Alžirske vlasti pobjednikom predsjedničkih izbora održanih 7. septembra proglasile su dosadašnjeg predsjednika Abdelmadžida Tebuna. Prema službenim rezultatima, novi-stari predsjednik osvojio je 95 posto glasova. Njegovi protukandidati, konzervativac Abdelali Hasani Šerif i socijalist Jusef Aušiš, osvojili su tri, odnosno dva posto glasova te su iznijeli optužbe o nepravilnostima u prebrojavanju glasova. Na izbore je izašlo manje od polovice registriranih glasača – izlaznost je bila 48 posto.
Tebunova odluka da zakaže izbore u septembru izazvala je zbunjenost i sumnje u alžirskoj javnosti, a fraza "Ništa nismo razumjeli" postala je uoči izbora viralna na društvenim mrežama i glavni komentar "glasa naroda". Septembar je mjesec velikih vrućina u Alžiru i predsjednički izbori obično se održavaju kasnije u godini – 2019. održani su u decembru. Tebune je na tim izborima osvojio prvi predsjednički mandat, a izlaznost je bila još manja, 38 posto. Tada je osnovano i nezavisno tijelo za nadgledanje izbora ANIE, što je posao koji je u Alžiru ranije obavljalo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Ovo su drugi predsjednički izbori održani pod nadzorom spomenute komisije odgovorne za provedbu svih faza izbornog procesa. Njen predsjednik Mohamed Šarfi istaknuo je da je komisija učinila sve da osigura transparentnost i pošteno natjecanje svim kandidatima, ali opozicijski su se kandidati požalili na nejasnoće zbog objave djelomičnih izbornih rezultata, bez preciznih podataka o broju poništenih listića. Na nejasnoće se požalio i Tebune, iako se ne žali na ishod izbora i lako osvojeni drugi mandat.
Osim što je star (uskoro se pridružuje rastućem svjetskom klubu 80+ predsjednika), Tebun je i stari igrač na alžirskoj političkoj sceni, kojeg pritom podupire i politički vrlo utjecajna vojska. Prethodno je bio premijer od maja do augusta 2017. godine, a u dva navrata i ministar stanovanja. U novom je predsjedničkom mandatu obećao povećati naknade za nezaposlene i mirovine, kao i proširiti javne programe priuštivog stanovanja. Gospodarskih problema kojima bi se mogao baviti predsjedniku svakako neće nedostajati, iako se ne dotiče svaki direktno njegove predsjedničke funkcije. Zbog potrebe Europe da pronađe alternativne izvore energije zbog rata u Ukrajini, na Alžir posljednjih godina otpada sve veći udio europskog uvoza plina, ali alžirsko gospodarstvo zbog toga nije stabilno i uvelike ovisi o globalnim cijenama energenata. Među različitim regijama u površinom najvećoj afričkoj zemlji postoje značajne razlike u stopama siromaštva, koja je prema Svjetskoj banci 2019. na nacionalnoj razini iznosila 21 posto. Što se službene nacionalne linije siromaštva tiče, ispod nje živi približno 6,7 posto od ukupno 47 milijuna Alžiraca.
Međutim, stopa siromaštva dvostruko je veća među građanima koji žive u regiji Sahare, najsiromašnijem ruralnom dijelu zemlje. Ostalih 75 posto siromašnih Alžiraca živi u urbanim područjima i pati od visoke stope nezaposlenosti, a ozbiljna i dugoročnija rješenja za taj problem dosad nisu dolazila iz ureda predsjednika. Maglica izborne apatije još će neko vrijeme biti predmet čuđenja u alžirskim i stranim medijima, dok se stanovništvo Alžira koprca u mukama sve viših životnih troškova i suše koja je rezultirala nestašicom vode u mnogim dijelovima zemlje. Prioritet je preživjeti, a preživljavanje se u narodu sve manje veže uz predsjednike.
