Prosvjedi u Keniji koji su započeli sredinom lipnja zbog predložene reforme poreznog sustava se ne smiruju, broj žrtava raste, a državna represija jača. Kenijski predsjednik William Ruto odustao je od spomenute reforme nakon što su prosvjednici krajem prošlog mjeseca provalili u zgradu parlamenta u Nairobiju, te je umjesto nje odlučio uvesti stroge mjere štednje.
Naravno, takva odluka nije mogla zaustaviti prosvjede čiji su se ciljevi s vremenom ionako proširili. Posljednjih tjedana prosvjednici svoj bijes usmjeravaju prema policijskoj brutalnosti i sveprisutnoj korupciji unutar kenijskog državnog aparata, a sve češće se mogu čuti i pozivi na ostavku samog predsjednika Ruta. On je krajem lipnja pod pritiskom javnosti raspustio svoj kabinet da bi 19. srpnja u novu vladu uvrstio šest nedavno otpuštenih ministara. Čini se da je kenijska vlada zaključila da je prošlo vrijeme za kompromise, što se vidjelo i po nasilnom odgovoru policije na povorku sjećanja održanu prošloga tjedna u čast poginulim prosvjednicima, prilikom koje je došlo do novih masovnih uhićenja.
Osim prema državnim vlastima, prosvjednici su svoj bijes usmjerili i prema religijskim organizacijama, prema katoličkim i protestantskim crkvama. Kenijska omladina počela je sve glasnije kritizirati bliske veze kršćanskih crkvi i vlade predsjednika Ruta, koji je crkvene oltare često znao koristiti za širenje vlastitih političkih poruka. U strahu od gubljenja utjecaja među mlađim generacijama, brojne su crkve počele pružati simboličnu podršku prosvjednicima. Katolička je crkva u Nairobiju organizirala mise zadušnice za poginule demonstrante, a protestantski biskup Calisto Odede nedavno je izjavio da su mladi Kenijci "ukazali kleru da ne bi smio politizirati kršćanstvo, kao ni pokrštavati politiku". Biskup Odede pritom je poruke upućene tijekom demonstracija nazvao "proročanskima".
Kao što smo već pisali u prijašnjim izdanjima Novosti, kontroverzna porezna reforma zbog koje su izbili prosvjedi u kojima je do sada poginulo više od 50 ljudi trebala se provesti u svrhu otplate kredita koji je Kenija 2021. podigla kod Međunarodnog monetarnog fonda. Dug prema MMF-u tek je posljednji u nizu dugova koji već godinama opterećuju kenijsko gospodarstvo, no njegova se prava važnost može sagledati tek iz međunarodne, odnosno geopolitičke perspektive. Naime, podizanje MMF-ovog kredita predstavljalo je očigledan odmak od kineske dominacije nad kenijskim financijskim sektorom, koju je možda najlakše dočarati podatkom da je 2019. godine čak 72 posto kenijskog vanjskog duga otpadalo na kineske pozajmice.
Kina u Keniji već desetljećima vidi potencijalno vrlo važnog strateškog partnera koji bi mogao odigrati značajnu ulogu unutar globalnog infrastrukturnog projekta "pojasa i puta" ("Belt and Road"), čime bi se omogućilo daljnje širenje kineskog utjecaja u zemljama supsaharske Afrike. Upravo su u svrhu razvoja infrastrukture kineske banke bile spremne izdavati velikodušne zajmove, koji su se u kenijskoj i svjetskoj javnosti sve više primali sa skepsom.
Najbolji je primjer potencijalne dvoličnosti kineskih investicija u Keniji nesumnjivo projekt izgradnje nove željezničke pruge između Nairobija i lučkog grada Mombase na obali Indijskog oceana. Navedena je pruga zamišljena kao temelj za širenje željezničke mreže prema drugim zemljama istočne Afrike (poput Ugande, Ruande i Južnog Sudana), čime bi se pripomoglo razvoju transporta i trgovine; razumije se, uglavnom s Kinom. S druge strane, za izgradnju pruge mahom su bile angažirane kineske tvrtke, a u medijima su se počele pojavljivati informacije o tome da je Kina od bivšeg kenijskog predsjednika Uhurua Kenyatte tražila jamstvo za otplatu "željezničkog" kredita u obliku vlasničkih prava nad lukom u Mombasi. Premda te informacije za sada nisu službeno potvrđene, takav bi postupak bio posve u skladu s kineskom vanjskom politikom – kao što se moglo vidjeti u slučaju kineskog preuzimanja šrilankanske luke Hambantota 2017. godine.
Posljednjih se godina Kenija ipak počela odmicati od Kine. Kineska ulaganja u kenijski građevinski sektor pala su za čak 34 posto između 2020. i 2022. godine, a kenijska država počela se okretati zapadnim kreditorima. No s obzirom na višemjesečni krvavi otpor teškim uvjetima MMF-ovih pozajmica, pitanje buduće kenijske geopolitičke orijentacije ostaje širom otvoreno.
