Na šumadijskom brdu Oplenac, iznad Topole, u zadužbinskoj crkvi koju je za života sam dao izgraditi, pokopani su posmrtni ostaci kralja Petra I. Karađorđevića. Dvorskim vlakom njegovo je tijelo dovezeno iz Beograda, gdje je umro šest dana ranije. Posljednjem ispraćaju u glavnom gradu prisustvovalo j, uz najužu rodbinu, ali bez regenta Aleksandra, mnoštvo Beograđana. Zagrebačke Novosti izvještavaju da je "dvorski vlak s mrtvim kraljevim tijelom stigao u Mladenovac … gdje ga je čekalo mnoštvo naroda, svećenstvo, vojska… Pjevačko društvo iz Mladenovca zapjevalo je 'Vječnaju pamjat'…Cijela žalobna povorka poredala se je u automobile za kraljevim kovčegom. U prvom automobilu sjedio je princ Đorđe s predsjednikom parlamenta drom. Ribarom. U drugom kneginja Jelena s prinčevima Arsenom i Pavlom. Putem sve do Aranđelovca i Topole stajao je narod… U 3 sata poslije podne stigla je cijela kolona u Oplenac. Tamo stoji na vrhuncu brežuljka bijela crkva u bizantskom stilu. To je grobnica porodice Karađorđević. Cijeli brežuljak bio je prepun naroda…. Tijelo je kraljevo zatim preneseno u crkvu gdje je pjevano opijelo. Težaci iz Viševaca, zavičajnog mjesta kralja Petra, zatim su kovčeg spustili u kriptu kapele. Tu je kovčeg ostao izložen jedno vrijeme da ga narod može posljednji put vidjeti"
Aleksandar, novi kralj Srbije i kraljevine SHS, uspješno je operiran u jednoj pariškoj bolnici. Zdravstveno stanje mu je zadovoljavajuće nakon što su mu liječnici odstranili slijepo crijevo. Novine su prepune podataka o novom kralju koji će "sjesti na prijestolje čim mu to zdravstveno stanje bude dozvolilo..." Do njegova povratka u Beograd dužnost kraljevske vlasti obavljat će ministarski savjet.
Jugoslavenska vojska zaposjela je grad Segedin, prešavši staru demarkacionu liniju. "Vojska je stigla sve do mjesta Knopa. S jugoslavenskim trupama u Segedin su stigli i jugoslavenski činovnici koji su smjesta preuzeli upravu. Vođe mađarskog pokreta su uhapšene. Vrhovno zapovjedništvo jugoslavenskih četa javlja da će one zauzeti i neka druga mjesta s druge strane rijeke Tise. Mađarske čete nisu pružale otpor"... pišu uz ostalo dnevne novine.
Počela je evakuacija Pečuha i dijela Baranje koji će pripasti Ugarskoj. Jugoslavenske trupe će napustiti ovo područje za najviše dva dana. Novine javljaju da je "veliki broj građana, a naročito radnika, njih oko 5000, zamolilo naše vlasti da se mogu ispred Hortyjevih trupa skloniti na našu teritoriju… Od pečujskih rudara svega ih je 1000 ostalo, a preostalih 3000 posebnim je vlakom prešlo u Jugoslaviju…"
