Milan Kujundžić više nije ministar, a razlozi za njegovu smjenu svima su dobro poznati. Ovdje za povijest bilježimo činjenicu da živimo u zemlji u kojoj je moguće da se ministar smijeni ako krivo ispuni imovinsku karticu, a ne zato što je adorant najvećeg ratnog zločinca u povijesti hrvatskog naroda Ante Pavelića, kojem je na grob u Madridu nosio cvijeće.
Umjesto da na prigodno sazvanoj konferenciji za novinare objasni otkud mu ona silna imovina, Kujundžić je želio govoriti o komunističkim zločinima pokušavajući u pomoć prizvati ustaše i partizani kako bi se umjesto o njegovim kućama, vilama i apartmanima javnost zabavljala uobičajenim temama.
Tako je izjavio da je su partizani u njegovom selu, ovih dana zbog nasilja nad novinarkom Andreom Topić opjevanoj Ivanbegovini, ‘ubili 46 dečkiju’. Odlučili smo provjeriti činjenice i zaviriti u zbornike dokumenata koji se bave komunističkim zločinima, ali je ispalo da je Milan sklon preuveličavanju neupitnih zločina koji su se tamo dogodili točno onoliko koliko je u imovinskoj kartici sklon umanjivanju kvadrature rodne grude koju posjeduje.
Tako se u knjizi ‘Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.’ u izdanju Hrvatskog instituta za povijest koju su uredili Vladimir Geiger i Mato Rapić, spominju četiri ubijena Kujundžićeva prezimenjaka i to Mirko, Marijan, Ivan i njegov imenjak Milan. Osim njih, tu su i Stjepan Kujundžić, kojega jugoslavenski dokumenti spominju kao ‘jataka bande’, i koji je strijeljan 1946, dok je 1947. ubijen Jozo Kujundžić, i to kao ‘jatak i aktivni pomagač bande’.
Tu je i knjiga Blanke Matković ‘Imotska Krajina u dokumentima Ozne Udbe i narodne milicije (1944.-1957.) - likvidacije i progoni’, gdje se, osim spomenutih, navode i imena Luke i Ante Kujundžića koje je stigla ‘duga ruka pravde’. Antu je strijeljao Imotski odred i to kao ‘ustašu i pljačkaša’. Imao je samo 18 godina.
Međutim, tu je i knjiga ‘Imotska Krajina u NOB-u 1941.-1945.’, autora Nedjeljka Kujundžića, u kojoj se navodi da je iz ministrove slavne Ivanbegovine na našoj, a ne onoj Milanu dražoj strani, u ratu poginulo petero momaka, od toga četiri Kujundžića i to Ante, Marko, Mijo i Milan, dok je Bariša Kujundžić stradao kao žrtva fašističkog terora. Bio je suradnik NOP-a, pa su ga ustaše pretukle. Možda je među njima bio neki od ‘dečkiju’ za kojima žali naš bivši ministar, Milan od Ivanbegovine.
