NK Smoković, točno na granici između sela Smokovića i Zemunika Donjeg, prostire se deponija površine veće od hektara, s nekoliko desetaka tisuća kubika otpada. Otvorena je 1995. i u početku je trebala služiti za odlaganje viška iskopnog materijala za podvožnjak ispod aerodromske piste u Zemuniku, ali onamo posljednjih godina stižu kamioni iz čitave županije i ilegalno istovaruju građevinski otpad, garniran krupnim komunalnim smećem, a moguće i kancerogenim azbestom. Na slučaj je novinare Slobodne Dalmacije 2020. upozorio mještanin Zdravko Paleka, a umjesto da saniraju štetu, vozači kamiona koji nastavljaju istresati otpad zaprijetili su zviždaču. Ako ništa drugo, makar se ne radi o deponiji na privatnom zemljištu, kao što je to svojevremeno bio slučaj u selu Podum kraj Otočca, gdje se gradi pretovarna stanica. Mještani Poduma, pogađate, Srbi, lani su nam se požalili da im je najveći problem smrad od kojeg ih boli glava, a često imaju i mučnine.
S po zdravlje daleko opasnijim simptomima bore se stanovnici Biljana Donjih, sela također u zadarskom zaleđu, gdje je tokom 2010. i 2011. tvrtka MLM istovarila oko 140 hiljada tona troske, nusprodukta u proizvodnji ferolegura iz šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), i napravila nadaleko poznato "crno brdo". Radi se o slučaju o kojem su Novosti sustavno izvještavale, a ispostavilo se da zemljište na koje je troska dopremljena nikad nije uređeno za odlaganje otpada pa nije napravljena ni adekvatna posteljica, niti je troska bila stručno pokrivena. Ispitivanja uzoraka navezene troske pokazala su prisutnost različitih potencijalno kancerogenih spojeva, ali i povišene razine radioaktivnosti. U međuvremenu su se mnogi u Biljanama i okolici, a radi se mahom o staračkom stanovništvu, razboljeli od karcinoma. "Dobio sam tumor u trbuhu, dobio sam rak u krvi. Bio sam 50 dana na ispitivanju. Dobrih osam dana imao sam i zapušenje pluća, sve se to u bolnici dešavalo. Na sreću, spasili su mi život. Ravne kotare zatrovati, to je samo mogao najveći neprijatelj napraviti. Jer da se navedeno 'crno brdo' skloni i sanira u pravom smislu, onda bi se naši ljudi i vratili", poentirao je proljetos 83-godišnji Miloš Škorić u reportaži našeg Dragana Grozdanića.
Europska komisija lani je zbog "crnog brda" po drugi put tužila Hrvatsku jer nije postupila po presudi iz 2019. i sanirala nelegalno odlagalište. Država je najprije brdo otpada pokušala proglasiti vrijednom sirovinom i raspisala međunarodni javni poziv, no na njega se nije javio nitko zainteresiran za kupnju. Naposljetku je Plenkovićeva vlada lani dala rok da se brdo smeća sanira do ljeta 2025.
Nešto kasnije iz Vlade su najavili i kako se radioaktivni otpad neće odlagati u bivšoj vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori, na samoj granici s BiH, ali samo do 2028. godine, za kada je premješten rok za izgradnju odlagališnog centra. Na nesreću lokalnog stanovništva s obje strane Une, koje se godinama protivi tom projektu, poručili su da time nikako u pitanje nije došla realizacija projekta, za koji još nije završena studija utjecaja na okoliš. Lokalce se ni u ovom slučaju ništa nije pitalo, a nije im ni objašnjeno što zbrinjavanje nuklearnog otpada zapravo znači, koje eventualne štete mogu imati od tog procesa, na koji će se način država uopće brinuti za njihovu sigurnost i što će to, uostalom, značiti za budućnost njihovog mjesta. Ignorancija države otišla je toliko daleko da su 2020. godine, usred pandemije koronavirusa, mještani Dvora iz medija doznali da je Fond za zbrinjavanje radioaktivnog otpada preuzeo objekt Čerkezovac, gdje će se pohranjivati institucionalni radioaktivni otpad i iskorišteni izvori ionizirajućih zračenja iz RH te 2400 tona nisko i srednje radioaktivnog otpada iz nuklearke Krško.
"Nemamo više nijednog ozbiljnijeg poljoprivredno-gospodarskog subjekta koji se raspituje da dođe na područje naše općine. Nekad su bili atraktivni placevi uz rijeku Unu, sad je prodaja stala. Upitna je i poljoprivredna i ekološka proizvodnja. Prva asocijacija na Dvor je otpad", požalio se tada novinarima načelnik Nikola Arbutina, na teritoriju čije je općine svojevremeno razmatrana mogućnost izgradnje županijskog centra za gospodarenje otpadom.
I ostalih pet lokacija podrazumijevalo je mjesta naseljena Srbima, među kojima tadašnje odlagalište Blatuša kraj Vrginmosta, u čijoj se blizini, u prostorima stare ciglane, godinama skladištilo na tone opasnog i neopasnog otpada. "Zar su samo srpska sela pogodna za odlaganje smeća? Ispada da i ono malo Srba koji su 1995. ostali ili su se kasnije vratili, ovim otpadom treba zauvijek otjerati. Godinama se ne ulaže u razvoj industrije i otvaranje novih radnih mjesta u općinama gdje su Srbi u većini, godinama naši ljudi ne mogu dobiti zaposlenje zbog svoje nacionalne pripadnosti i sada nam velikodušno poklanjanju otpad", izjavio je te 2010. Branko Jovičić, tadašnji načelnik Općine Gvozd.
Jovičić nam je sada potvrdio da je deponija u Blatuši sanirana prije tri-četiri godine kao i da je u međuvremenu odlučeno da će se otpad s tih područja ubuduće otpremati u Centar za gospodarenje Babina gora kraj Karlovca. No po dobrom starom domaćem običaju, ni taj projekt nije prošao bez afere – aktivisti lokalnih udruga civilnog društva prijavili su USKOK-u tri dosadašnja župana zbog navodne zloupotrebe društvenog položaja, ovlasti i trgovanja utjecajem pri odabiru te lokacije za izgradnju centra.
