Jučer je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljeno istraživanje o nasilju i uznemiravanju na radnome mjestu, koje je provedeno u lipnju i srpnju ove godine među radnicima i radnicama poduzeća i službi u kojima djeluju sindikati učlanjeni u Nezavisne hrvatske sindikate. 

Na panelu su sudjelovale autorice istraživanja Petra Rodik i Jelena Ostojić, pravna savjetnica NHS-a Katarina Rumora i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, uz moderaciju Marine Ivandić iz NCS-a.

Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 2340 ispitanika i ispitanica iz sedam sektora rada (energetika, promet, šumarstvo, poštanske djelatnosti, IKT, financijske i djelatnosti osiguranja te državna i javna služba). 

Rezultati istraživanja pokazali su kako su seksualnom uznemiravanju, mobingu i zlostavljanju na radnom mjestu češće izložene žene, a fizičkom nasilju češće muškarci. Istraživanje je uključivalo pitanja o 24 oblika nasilja i uznemiravanja, a mnoge od tih oblika nasilja i uznemiravanja ispitanici nisu ni prepoznavali kao uznemiravanje i nasilje, poput preopterećenja radnim zadacima ili širenja tračeva. 

Seksualnom uznemiravanje češće su izložene mlade osobe do 35 godina, primarno mlade žene. Tu je važno primijetiti kako se radi o kategoriji radništva koje je najviše izloženo ugovorima na radu na određeno vrijeme i drugim oblicima nestalnog i nesigurnog rada. Seksualno uznemiravanje kojem su većinski izložene mlade radnice također je i oblik nasilja koji se najrjeđe prijavljuje i nakon kojega žrtve uglavnom ne uzimaju bolovanje.

Mobingu i drugim oblicima zlostavljanja češće su bili izloženi ispitanici srednje životne dobi, od 35 do 50 godina. Radnici i radnice zlostavljanju su najčešće izloženi na samom radnom mjestu tj. u prostoru poslodavca, i ponajviše od strane nadređenih. Učestali su i oblici zlostavljanja i uznemiravanja putem e-maila i drugih platformi za interno komuniciranje zaposlenika. Češće su zlostavljane i uznemiravane radnice koje rade sa strankama, na već izloženoj i stresnoj poziciji. 

Rodik i Ostojić napomenule su i kako ispitanici i ispitanice češće prijavljuju da su zlostavljanju i uznemiravanju svjedočili, nego da su ga sami iskusili, što ukazuje na nesigurnost u vlastite doživljaje zlostavljanja, svojevrsnu sivu zonu straha i samosumnje. Žene su češće od muškaraca diskriminirane na osnovu spola, a mlade radnice i radnici češće su diskriminirani od starijih radnika na osnovu dobi. Lošiji radni uvjeti doprinose češćoj pojavi uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu. 

Kada je riječ o posljedicama uznemiravanja i zlostavljanja i načinima na koje se one odražavaju na zdravlje radnika, 84 posto ispitanika i ispitanica izjasnilo se da su osjećali posljedice zlostavljanja, bilo na fizičko, bilo na mentalno zdravlje. Žene su posljedice osjećale češće, ali su rjeđe od muškaraca nakon zlostavljanja i uznemiravanja uzimale bolovanje. Žrtve seksualnog nasilja posebno su rijetko uzimale bolovanje. 

Tek svaki jedanaesti ispitanik i ispitanica prijavili su zlostavljanje i uznemiravanje na radnom mjestu. Razloga za to je više, a najčešća objašnjenja vezana su uz osjećaj da se prijavom ništa ne može promijeniti, da je oblik zlostavljanja koji su doživjele teško dokaziv, i ništa manje važno - trećina ispitanika istaknula je kako su strahovali od gubitka posla. Važno obeshrabrenje je i činjenica da sudski procesi predugo traju, pa je tako na jučerašnjem izlaganju Katarina Rumora spomenula slučaj radnice koja je 2005. godine podnijela tužbu za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, da bi nakon petnaest godina povlačenja po sudovima Ustavni sud lani njen slučaj vratio Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Istraživačice su istaknule kako ovi rezultati pokazuju veliko nepovjerenje u sustav, kako u sustav prijave i nadzora na samom radnom mjestu, tako i u procesuiranje slučajeva na višim instancama unutar pravosudnog sustava. Nepovjerenje u sustav prijavljivanja izraženije je od neupućenosti u procedure prijavljivanja, iako i na toj razini postoje značajni problemi. Članovi i članice sindikata češće su prijavljivali uznemiravanje i zlostavljanje na radnom mjestu (u deset posto slučajeva), naspram radnika i radnica koji nisu učlanjeni u sindikat, koji su zlostavljanje prijavili u svega pet posto slučajeva. 

Gotovo četvrtina ispitanih prijavu je izvršila godinu dana nakon što se uznemiravanje dogodilo, što ukazuje na duge i različite procesa nošenja s traumom, i potrebu da takvi procesi budu uvaženi tijekom određivanja metoda i rokova za prijavu zlostavljanja. Većina radnika i radnica nezadovoljna je načinom na koji su nadležni sindikati reagirali u slučajevima prijave nasilja, manje od četvrtine ispitanika zadovoljno je naporima poslodavaca i sindikata u nadzoru i prevenciji nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je kako razgovor o nasilju i uznemiravanju mora biti dio svakog razgovora o zaštiti na radu. Spomenula je i kako su pritužbe njenom uredu ove godine porasle za 50 posto, za što vjeruje da je rezultat rada inicijativa poput Nisam tražila, koje su potaknule na prijavljivanje nasilja i uznemiravanja u Hrvatskoj i u regiji.