Ova priča zbiva se u općini Ervenik kod Knina, gdje smo na licu mjesta imali doznati kako je došlo do nepravde u kojoj jedna siromašna lokalna sredina trpi posljedice jednog velikog projekta iz sektora obnovljivih izvora energije, a čiji je početak rada trebao donijeti financijski i svaki drugi boljitak općini i malobrojnom stanovništvu. Umjesto toga, kao u kakvom kafkijanskom zapletu, što je razvidno i iz popratne dokumentacije, kontroverzni projekt Vjetroelektrane Krš-Pađene i na lokalnoj je razini postao predmet sudskih sporova, gdje se zakoni zaobilaze i dvostruko tumače, a birokracija je poslovično inertna i spora.

Putovanje se prema Mokrom Polju, jednom od pet naselja navedene općine, činilo beskrajno dugo. Na sporednim putovima utrkuju se i skončavaju zmije, pa valja usporiti kako bismo takvo što izbjegli, zatim nam treba prijeći preko odavno zaboravljene željezničke pruge i usput odmahnuti poštaru iz žutog vozila.

Odmah s ceste promatramo uzvisinu na kojoj se naziru zaspale kuće, iznad čijih krovova lamataju sa stupova brojni krakovi vjetroagregata kao kakve prikaze, opisujući time kružnicu, tjerajući u širokom radijusu zasigurno ptice, ali i ostali leteći svijet. U središtu sela omanje je staro groblje. Na kući malo niže uklesana je spomen-ploča kao podsjetnik na mještane srpske nacionalnosti ubijene u augustu 1995. u toku akcije "Oluja". U kafiću Centar, jedinoj društvenoj oazi u tom selu, uređenom u kamenom prostoru nekadašnje seoske gostionice, koji je otvoren prije nekoliko mjeseci, okupila se učas seoska inteligencija, lica i novčanika uglavnom – umirovljeničkih.

Najgore je to što je u trenutku kad je vlasniku vjetroparka trebalo ishoditi određene dozvole općina bila od pomoći i na raspolaganju. Međutim, kad je sve krenulo, stvar je završila na sudu – govori Dražen Kanazir

I nije trebalo dugo pogađati temu.

- Ma još kako se noću čuju te vjetrenjače, a tek kad zapuše jugo, kuku majko! - zavapi jedan od njih i dlanom podboči lice.

- Ili kad je pokvarena. Onda zavija, cvili, ječi - dometne mlađahni vlasnik kafića Dražen i započne koncentrirano oponašati zvuk krakatih kreatura.

- Nema druge nego čepove u uši i ćuti. Eto kako spavamo - kaže pak mještanin koji je po svemu sudeći najbliže tom dijelu vjetroparka.

Projekt Vjetroelektrane Krš-Pađene, koji zahvaća velikim dijelom u naselje Mokro Polje, u javnosti je poznatiji kao prvorazredna afera, a ne kao potencijalno uspješna investicija. Istražitelji iz Uskoka su krajem prošle i početkom ove godine podignuli optužnicu protiv ukupno devet osoba, vezano uz nelegalne radnje oko izgradnje i početka rada vjetroparka: za trgovinu utjecajem, zloupotrebu položaja i davanje i primanje mita terete se kao prvooptužena bivša hadezeova kninska gradonačelnica i bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Čulina (nekad Rimac), a kao drugooptuženi Milenko Bašić i Dragan Stipić, vlasnik i direktor trgovačkog društva C.E.M.P. koje je investiralo 240 milijuna eura u projekt vjetroparka.

Premda je zakonom propisano da je C.E.M.P. kao energetski subjekt, koji je posredstvom Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) 2013. godine dobio status povlaštenog proizvođača energije, dužan nakon početka rada jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinama i gradovima plaćati naknadu za proizvodnju električne energije u iznosu od jedne lipe po kilovatsatu, investitor zasad nije – niti, kako se čini, namjerava – ispuniti tu obavezu prema Općini Ervenik i Gradu Kninu, na čijem je terenu 12 od ukupno 48 vjetroagregata.

"Nema druge nego čepove u uši i ćuti. Eto kako spavamo", kažu mještani (Foto: Sandro Lendler)

- Zbog čega investitor ne plaća općini naknadu za proizvodnju struje, zašto ni vi kao stanovnici nemate koristi od projekta, recimo barem besplatnu struju ? - pitamo za mišljenje okupljene u kafiću.

- E, to ste dobro spomenuli, ja sam jedno vrijeme bio dobro upoznat s tim problemom. Načelnik Ervenika i gradonačelnik Knina su u sporu s investitorom zato što vjetroelektrane nisu plaćale procenat koji su trebale dati Općini Ervenik i Kninu. Nisu plaćali i sad su na sudu. Eto vidite, vjetroelektrane su puštene u rad i priključene na elektromrežu Hrvatske, ali ne plaćaju. Ja živim odmah ispod njih u zaselku Sučevići, u kojem je dvanaest kuća bez ijednog stanovnika. I ja zasad još povremeno dođem - govori ovaj Mokropoljac, koji je pet i pol godina tokom 1990-ih proveo u izbjeglištvu na Đerdapu, na granici Srbije i Rumunjske.

Sve to sluša vlasnik lokala Dražen Kanazir, koji prisnažuje:

- Da, baš nikakvu korist općina nema od vjetroelektrana. Najgore je to što je u trenutku kad je vlasniku vjetroparka trebalo ishoditi određene dozvole općina bila od pomoći i na raspolaganju. Međutim, kad je sve krenulo, stvar je završila na sudu. Mislim da će se to vraćati na početak, sve dok se općina ne ugasi, jer pitanje je hoće li opstati s malo stanovnika koji su na teret državi. A čim je manje ljudi, i proračun je manji. Tako ne mora biti, ali je tako. Ali mislim da nisu sve stavke u sporu, investitor hoće da plati po agregatu, a ne po hektaru - kaže nam.

Može li mi netko reći da to nije mjesto gdje se odvija proizvodni proces? Na čijoj zemlji, na čijem teritoriju? Općine Ervenik 75 posto i 25 posto Grada Knina – ističe načelnik Ervenika Predrag Burza

Pokušavamo se zatim što više približiti vjetroagregatima. Na trijemu jedne kuće, iza koje se čelični stup nadvio poput nebodera s rukama, sjedi čovjek s brkovima, zagledan u nas, pa nas poziva, kao da naslućuje zašto se ovuda motamo. Kad mu kažemo razlog, on će ispovjedno:

- Čujte, vjetrenjača meni opasno smeta. Jutrom dok sjedim na trijemu, pijem kavu i ona se okreće, kako bih to objasnio, kao blitzkrieg, čas je svjetlo, čas tama. Mozak mi tada stane. Ona dakle u jednom času pravi sjenku, u drugom svjetlo, što traje nekih sat i pol do dva. I to me strašno smeta. U ovoj netaknutoj prirodi za mene je to katastrofa - govori nam Zdravko Kostić.

Veći dio života Kostić je proveo u Mariboru, kamo je otišao kao momak još 1977. godine: radio je ondje, priča nam dalje, u Elektrokovini kao receptor, zatim je otvorio kafanu na Šentilju, pa je počeo nesretni rat... koji je sve zajebao.

- Mi smo bili sirotinja. Moj otac je bio nadničar, kosio je, kopao vinograde, tu su bila polja vinograda, onda smo mi djeca siromašnih roditelja odlazila u bijeli svijet. Malo imućniji su završavali gimnaziju, pa su se zapošljavali u Kninu, Zadru i Šibeniku - tumači Kostić.

U Sloveniji je osnovao obitelj, ali ga pred skorašnju penziju nešto vuče rodnom selu i korijenima, pa nam govori da su kod mjesne crkve svetog Luke sahranjeni njegovi i đedovi i prađedovi.

- Vidiš ti ovaj mir, ovaj zrak - širi ruke.

Širi svoja krila i vjetrenjača, kako se laički u narodu nazivaju, vrti nesmiljeno nekoliko stotina metara iz Kostićevih leđa, iza njegove kuće.

- Oni imaju koncesiju na 20 godina. Što ja mogu kao pojedinac napraviti? Ljudi se ovdje nisu pobunili jer su mislili da će i oni imati neku korist od vjetroparka - sumira Kostić.

Nije nam bilo druge nego potražiti načelnika općine Predraga Burzu. Njegov glas još je u telefonskom razgovoru zvučao prilično rezignirano, ali odlučno. Odmah priznaje da je cijela situacija za sve frustrirajuća. Napominje da je Općina Ervenik bila korektan partner, u protivnom ne bi u navedenom projektu niti jedna lopata nešto iskopala. U tom momentu odnosi s investitorom bili su najbolji mogući.

Predrag Burza (Foto: Sandro Lendler)

- Što je pošlo krivo? Kako to da zasad nemate ni centa prihoda od projekta Vjetroelektrane Krš-Pađene, koja je proradila u prosincu 2019., a punim kapacitetom, kako kažete, radi od aprila 2020., pri čemu je istodobno investitoru krenula i zarada od proizvedene struje? - pitamo načelnika.

Pretvaramo nepostojeću jednu lipu po kilovatsatu, koliko je prema odluci Vlade iz 2013. "O visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije" propisan iznos rente, u eursku valutu, pa računamo kolika bi trebala biti naknada za općinu. Dakle, iznos bi bio 0,001327 eura po kilovatsatu. Kad se to pomnoži sa 403 milijuna kilovata koliko je tokom 2022. ukupno isporučeno u elektroenergetsku mrežu iz vjetroelektrane, dolazimo do otprilike 535.000 eura.

Od tog iznosa investitor je oko 400.000 eura trebao isplatiti Općini Ervenik, a oko 135.000 Gradu Kninu, dakle naknada se dijeli u omjeru 75 prema 25 posto. No umjesto poštene isplate, na stolu je tužba koju su Općina i Grad Knin u ožujku podnijeli zagrebačkom Trgovačkom sudu tražeći svoja prava. Istovjetnu tužbu su odaslali i za razdoblje od prosinca 2019. do kraja 2021. godine, za koje je investitor C.E.M.P. dužan platiti ukupno 6,87 milijuna kuna naknade za proizvedenu struju. Trgovački sud je tek nedavno u potonjem slučaju sazvao pripremno ročište.

Posjekli su našu vjekovnu šumu gore iznad groblja. Niti kune ljudima ne daju, uzeli im šume, ograde. Meni su posjekli preko 400 metara drva. I pojeo vuk magare – kaže Dušanka Ilić

C.E.M.P. je od Općine Ervenik, također u ožujku ove godine, temeljem Zakona o tržištu električne energije iz 2013., 2015., 2018. i 2019. godine zatražio provođenje upravnog postupka po kojem će obračunati predmetnu naknadu. No pritom su se, da li namjerno ili s predumišljajem, pozvali na danas nepostojeći stavak 1. članak 3. zakona. Naime, novim Zakonom o tržištu električne energije iz 2021. takva stavka uopće nije propisana. Zato su iz Općine Ervenik poslali upit Ministarstvu financija, iz kojeg su im potvrdili da zakonski nije propisano da jedinica lokalne samouprave donosi upravni akt i da je "vlasnik postrojenja dužan platiti naknadu jedinicama lokalne samouprave (...) u iznosu od 0,01 kn/kWh isporučene električne energije". No zasad još ništa od plaćanja.

- Sve je to sića s obzirom na veličinu projekta, na količinu devastiranog prostora i na količinu utjecaja na okoliš. Postoje dakle tri instituta vezana za prava lokalnih samouprava oko obnovljivih izvora energije. Osim naknade od proizvedene električne energije, tu su i komunalna naknada i komunalni doprinos - kaže načelnik Burza.

Komunalna naknada u iznosu od 24,6 milijuna kuna ili tri milijuna eura godišnje također je predmet spora. Investitor u svojoj žalbi tvrdi da Općina nije osigurala komunalnu infrastrukturu kao preduvjet za obavezu plaćanja te naknade. U njoj također navodi da nisu vlasnici niti jedne nekretnine u obuhvatu projekta koji je, recimo i to, zauzeo više od dvije tisuće hektara površine. Žalbu je lanjskog mjeseca rješenjem uvažio Upravni odjel za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i komunalne poslove Šibensko-kninske županije i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

- Taj prostor je zauzet i obilježen županijskim prostornim planom, općinskim prostornim planom, glavnim projektom, građevinskom dozvolom, upotrebnom dozvolom. Može li mi netko reći da to nije mjesto gdje se odvija proizvodni proces? Na čijoj zemlji, na čijem teritoriju? Općine Ervenik 75 posto i 25 posto Grada Knina - navodi Burza i najavljuje da je ponižavajuće da jedan odjel u županiji donese takvo rješenje.

Zdravko Kostić: Čujte, vjetrenjača meni opasno smeta (Foto: Sandro Lendler)

- Kao da su rješenje napisali u dogovoru s advokatom investitora. Idemo na Upravni sud u Split pa da vidimo što će oni reći. Naši advokati kažu da nikad tako nešto nisu doživjeli. Gospodin Bašić je biznismen koji gleda svoj interes i nije ga briga ni za što drugo. S druge strane, ima nekoliko vrlo moćnih advokatskih timova koji na savršen način buše zakon i muče nas tako da nam ništa ne bi morali platiti - ističe načelnik.

Premda investitor tvrdi da im nije omogućen ni prilaz vjetroparku ni ijedna komunalna djelatnost koja bi im pomogla, načelnik tvrdi da općinski nerazvrstani putovi prolaze upravo kroz vjetropark i da ih investitor i danas koristi.

- U Zakonu o komunalnom gospodarstvu piše da mora biti voda po mjesnim prilikama, a mi smo im za vrijeme izgradnje tri godine vozili vodu cisternama, kao što vozimo i našim građanima. Zatim, kažu da nema javne rasvjete. Na obodu vjetroparka, na putovima, postoji javna rasvjeta. Niti jedno nije u nečijem dvorištu, javna rasvjeta se nalazi oko dvorišta, nije to privatna rasvjeta. Kažu da nema struje, a usred vjetroparka prolazi dalekovod iz Brinja do Konjskog pa sve do Šibenika. Oni su napravili trafostanicu zahvaljujući nama i direktno se nakačili na tu struju, a kažu da je nemaju. Tri godine smo im odvozili smeće. Što to nemaju? - pita se Burza.

Investitor nije, dakako, platio ni jednokratni iznos komunalnog doprinosa od 15,04 milijuna kuna, što je također predmet spora, u toku čega je dopunsko rješenje nakon ispitnog postupka i obostranog vještačenja.

Prije deset godina, govori Burza kojemu teče treći mandat, bila je užasno teška situacija. Krenuli su iz ambisa, kaže. Shvatio je da se na području općine mogu baviti s pet stvari jer se nalaze unutar zaštićenog europskog područja Natura 2000. To su: stočarstvo, poljoprivreda, ugostiteljstvo, turizam i obnovljive vrste energije.

- Da biste mogli ostvarivati vlastite prihode, morate iskoristiti resurse, a naš su sunce i vjetar, da bismo razvili ostale četiri. Zato smo još 2013. odlučili podržati projekt vjetroelektrana. Jer jednoga dana on se ionako morao desiti. I neminovno će nagrditi prostor, međutim da biste u životu nešto dobili, morate nešto i žrtvovati. I znali smo da takav projekt ima vijek trajanja od 25 do 30 godina. Pet godina nakon toga netko to mora ukloniti, ili država ili investitor.

A 15 ili 20 godina nakon toga priroda će učiniti svoje, vratiti kako je nekad bilo, a kraj će biti pozlaćen. To je naša misija. U što bih ja uložio? U što ne bismo? Popravili bismo svu komunalnu strukturu, imali značajne poticajne mjere, pa bi kod nas bilo privlačno raditi. Sve socijalne programe digli bismo do maksimuma. Jer to je nadohvat ruke. Ali smo došli u situaciju da nemamo ništa - sumira Burza.

Dušanka Ilić (Foto: Sandro Lendler)

U jednom odvojku sela Pađene, po kojem projekt dijelom nosi ime, put je do mjesnog groblja. Na prizoru koji zatičemo bili bi zahvalni prije svega stari talijanski majstori horora: vjetroagregati sa svojim čeličnim krilima nadvili se nad crkvicu i humke, nad stoljetnim križevima i huče i buče i vitlaju. Ima ih na desetke i doista, na tom mjestu je teško govoriti o miru pokojnika. U zaselku Ilići u istom selu, najbliže groblju, čini se da nikoga nema. Tek jedan pas luta amo-tamo.

Nakon upornog obilaska nailazimo na vremešnu Dušanku Ilić, koja kaže da je ona jedna od četiri osobe koje žive u Ilićima. I na spomen vjetrenjača što su se nadvile nad grobljem pomalo misteriozno kaže:

- Znate li koliko grobljanskoj crkvi ima godina? Osam stotina godina, i da ti nemaš pravo na svoje - reče i odmah objašnjava:

- Posjekli su našu vjekovnu šumu gore iznad groblja. Niti kune ljudima ne daju, uzeli im šume, ograde. Meni su posjekli preko 400 metara drva. I pojeo vuk magare. Kad ja išla vidjeti, oni se sa mnom rugali, kažu: ajdemo, baba, broji. Ma šta brojiti, da im j... Šta rade od nas? Išla sam u šumariju deset puta. Kažu, možete tužbu podići. Ma s kim se tužiti, sram vas bilo. Tri mjeseca nakon toga muž mi je umro od muke - pripovijeda Dušanka.

Nakon što otkuca 23 sata, javna rasvjeta u općini Ervenik se polako gasi. Lako je primijetiti: štedi općina na svakom koraku, a struja se na njihovom terenu proizvodi u milijunima kilovata godišnje. Prema izračunu općine, investitor je od početka rada, od konca 2019. do kraja lanjske godine, proizveo 1,091 milijardu kilovatsati struje, pri čemu je zaradio 110 milijuna eura.

Na pitanje od čega općina živi, jer riječ je o jednoj od najsiromašnijih u zemlji, odgovor je da su s proračunskih 200.000 eura godišnje gotovo na rubu opstanka. Za usporedbu, izračunali su da bi samo od komunalne naknade od vjetroparka trebali prihoditi 272.000 eura mjesečno. Svi predškolci koji ondje žive imaju besplatan vrtić. Ali na vodovod je spojeno samo selo i pol – Radučić i dio Mokrog Polja. Američka vlada, premda nije morala, financirala je prije nekoliko godina 13 kilometara vodovoda u iznosu od 700.000 dolara. U općini egzistira 816 stanovnika. Ljeti se naselja napuče, broj naraste i do pet hiljada duša.

A onda odu. Možda i ne bi, kad bi uspjeli naplatiti rentu i pokrenuti akciju povratka. Netko je rekao da bi se ljudi tada utrkivali tko će kod njih živjeti. I da se nigdje ne bi bilo bolje baviti biznisom nego ovdje. Za neke moćne je, kako vidimo, doista tako.