Drugi Festival bespravne gradnje i devastacije prirode održat će se u subotu, 2. jula u uvali Vruja između Omiša i Makarske. I ove godine će se na satiričan način prezentirati problem masovne devastacije jadranske obale.
Organizatori i stanovnici Makarske, Omiša i okolnih mjesta traže rušenje ilegalnih objekata u uvali Vruja i procesuiranje, kako kažu, ne samo investitora nego i svih odgovornih koji su dopustili da devastacija traje dva desetljeća.
S obzirom na urgentnu situaciju u obližnjem Dugom Ratu, u fokusu ovogodišnjeg festivala je problem tamošnjeg stanovništva koji godinama udiše opasne, potencijalno čak i kancerogene čestice troske ili šljake. Riječ je, naime, o silikatnoj talini koja nastaje pri taljenju ruda koja se nalazi na mjestu bivše Tvornice ferolegura Dalmacija Dugi Rat. Prema nekim procjenama, u pitanju je oko 250.000 tona crne šljake. Država se prije nekoliko godina obavezala da će crna brda ukloniti, područje sanirati, ali do dana današnjeg to nije učinjeno.
Sve je počelo još davnih godina pretvorbe, privatizacije i tranzicije. Nekad uspješna tvornica ferolegura zbog koje je Dugi Rat i šire naseljen, krajem 1990-ih je ugašena jer je na svjetskom tržištu nestala potreba za sirovinama koje su se tu proizvodile.
Sredinom 2000-ih dolazi investitor, offshore kompanija registrirana na Malti. Stanovnici Dugog Rata su očekivali da će se područje tvornice preobraziti u turističko naselje, da će tu niknuti nekakav hotel, a da će s time doći i ponešto radnih mjesta. Međutim, to se nije dogodilo. Još 2009. je bio prvi pokušaj saniranja. Dvije godine poslije pala je odluka države da se sanacija napravi u roku od 60 dana. Tek je 2015. napravljen sanacijski program, no nijedna trunka šljake se nije pomakla. Investitor nema novca za sanaciju, država ne radi ništa, a cijelo to vrijeme vjetar u kuće i pluća ljudi naseljava crne čestice.
Narušena kvaliteta života utjecala je na formiranje građanske inicijative "Za Dugi Rat". Članovi okupljeni oko istog problema godinama pokušavaju uspostaviti komunikaciju sa svim razinama vlasti jer se država i investitor oglušuju ne samo na njihove molbe, nego i na zakone.
Ivana Pločkinić iz inicijative u razgovoru za Novosti govori da su svi rokovi za sanaciju područja bivše tvornice davno prošli. Podsjeća da je u Saboru prošle godine odbijen amandman o saniranju šljake pa je tako Vlada odbila rezervirati 15 milijuna kuna za prvu ratu sanacije na prostoru bivše tvornice. Program je, kako smo naveli, još prije odobren i investitor je to trebao učiniti do kraja 2019., ali s obzirom da nije, to je po Zakonu o zaštiti okoliša morala učiniti država.
Pitamo Ivanu Pločkinić kako onda izgleda život u Dugom Ratu sa sveprisutnim problemom? Ona govori da je njihovo mjesto oduvijek industrijska zona, još od početka 20. vijeka, pa su ljudi naučeni živjeti s tvornicom i uz tvornicu. Zato možda sve to i trpimo, kaže ona.
- Ljudi su imali veliku nadu kad je tvornica zatvorena i prodana investitorima, mislili smo da će se tu izgraditi resort. Bili smo svjesni da se to neće dogoditi preko noći. Dali smo investitorima dosta vremena, ali 2011. su zaustavljeni njihovi radovi zbog rudarenja. Ja sam prije tri godine počela kopati i nazivati institucije. Naša inicijativa se trudi, prošli smo sve razine, javili smo se Europskoj komisiji i svim europarlamentarcima, kontaktirali smo ekološke udruge po Europi. Ljudi nas podržavaju, ali teško je živjeti s tim. Kuće su nam pune crne prašine. To nije obična nego masna prašina, a s tim se pogotovo muče ljudi koji su bliže lokalitetu. Što je najgore, imamo puno oboljelih, iako nemamo dokaz da su baš od toga oboljeli - govori Ivana.
Objašnjava kako su uopće nastale sve te tone šljake. Investitor je dobio rudu koja ga zanimala, da bi potom iz šljake vadili krom. Taj otpad iz tvornice je, inače, bio u pakiranim bloketama, kako kaže Ivana. Stanovnici su to zvali "bomboni" jer je podsjećalo na velike griote: dva metra visoko i tri metra široko. I dok je bilo u jednom komadu nije bilo problema.
- Investitori su sve to pretvorili u prah, u granulate, ima ponešto krupnih komada, ali uglavnom je prašina. Kada su to smrvili prašina je počela padati po nama. U našem naselju živi 2500 ljudi, ako gledamo kvadratne metre, brda šljake su velika kao cijelo naše naselje - pojašnjava Ivana.
U subotu će izložiti javnosti svoju borbu. Građanska inicijativa "Za Dugi Rat" je ponosna što su organizatori festivala u Vruji prepoznali njihov problem i nadaju se da će to pomoći da dobiju što više pažnje. Ivana naglašava da nisu usamljeni, da je cijela obala uništena i zahtijeva nadzor, brigu i dugoročan plan razvitka.
Kao što smo već pisali, predsjednik Zoran Milanović je ignorirao zahtjev za davanjem pokroviteljstva ovoj manifestaciji. Organizatori su također pozvali u uvalu i ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića jer je problem Dugom Rata u njegovom resoru.
U programu ovogodišnjeg Festivala su "Psihijatri na Vruji: besplatna psihološka pomoć za stradale u kontaktu s državnim institucijama", "Ritualno prizivanje bagera Državnog inspektorata" - seansa uz šamane koju predvodi Vice Guru. U dijelu programa koji je nazvan "Melodije betoniranog Jadrana" nastupaju Severina, Edo Maajka, Amira Medunjanin, Žan Jakopač te bendovi i gosti iznenađenja.
Kako govori Ivana Pločkinić – kad vam dođe muka i puna vam je kapa svega, što ćete drugo nego smijati se i činiti zabavu.
Više informacija o Festivalu bespravne gradnje i devastacije prirode možete naći ovdje.
