Tajnost kojom je zastrt proces izrade novog zakona o pobačaju nagnao je komentatore rada ministra zdravstva Milana Kujundžića da njegov postupak usporede s onim pri okupljanju notorne grupe Borg. Jer malo se zakonotvornih procedura novijeg datuma nastojalo provesti u baš tolikoj konspirativnosti – danima se krilo identitet sudionika radne skupine zadužene za ispisivanje lex abortusa. Ono što se u javnosti pretpostavljalo s neugodno visokom sigurnošću, mogućnost je da će na to tijelo značajan utjecaj ostvariti barem indirektno Crkva, sveprisutna u ovom društvu i državnim poslima koliko i proklamirani Duh Sveti u njenim prikazanjima svijeta. I zaista, sudeći prema naknadno objavljenom popisu članova radne grupe, bojazan nipošto nije bila ishitrena.
Između deset imena, za čije se okupljanje još ne znaju službeni kriteriji, ističu se ona ginekologa Ante Ćorušića i Berivoja Miškovića, deklariranih te gorljivih protivnika pobačaja, i njihovih kolega Tanje Turudić i Marka Vulića koji u javnim bolnicama također koriste institut priziva savjesti da ne bi morali obavljati prekide trudnoće. Nadalje, liječnica Dinka Pavičić Baldani i pravnica Anica Čulo Margaletić u medijima se povezuju s udrugom U ime obitelji ili pro-life istupima.
Zakon o pobačaju, pravim nazivom Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, na snazi je inače punih 40 godina, uz neznatne izmjene bez zadiranja u naslovno pravo. Glavni atak na nj poduzele su udružene domovinske konzervativne snage pred Ustavnim sudom, koji je 2017. presudio da osporeni akt i dalje nije neustavan, mada ga nakon promjene države te društveno-ekonomskog poretka treba ‘osuvremeniti’. To na neki način ostavlja prostor i za usklađivanje s aktualnim povratkom u srednji vijek po volji nositelja slavne hrvatske rekonkviste. Oni tako ženama u najmanju ruku mogu propisati znatno teži protokol i sužen rok za ostvarenje prava na abortus te na njih prebaciti veći dio troška za medicinski zahvat.
