Što su pokazale ovogodišnje komemoracije za žrtve Oluje i jesu li građani Hrvatske senzibilizirani i za stradanja Srba?
Na ovogodišnjoj antiratnoj akciji "Zločini u Oluji su odgovornost svih nas" u Zagrebu, bilo je nekoliko komentara podrške i znatno se smanjio broj negativnih reakcija. To su bili izolirani slučajevi, pa sudeći po ovom iskustvu smatram da je u određenoj mjeri došlo do senzibilizacije.
Kakva su iskustva provedbe Zakona o Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme rata?
Osim što su donijeti s desetljećima zakašnjenja, gotovo ništa nije napravljeno da se ova posebno ranjiva grupacija građanki i građana informira o postojanju i svrsi tih zakona. Po podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, od dana stupanja na snagu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja, 18.6.2015. do 31.12.2022., zaprimljeno je ukupno 298 zahtjeva za stjecanje statusa žrtve seksualnog nasilja.
UNDP-ova sociološka studija "Procjena broja žrtava seksualnog nasilja tijekom Domovinskog rata na području RH i optimalni oblici obeštećenja i podršku žrtvama" iz prosinca 2013., donosi procjenu da bi se broj žrtava težih oblika seksualnog nasilja mogao kretati između 1.500 i 2.200. Navedeni podaci ukazuju da je zahtjeve za stjecanje statusa žrtava seksualnog nasilja podnijelo tek oko 10 do 15 posto žrtava, od čega je gotovo trećina zahtjeva odbijena.
Što u tom smislu može učiniti vaša organizacija?
Nama se žene obraćaju za pomoć kad se odluče suočiti s potiskivanim traumama; one koje podnose zahtjev za stjecanje statusa žrtve trebaju veliku podršku, praktičnu, psihološku i pravnu, jer je dosta njih dobilo negativna rješenja, najčešće s obrazloženjima da se u njihovim slučajevima radi o individualno motiviranim kaznenim djelima koja nemaju veze s ratom.
Žrtve koje su se s povjerenjem obratile nadležnim tijelima, došle su u situaciju da moraju pokretati sudske postupke ili se obraćati Ustavnom sudu. Tražili smo ocjenu suglasnosti ovog zakona s Ustavom zbog neusklađenosti s međunarodnim standardima, a i praksa je pokazala da su nedostaci doveli do nemogućnosti stjecanja prava za brojne žrtve. Evaluacija primjene ovih Zakona nužno je potrebna kako bi se društvo informiralo o uspješnosti provedbe i potrebi njihovih izmjena na korist žrtvama.
