Prošli je tjedan poništen još jedan natječaj za projektiranje i izgradnju Imunološkog zavoda (IZ), odnosno modula za proizvodnju lijekova iz ljudske plazme. Razlog – nitko se nije javio za posao vrijedan 21,5 milijuna eura za jednu od četiri komponente u revitalizaciji IZ-a. Ostale tri čine pogon za proizvodnju zmijskog antitoksina, biološki laboratorij i zgrada uprave. Do sada je javni natječaj za proizvodne module uspio samo za tvornicu antitoksina (serumi protiv otrova zmija i crne udovice), i to nedavno, nakon najmanje šest propalih pokušaja i medijskih napisa o kolosalnom debaklu ministra Vilija Beroša. Prošli je mjesec ugovorena izrada projektne dokumentacije i obavljanje projektantskog nadzora nad izgradnjom upravne zgrade novog Zavoda.
Propast zadnjeg natječaja za pogon koji bi pokrenuo proizvodnju albumina i imunoglobulina iz krvne plazme potvrđuje da je Beroševa ambicija s Imunološkim zavodom u golemom raskoraku sa stvarnošću i da se HDZ ne može odjednom osposobiti za popravljanje štete koju je stranački kadar u Zavodu napravio. Natječajna dokumentacija otkriva da država nije osigurala ni novac ni stručna znanja za tvornicu prerade plazme, pa se od ponuđača traži da isporuče sve, od zidova do konačnog proizvoda – lijekova proizvedenih od krvnih derivata. Prihvaćajući posao, biotehnološka bi tvrtka bila dužna projektirati procese frakcioniranja plazme za proizvodnju albumina, imunoglobulina i koagulacijskih faktora, educirati zaposlenike, ishoditi dozvolu za stavljanje lijekova na tržište (koju je IZ odavno izgubio) i pokrenuti proizvodnju kapaciteta obrade sto tisuća litara plazme.
Za potrebe našeg tržišta trebali bismo frakcionirati 60 tisuća litara krvne plazme, a trenutno smo na 22-23 tisuće litara. Shvaćam ovo kao kišobran pod koji ćemo staviti druge hrvatske centre da bismo došli do tih 60 tisuća, a od 60 do sto nije velika razlika – ističe ravnatelj Vedran Čardžić
Pošto Imunološki nema novca za posao proizvodnje ovih lijekova koji se, valja istaknuti, nalaze na popisu esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije i važni su svakoj državi, u prvoj bi fazi realizacije ugovora izvođač IZ-u predao svoje idejno rješenje s kojim bi se od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU tražilo bespovratna EU sredstva. Ukoliko ministarstvo ne odobri sufinanciranje, IZ će izvođaču platiti ideju i razvrgnuti ugovor. Problem je što cijela priča o strateškom projektu tada pada u vodu.
Dr. Ivan Marchiotti, nekadašnji šef Odjela proizvodnje krvnih derivata u Zavodu, a od 1990-ih osnivač i direktor svjetski uspješne biotehnološke tvrtke BioGnost, smatra da je realizacija ovog natječaja praktički nedostižna.
- Kada pogledam ove materijale, prvo se pitam zašto bi konkurencija davala svoju tehnologiju i znanje Imunološkom zavodu, ali i to kako će Zavod to iskoristiti kada nema relevantan stručni kadar. Pogledajte samo dio natječajne dokumentacije u kojemu govore koje su kvalifikacije potrebne za ključne stručnjake u ovom poslu; de facto je dovoljno da je osoba radila dva tjedna npr. na otvaranju vrećica smrznute plazme i jedan od uvjeta je zadovoljen, što govori kakvu predodžbu o struci imaju. Zanima me tko je zadao cilj obrade sto tisuća litara krvne plazme, kada za to ne postoji ni teoretska šansa – maksimum koji u Hrvatskoj možemo postići je 20-26 tisuća litara. Možda računaju da će se ipak preći na druge metode obrade plazme poput plazmafereze, što bih pozdravio, ali tko im to garantira? To u ovoj državi nitko ne želi, uključivši Zavod za transfuzijsku medicinu. Napokon, u odnosu na cijeli natječaj primjećujem da govorimo o Imunološkom zavodu koji je registriran kao zdravstvena ustanova, a ustanova ne smije proizvoditi lijekove - kaže direktor BioGnosta.
Ravnatelj Imunološkog zavoda dr. Vedran Čardžić entuzijastičan je i nada se da će novim tehnologijama ipak doći do cilja propisanog natječajem.
- Za potrebe našeg tržišta trebali bismo frakcionirati 60 tisuća litara krvne plazme, a trenutno smo na 22-23 tisuće litara. Shvaćam ovo kao kišobran pod koji ćemo staviti druge hrvatske centre da bismo došli do tih 60 tisuća, a od 60 do sto nije velika razlika. Ne znam gdje su nam mogući izvori, ali ne želim da u trenutku kada dosegnemo cilj moramo rušiti zidove da bismo proširili kapacitete - govori za Novosti.
Ravnatelj Imunološkog zavoda dr. Vedran Čardžić (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
Čardžić i Marchiotti se jednako razilaze kada je u pitanju stav oko rezona ulaganja četiri milijuna eura u projekt tvornice protuotrova koji je u Hrvatskoj ekstremno rijetko potreban. Investicija ima potencijal, no trenutno nema nikakvih dokaza da je država osmislila kako će se taj potencijal realizirati, a procjene i stavovi ovise o tome s kojeg se položaja iznose. Ravnatelj Zavoda priznaje da Hrvatska ima iznimno male potrebe za antitoksinima i da mogućnosti prodaje antitoksina na inozemnim tržištima nisu istražene, ali smatra da insistiramo na irelevantnim temama.
- Priznajem, taj nam pogon ne treba financijski, ali nam treba strateški. Hoćemo li imati gdje prodavati protuotrove, ne znam, ali sve i da bacimo četiri milijuna, ja ću reći može! Kada se negdje renovira riva, ne pitamo se je li to financijski isplativo jer se riva naprosto mora renovirati - kaže.
Stvari su, dakle, za administraciju vrlo jednostavne, a očekivanja da bi za stratešku državnu biotehnološku firmu ipak trebalo imati razrađene planove bit će odbačena kao maliciozna i suvišna.
Marchiotti misli da su takvi stavovi posljedica tradicionalne neodgovornosti prema novcu poreznih obveznika.
- Teško je argumentima potkrijepiti tvrdnju da je proizvodni pogon za zmijski protuotrov strateški interes države. Takvi nam antitoksini trebaju možda deset, dvadeset puta godišnje – može li to opravdati investiciju u tvornicu? Da se radi o njihovom novcu, a ne novcu poreznih obveznika, sigurno bi razmislili i o drugim opcijama, uključivši onu da za takav projekt osiguraju inozemno tržište. Ali oni ništa nisu napravili, jer stranačka politika upravlja ovim procesom, a ne struka - ističe Marchiotti.
Zanima me tko je zadao cilj obrade sto tisuća litara krvne plazme, kada za to ne postoji ni teoretska šansa – maksimum koji u Hrvatskoj možemo postići je 20-26 tisuća litara. Možda računaju da će se ipak preći na druge metode obrade plazme poput plazmafereze, što bih pozdravio, ali tko im to garantira? – kaže dr. Ivan Marchiotti
Sve skupa je sasvim dovoljno za novu raspravu o smislu oživljavanja biotehnološke firme koja ne može samostalno realizirati nijednu stručnu fazu obnove, ali i o odgovornosti Ministarstva zdravstva koje nije osiguralo ozbiljnu analizu stvarnih potreba proizvodnje IZ-a ni našlo stručnjake za idejne projekte.
U programu Vlade od 2020. do 2024. godine revitalizacija Imunološkog jedna je od tri stavke u sklopu uspostave održivog zdravstva, pored tri milijarde kuna ulaganja u modernizaciju čitavog sistema zdravstvene skrbi i gradnje Nacionalne dječje bolnice u Zagrebu. U Nacionalnom planu razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine stoji da je "revitalizacija Imunološkog zavoda potrebna za osiguranje dostupnosti kvalitetnih virusnih cjepiva nužnih za prevenciju raznih zaraznih bolesti i opskrbe dovoljne količine proizvoda iz krvne plazme, prikupljene isključivo na području Republike Hrvatske. Strateški pozitivni učinci su osiguranje dostupnosti strateški važnih cjepiva, što značajno doprinosi unaprjeđenju javnog zdravlja u RH... Također, stvaraju se pretpostavke za razvoj tehnologija za proizvodnju novih vrsta cjepiva (rekombinantna cjepiva) i zadržavaju se visoko educirani stručnjaci u Republici Hrvatskoj".
Pitanje je gdje su ti visoko educirani stručnjaci bili kada se počelo postupati po političkom dekretu o obnovi IZ-a. Analizirajući, na primjer, sastav Stručnog povjerenstva koje je sastavljalo dokumentaciju, otkrili smo da u njemu sjede voditeljice i voditelji proizvodnih odjela koji imaju kvalifikacije, ali odavno ne rade jer je IZ prije skoro dva desetljeća izgubio proizvodne dozvole.
U povjerenstvu sjedi i tajnica ravnatelja, zato što ima certifikat u području javne nabave, ali i jedan liječnik pravomoćno osuđen za davanje mita u aferi Indeks 6. Osuđen je na šest mjeseci zatvora, što je zamijenio radom za opće dobro, a medijima je poznat jer je prvooptuženi profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu u svom prvom iskazu priznao da je od ovog liječnika dobio dvije tisuće eura da jedan student iz Zadra prođe ispit. Prema javno dostupnim informacijama, ista je osoba 2017. godine zaposlena u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije, ali ga je Čardžić vrlo brzo zaposlio na mjestu voditelja Službe za proizvodnju, navodno ne znajući za pravomoćnu zatvorsku kaznu. Kao zaposlenik IZ-a, liječnik je 2020. osnovao tvrtku za trgovinu lijekovima, koja je likvidirana ove godine.
- Zaista nisam znao ništa o presudi, a na vaše sam pitanje provjerio jesmo li u natječaju za njegovo radno mjesto propisali obavezu predočenja potvrde da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak i utvrdio da nam je potvrda uredno dostavljena. Prema tome, nismo napravili ništa nepropisno. Možda to sad izgleda kao neki moralni teret, ali ja ne vidim zašto je to sad bitno - kaže ravnatelj IZ-a.
Zašto takav podatak ravnatelju nije relevantan objašnjivo je jedino činjenicom da je korupcija od 1990-ih najžilaviji proizvod Zavoda. Kompletna kriminalna povijest tranzicije, sa svim svojim akterima, pomagačima, žrtvama, ekonomskim i moralnim posljedicama, vidljiva je na uništenom Imunološkom zavodu, koji je kao studija slučaja bombastično otvoren tek 2009. godine. Tada je član Nadzornog odbora dr. Srećko Sladoljev za Business.hr dao intervju u kojemu je opisao povijest koruptivne privatizacije društva, potkradanja javne imovine, kao i stručne i imovinske devastacije Zavoda u tzv. tranzicijskom razdoblju, što je dovelo do toga da Zavod 1997. ostane bez statusa suradne ustanove Svjetske zdravstvene organizacije.
Ivan Marchiotti (Foto: Josip Mikačić/PIXSELL)
Sladoljev je javno izašao s informacijama da se certifikat izgubio zbog neulaganja u pogone i opremu te usmjeravanja resursa u astronomske konzultantske honorare, bonuse, otvaranje štedionice koja je u diskretnim postupcima davala pozajmice, pa čak i u intervencije na privatnim objektima menadžerskog kadra. Zbog toga je propao ugovor s distributerom koji je tužio IZ, dobio tri milijuna dolara odštete u arbitražnom sporu i firmu 2004. godine gurnuo prema stečaju. Oporavila se državnim kreditom i odricanjem radnika od dijela plaće, a dobili su i siguran posao s cjepivom protiv gripe koji je morao donijeti financijsku dobit od 20 milijuna kuna.
Na dan istupanja u javnost, u kojem je pozvao DORH i Vladu da raščiste stanje u Zavodu, Sladoljev je za kaznu dobio otkaz s potpuno besmislenim obrazloženjem da je odao informacije iz ugovora s Novartisom kao proizvođačem cjepiva, o čemu u razgovoru za medij nije bilo ni riječi. Dok su sankcije za člana Nadzornog odbora bile brutalne i protuzakonite, DORH nije napravio ništa da ispita njegove navode. Sladoljev je 2012. godine dobio radni spor, a u međuvremenu se prometnuo u širitelja vakcinalnog skepticizma, što je poslužilo kao dodatni razlog da se njegovi iskazi o potkradanju Zavoda relativiziraju.
Zbog derutnosti proizvodnih pogona i prostora, Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) 2013. godine Zavodu oduzima dozvolu za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva, nakon čega Trgovački sud u Zagrebu otvara stečajni postupak, a 200 radnika završava na cesti. Slijede fantazije o strateškom partneru, prodaja dionica, štrajkovi radnika, vraćanje proizvodne dozvole za cjepiva i krvne derivate po političkom dekretu SDP-ove vlade – iako IZ ne može zadovoljiti uvjete za obradu plazme – propast pokušaja privatizacije, optužbe da se sve radi namjerno i u korist nekog lobija, odustajanje od prodaje i pretvaranje Zavoda u ustanovu od javnog interesa.
U listopadu 2015. godine sklapa se ugovor kojim je IZ shizofreno podijeljen na dva pravna subjekta: javnu ustanovu koja je preuzela zaposlene i djelatnost i trgovačko društvo koje i danas raspolaže kompletnom imovinom. Ciklusi istih ili sličnih ideja i procesa – red stečaja, blokada, štrajkova, spašavanja – smjenjuju se brzinom održavanja izbora ili PR aktivnosti, a kao spasitelj IZ-a javlja se čak i pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
HDZ-ov ministar zdravstva Milan Kujundžić 2017. godine najavljuje da bi se situacija s Imunološkim zavodom trebala riješiti do lipnja, uključujući preseljenje na lokaciju pogodniju za eventualnu obnovu proizvodnje, u koju bi trebalo uložiti šezdesetak milijuna kuna. Osnovano je i povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi isplati li se uopće Hrvatskoj da u IZ ulaže sama ili će tražiti strateške partnere.
Vili Beroš je do sada najaktivniji oko ovog pitanja, a Čardžić tvrdi da se sastaju dva puta mjesečno. No, ni to očito nije urodilo solidnim planovima za opstanak IZ-a, a Hrvatska je ideju o partnerstvu zamijenila idejom da će onaj tko ima znanje i ostale resurse podići Zavod i predati ga u državne ruke. Što će država s tim rukama – istim koje su IZ sravnile sa zemljom – ostaje da se budno prati očima malobrojnih kojima ova saga nije dojadila.
