Neredi u parlamentu i nepriznavanje izbornih rezultata nisu samo američka boljka. Osim kolijevke demokracije, dogodi se tako nešto i u kolijevci čovječanstva, Africi. Prošloga tjedna u Accri, glavnom gradu Gane, konstituiran je novi parlament, izabran 7. prosinca, a ponovno je prisegnuo i dosadašnji predsjednik Nana Akufo-Addo. Na parlamentarnim izborima su njegova, do sada vladajuća liberalno-konzervativna Nova patriotska stranka i socijaldemokratski Nacionalni demokratski kongres njegovog suparnika Johna Mahame odigrali neriješeno, 137-137, uz jednog izabranog nezavisnog zastupnika. Na predsjedničkim izborima Akufo-Addo je osvojio 51,3 posto glasova i drugi mandat, a to je teško palo Mahami, također bivšem predsjedniku. Uložio je žalbu Vrhovnom sudu, žalba nije usvojena, i Akufo-Addo je prošloga četvrtka prisegnuo za predsjednika.
Mahami i nije morao biti paranoidan pa da pomisli da je pokraden na izborima. Dva dana nakon izbora predsjednica izbornog povjerenstva Jean Mensa objavila je da je valjanih glasova 13,4 milijuna, a potom ju je samo izbornog povjerenstvo ispravilo i objavilo da je takvih glasova 13,1 milijun, ali da to ne utječe na rezultat izbora. Gana je za afričke, a čini se i američke, standarde posljednjih desetljeća stabilna demokratska zemlja. Mnogo interesantnije, za Gance ne baš i radosnije, bilo je prošle srijede kada je sazvana konstituirajuća sjednica parlamenta. Trebalo je izabrati predsjednika parlamenta. Kraval je izbio kada je jedan zastupnik zgrabio glasački listić i pokušao istrčati iz zgrade. Zastupnici dvije stranke su se blago rečeno svađali, zastupnici su kasnije stanje okarakterizirali kao potpuni slom reda i zakona, a stanje je smirila vojska. E, to su scene na koje Ganci više nisu naviknuti. Na koncu je za predsjednika parlamenta izabran Alban Bagbin iz Mahamijeve stranke pa Gana prvi put ima predsjednike države i parlamenta iz različitih stranaka.
I dok će se stanje u Gani vjerojatno smiriti, u Srednjoafričkoj Republici bi se moglo rasplamsati u novu rundu građanskog rata. Na prosinačkim predsjedničkim izborima pobijedio je dosadašnji šef države Faustin-Archange Touadéra, objavljeno je početkom siječnja. Vlada ne kontrolira cijelu zemlju, a u perspektivi bi njena kontrola mogla biti dodatno smanjena. Borbe su već izbile. Pobunjenicima su za sada prepreka u pohodu na glavni grad Bangui, osim lojalističkih postrojbi, mirovne snage UN-a te više stotina ruandskih, ali i ruskih vojnika koji su u prosincu na Touadérin poziv stigli u zemlju. Ključnu ulogu u novoj pobuni, a izbila je samo nekoliko mjeseci nakon što je postignut mirovni sporazum, ima bivši predsjednik François Bozizé koji je na vlast došao 2003. državnim udarom, a svrgnut je deset godina kasnije. Bozizé se lani vratio iz egzila, ali ne zna se gdje je točno. Vladao je krvavo, za njim je raspisana međunarodna tjeralica. Namjeravao se kandidirati za predsjednika, ali mu je kandidatura odbijena jer, kako mu je objašnjeno, ne ispunjava moralne standarde.
Bivšeg predsjednika podržava savez donedavnih ratnih neprijatelja – islamističke koalicije Séléka, koja je imala ključnu ulogu u svrgavanju Bozizéa, i kršćanske i animističke koalicije Anti-balaka. Obje su se istaknule u ubijanju ljudi suprotne vjere. Bozizé je napravio ne baš često viđen salto u politici – paktirao je sa svojim smrtnim neprijateljima. Touadéra, inače Bozizin premijer, ima problema i s legalnom opozicijom koja je sudjelovala na izborima. Ona ne priznaje rezultate izbora i tvrdi da je poraz posljedica izborne prevare. Dijelu birača, mahom pripadnicima raznih pobunjeničkih grupa, nije bilo dopušteno registrirati se, na izborni dan nije otvoreno svako sedmo biralište, izborne nepravilnosti, poput dopuštenog glasanja izvan biračkog mjesta na kojem je birač registriran, bile su česte i masovne. Touadéri legitimitet osporavaju manje-više svi i moglo bi mu se dogoditi da pobijedi na izborima i izgubi vlast. Osim internacionalne nepopularnosti pobunjeničkih grupa, istaknutih počinitelja ratnih zločina, njima bi prepreka mogla biti i ruska vojska koja je na strani aktualnog predsjednika. Ruska je vojska u SAR-u na temelju poziva vlasti, ali nije tamo samo zbog poziva. Bit će nešto i u golemom rudnom blagu i pokušaju obnove utjecaja Rusije u Africi.
