"Vozim se u autu, vidim crveno svjetlo na semaforu, ali ne znam što znači. Ne znam trebam li krenuti ili stati. Da sam bila prva u redu, ne bih stala, no auto ispred mene je stalo, pa sam stala i ja." "Po povratku s meditacijskog vikenda nisam mogao razgovarati s obitelji. Njihove brige i razgovori činili su mi se trivijalnima. Osjećao sam se potpuno odvojenim od njih, kao da živimo u različitim stvarnostima."

Različite meditativne prakse postaju sve prisutnije u životima brojnih ljudi. Uzrok rasta njihove popularnosti uglavnom je stresan dnevni život, pri čemu se meditacija često promovira kao oruđe za smanjenje stresa i poboljšanje mentalnog zdravlja. Ključni marketinški trik "sekulariziranih programa svjesnosti" obično glasi da je "najnovija neuroznanost" dokazala da meditacija djeluje. Marketing i pokret New Age oduvijek idu skupa. Tome svjedoče brojne self-help knjige na vrhovima lista najprodavanijih, a u doba digitalizacije i neiscrpne količine besplatnih videa opterećenih reklamama za mindfulness i budističke meditacije. Ove prakse promicane su kao besplatan oblik psihološke samopomoći, opuštanja, povećanja koncentracije ili smirivanja. Međutim, jeftine reklame i videa nestručno vođenih meditacija mogu izazvati ozbiljne psihološke i neurološke promjene, i ne moraju sve biti pozitivne.

S eksplozijom neuroznanosti posljednjih godina posebno raste broj primijenjenih istraživanja i studija slučaja koje anketom i intervjuom mapiraju ovo područje. Tako je nastala i kontemplativna neuroznanost, odnosno upotreba neuroznanstvenih metoda za proučavanje meditacije, joge i drugih duhovnih disciplina, no ona zapravo spada u kognitivnu znanost. U akademskoj literaturi znanstvenici šalju malo drugačije poruke od onih pokreta New Age. Na primjer, Yi-Yuan Tang i suradnici u radu "Neuroznanost mindfulness meditacije" objavljenom 2015. navode brojne nedostatke studija o pozitivnim učincima meditacije, poput nedostatka ponavljanja, niske metodološke kvalitete, pristranosti prema objavljivanju pozitivnih ili značajnih rezultata i nedostatka razrađenih teorija.

Posljednju dekadu i pol, jedna od najplodonosnijih istraživačica učinaka meditacije je Willoughby B. Britton s Odsjeka za psihijatriju i ljudsko ponašanje pri Sveučilištu Brown u SAD-u. I sama meditantica, nakon neugodnih psiholoških iskustava depersonalizacije postala je zainteresirana za manje istražene negativne aspekte meditacija. Neke od njih su emocionalna i/ili fizička nelagoda, pogoršanje mentalnog zdravlja, disocijacija ili gubitak identiteta, depersonalizacija, kognitivna preopterećenost, depresija, anksioznost, strah, panika, tuga, tjeskoba, frustracija. Intenzivna i dugotrajna meditacija, pogotovo ona praćena postom, može dovesti do preopterećenja kognitivnih procesa, osobito ako se pojedinci previše fokusiraju na misli i emocije umjesto da ih promatraju s distancom.

Ove reakcije mogu nastati kada se ljudi suoče s mislima i osjećajima za koje nisu spremni ili ih ne mogu procesuirati. Znanstvenici u pravilu upozoravaju da bi pojedinci trebali pristupiti meditaciji s razumijevanjem svojih emocionalnih i fizičkih granica te potražiti stručnu pomoć ako dožive ozbiljne negativne reakcije. Posebni faktori rizika su traume iz prošlosti koje tijekom meditacije izlaze na površinu. Dugotrajna meditacijska povlačenja povećavaju rizik od negativnih posljedica. A nedostatak stručnog vodstva ili neadekvatno znanje osobe koja vas vodi mogu rezultirati pogrešnom primjenom tehnika i razvojem bilo kojeg od ovih simptoma.

Nakon neugodnih psiholoških iskustava depersonalizacije, Willoughby B. Britton s Odsjeka za psihijatriju i ljudsko ponašanje pri Sveučilištu Brown u SAD-u postala je zainteresirana za manje istražene negativne aspekte meditacija

Oxfordski priručnik o meditaciji iz 2021. spominje stanje "meditacijske bolesti", odnosno nemogućnost buđenja nakon meditacije. Među simptomima koje su pronašli u budističkoj literaturi bilježe halucinacije, teror, depresiju, letargiju, težinu, vrtoglavicu, svrbež ruku, bol, ponos, pretjeranu vrućinu ili hladnoću u tijelu i noćne emisije ("uzrokovane demonskom opsjednutošću"), ali kanonski budistički izvori ne spominju često ove oblike meditacijske bolesti, ističe se. U studiji "Raznolikost kontemplativnog iskustva" Britton i suradnici identificirali su širok raspon izazova s kojima se suočavaju redovni meditanti i to u čak sedam domena: kognitivnoj, perceptivnoj, afektivnoj, somatskoj, konativnoj (motivacijskoj), osjećaju samopouzdanja i društvenoj interakciji. Izazovi uključuju tešku tjeskobu, depersonalizaciju i promjene u percepcijama granicama sebe i drugih. Primjer kojim smo otvorili tekst zapisan je u studiji koju je Britton provela u suradnji s Jaredom R. Lindahlom s Odsjeka za religijske studije pri Sveučilištu Brown, naziva "Imam osjećaj da zapravo nisam ovdje: Budistička meditacija i promjene u osjećaju za sebe". Rad je objavljen 2019. u časopisu "Journal of Consciousness Studies", a istražuje oblike depersonalizacije i negativne kognitivne učinke meditacije. Većina Brittoninih radova otvorenog je pristupa i može se pronaći na portalu PLOS ONE.

Premda je studija Britton i suradnika istaknula da negativna meditativna iskustva nisu bila svima jednako negativna, već su uvelike ovisila o individualnim i kontekstualnim čimbenicima, pronađeni su i neki aspekti zajednički i drugim istraživanjima. Najgora zabilježena iskustva opisivana su strahom, paranojom, pa čak psihozama ili manijama izazvanima meditacijom. Takvi ishodi povremeno su bili dovoljno ozbiljni da su zahtijevali medicinsku ili psihološku intervenciju. Na njihov razvoj utjecali su prethodno postojeći izazovi s mentalnim zdravljem, potisnute traume ili drugi psihološki problemi, manja podrška zajednice i intenzitet meditacije. U toj studiji Britton je identificirala 26 kategorija čimbenika utjecaja u četiri domene koje se odnose na praktičara, praksu, odnose i zdravstveno stanje. Britton naglašava da se izazovi povezani s meditacijom mogu pogoršati ili ublažiti ovisno o kulturnim i konceptualnim okvirima praktičara. "Na primjer, u kontekstu Istoka, neki učinci u budističkim tradicijama viđeni su kao znakovi duhovnog napretka (poput intenzivnog straha ili perceptivnih promjena), dok se iste faze u zapadnom kontekstu mogu protumačiti kao krize mentalnog zdravlja."

U budizmu promjena doživljaja sebe očekivani je ishod meditacije. Ishodi mogu uključivati promjene u narativnom jastvu ili sebstvu, gubitak osjećaja kontrole, gubitak osjećaja za djelovanje (kao u primjeru s početka teksta) itd. Promjene u osjećaju sebe mogu biti prolazne ili trajne, pozitivne ili uznemirujuće. Prvi pismeno zabilježeni dokazi negativnih strana meditacije datiraju u Indiju, a nalaze se u tekstu Dharmatrāta starom preko 1500 godina, iako su negativne strane zabilježene i u Pāli kanonu (Theravāda), tibetanskoj i kineskoj budističkoj tradiciji. Dharmatrāta je meditacijski spis koji opisuje različite prakse i uključuje izvješća o simptomima depresije i tjeskobe koji se mogu pojaviti nakon meditacije. Također detaljno opisuje kognitivne anomalije povezane s epizodama psihoze, disocijacije i depersonalizacije (osjećaj da svijet nije stvaran). Budistički tekstovi ističu da je svaka mračna faza prolazna i da vodi prema dubljoj mudrosti i slobodi. Kroz svjesnost, strpljenje i suosjećanje meditanti mogu integrirati izazove i napredovati prema višim stupnjevima prosvjetljenja.

"Na primjer, u kontekstu Istoka, neki učinci u budističkim tradicijama viđeni su kao znakovi duhovnog napretka (poput intenzivnog straha ili perceptivnih promjena), dok se iste faze u zapadnom kontekstu mogu protumačiti kao krize mentalnog zdravlja", piše Britton

Pāli kanon i Theravāda tradicija prepoznaju pet prepreka (pañca nīvaraṇā) koje mogu uzrokovati negativne aspekte meditacije: požudu, mržnju, tromost, nemir i sumnju. Ako se dobro provodi, introspektivna praksa iznijet će na površinu potisnute emocije i traume. Tantrička tradicija upozorava da intenzivna praksa može pojačati ego ako meditacija nije praćena altruističkim motivima. Kineska pak tradicija upozorava na nešto socijalnije aspekte pa naglašava da pretjerana koncentracija može dovesti do rigidnosti, gubitka spontanosti te povlačenja iz društva i otuđenosti. Ukratko, jedina meditativna praksa koja ne upozorava svoje učenike na negativne aspekte meditacije je ona koja se najlošije provodi i najviše plaća – zapadnjačka kapitalistička spiritualnost mindfulnessa.

Rješenja za probleme koje susrećemo u meditaciji u svim budističkim tradicijama bazirana su na četiri plemenite istine i osmerostrukom putu. Nažalost, tumačenjem na ograničenom prostoru osakatit ćemo ove zajedničke temelje svih budističkih tradicija o kojima su već ispisane na tisuće i tisuće stranica, a kojima se u zapadnim meditativnim tradicijama, zbog različitog društvenog konteksta, ne pridaje adekvatna pozornost. Prva plemenita istina glasi da je sve patnja. Rastanak s dragim, sastanak s nedragim. To su fizička i emocionalna bol, frustracija, nezadovoljstvo i prolaznost svih stvari. Rođenje, starost, bolest, smrt. Sve što je uvjetovano je prolazno i vodi nezadovoljstvu.

Druga plemenita istina odnosi se na uzrok patnje, a to je žeđ ili žudnja koja se javlja kao pohlepa, privrženost, želja za užitkom, postojanjem ili nepostojanjem. Žudnja dovodi do vezivanja za prolazne stvari, što uzrokuje patnju. Žudnja za zadovoljstvima osjetila, želja za opstankom i postojanjem, te žudnja za prestankom postojanja uzroci su patnje. Treća plemenita istina odnosi se na prestanak patnje, što se postiže uklanjanjem žudnje i postizanjem stanja oslobođenja ili prosvjetljenja: nirvāṇe. To je stanje potpunog mira i slobode od patnje. Kraj patnje dolazi s potpunim iščeznućem i prestankom žudnje. Četvrta se odnosi na put prestanka patnje, a to je osmerostruki put. On uključuje praktične korake za razvoj mudrosti, moralnosti i meditacije. To je put sredine koji vodi smirenju, prosvjetljenju i oslobođenju.

Ispravno gledište prvi je korak osmerostrukog puta i odnosi se na razumijevanje prirode stvarnosti koje uključuje uvid u zakon karme (djelovanja), uzročno-posljedične veze i prolaznost. Ispravna namjera ostvaruje se njegovanjem misli ljubavi, nenasilja i odvojenosti od pohlepe, mržnje i zablude. Fokusira se na čistu namjeru i altruističku motivaciju. Ispravan govor znači izbjegavati laži, klevete, grube riječi i isprazan govor. Uključuje prakticiranje iskrenosti, ljubaznosti i korisnog govora. Četvrta stepenica osmerostrukog puta je ispravno djelovanje – ono koje je u skladu s moralnim načelima. Podrazumijeva izbjegavanje ubijanja, krađe i neprimjerenog seksualnog ponašanja. Peti korak je ispravan način života, odnosno zarađivanje za život na način koji ne nanosi štetu drugima. Izbjegavanje zanimanja koja uključuju nasilje, eksploataciju ili nepoštenje. Ispravan trud je šesti korak, a podrazumijeva ulaganje napora u uklanjanje negativnih stanja uma i razvijanje pozitivnih. To uključuje disciplinu i predanost duhovnoj praksi. Ispravna svjesnost je održavanje svjesnosti o tijelu, osjećajima, mislima i mentalnim stanjima; prakticiranje pažnje u sadašnjem trenutku kroz meditaciju i introspekciju. Posljednji je ispravna koncentracija, odnosno razvijanje duboke koncentracije i smirenosti kroz meditaciju. Cilj je postizanje stanja samādhija – vrhunske koncentracije – koje vodi ka uvidu i prosvjetljenju.

Svim tradicijama zajedničko je da naglašavaju važnost pažljivog i stručnog vođenja kroz meditaciju. Sada kada znamo da meditacija stvarno djeluje i da mijenja kognitivne – psihološke – i neurološke obrasce u mozgu, važno je znati u što se upuštamo. Ovaj tekst ne postavlja i ne odgovara na pitanje da li pristupati meditativnim praksama ili ne, već teži informirati o tome da meditacija stvarno djeluje na um i tijelo. Što se događa u mozgu nakon početnih faza buđenja koje uzrokuje meditacija? Zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, meditacija može pokrenuti reorganizaciju neuronskih mreža, posebno u područjima mozga povezanim s pažnjom (prednji cingularni korteks), emocijama (amigdala) i sviješću (ne znamo gdje je). Ona može utjecati na regulaciju autonomnog živčanog sustava: početna mirnoća može biti posljedica parasimpatičke dominacije, ali kasnije može nastati disbalans između simpatičkog (refleks borbe ili bijega) i parasimpatičkog sustava, što izaziva anksioznost. Kada dođe do negativnih strana meditacije i "mračne noći duše", u tijelu se događa hormonalni odgovor te se pojačano luči kortizol (hormon stresa) kao reakcija na proces emocionalnog suočavanja s podsvjesnim sadržajima. Povećana aktivacija serotoninskog i dopaminskog sustava tijekom početnih faza može se destabilizirati, uzrokujući oscilacije raspoloženja.

Nadalje, novi uvidi zahtijevaju kognitivnu integraciju, što aktivira hipokampus i druge regije zadužene za pamćenje i preispitivanje uvjerenja. Ova faza može biti izazovna jer uključuje promjenu duboko ukorijenjenih obrazaca mišljenja. Anksioznost se razvija zbog suočavanja s neželjenim ili nesvjesnim sadržajem. Na kraju, jedan od ciljeva meditacije jest i gubitak starog identiteta (ego-dissolution), odnosno osjećaja odvojenosti od starog "ja", što uzrokuje kognitivnu i emocionalnu disonancu (depersonalizaciju, alijenaciju, čak i psihozu). Ta novonastala neusklađenost između unutarnjeg i vanjskog svijeta kao posljedica novih uvida, i izostanak očekivanog mira, mogu biti u suprotnosti s društvenim očekivanjima ili stvarnošću svakodnevnog života, što izaziva tjeskobu i otuđenje od društva. Ako meditacijska praksa nije pravilno vođena, meditanti mogu ući u faze destabilizacije bez adekvatnih alata za njihovo upravljanje.

Ako pristupate meditaciji sami i bez vođenja, savjeti doktorice Britton su da ne meditirate duže od pola sata dnevno (postiže opuštanje, ne uzrokuje buđenje), da obilno jedete i to težu hranu (meso), da se uzemljite u prirodi, društvu, kulturi, prijateljima i obitelji. Ako pak uđete u proces buđenja, a još uvijek imate nerazriješenih ili potisnutih psiholoških pitanja, morate očekivati da ćete susresti negativne aspekte procesa buđenja, koji mogu dolaziti u valovima poboljšanja i pogoršanja stanja svijesti. Ako je došlo do pojave tjeskobe ili depresije, vrijeme je za posjet terapeutu, jer su neki od ispitanika dr. Britton ostali u tom negativnom stanju disocijacije od života i do desetak godina. Meditacija mijenja i um i mozak pa treba imati na umu da je to prije svega duhovna filozofska praksa ovisna o tom kontekstu. Negativne strane razvijaju se kada se taj kontekst ignorira i kada ovoj praksi pristupamo kao robi, kao aplikaciji na mobitelu ili sportu.