Irreversible Entanglements: Open The Gates (International Anthem / Don Giovanni, 2021.)
Irreversible Entanglements je jazz kvintet okupljen oko iznimno produktivne pjesnikinje i vokalistice Camae Ayewa, poznatije kao Moor Mother. Snimljen u samo jedan dan početkom ove godine, "Open the Gates" uspijeva spontani aktivistički bijes prošlogodišnjeg "Who Sent You?" proširiti u iznimno koherentni jednosatni materijal koji spaja improvizaciju i sve promišljenije građenje specifičnog zvukovnog i tematskog identiteta. Uvodna naslovna pjesma malo je više od dvominutnog pisma namjere, no i u tako škrtoj formi uspostavlja bitnu odliku nastavka albuma, ritmičku čvrstoću bubnjara Tchesera Holmesa i kontrabasista Lukea Stewarta čije hipnotičke bas linije predstavljaju sidro cijelog uratka. Unatoč naglašeno improvizacijskoj prirodi materijala, bend ovdje nudi raznolik set pjesama koje vuku inspiraciju iz tradicija prosvjednog jazza šezdesetih, afrofuturizma, funka, ali i njujorškog art punk pokreta ranih osamdesetih. Njegov se utjecaj čuje u minimalističkim, ali vrlo slobodnim aranžmanima, kao i cjelokupnoj atmosferi koja neprekidno pleše na granici nonšalancije i nervoze. "Open The Gates" zvuk je benda koji je shvatio da su više od zbroja svojih dijelova i čini se da najbolje tek dolazi.
Makaya McCraven: Deciphering the Message (Blue Note, 2021.)
Bubnjar Makaya McCraven stvorio je vlastitu nišu unutar suvremenog jazza albumima poput "Universal Beings" iz 2018., na kojem semplira i rekontekstualizira snimke improvizacije vlastitog benda. Nedugo zatim udahnuo je novi život posljednjem studijskom albumu Gila Scotta-Herona "I'm New Here" radikalnom reinterpretacijom koja je istodobno vjerno odrazila duh legendarnog pjesnika i glazbenika. U nedavnom intervjuu McCraven je evoluciju jazza povezao s ponavljajućom strukturom loopa u kojoj se razvoj otkriva kroz ponavljanje. Nešto slično radi i na "Deciphering the Message", albumu reinterpretacija kataloga cijenjene izdavačke kuće Blue Note. McCraven je izbor svjesno ograničio na razdoblje pedesetih i šezdesetih kako bi izbjegao "modernije" zvukove fusiona, a njegov pristup briše granice između žive svirke i remiksanja. Koristeći arhivske snimke te uz pomoć prijatelja i suvremenika poput Jeffa Parkera i Junisa Paula, on kreira nešto što bi se moglo nazvati atemporalnim jam sessionom, svojevrsnim dijalogom između glazbenika na snimkama i njihovih mlađih kolega. Rad i glas legendarnog jazz bubnjara Arta Blakeyja pojavljuje se nekoliko puta kroz album i sasvim je očigledno da McCraven pronalazi inspiraciju u njegovom radu. Podjednako su bitni i hip-hop producenti poput Madliba i J Dille, čija je prepoznatljiva estetika itekako ostavila traga na McCravenovom radu. "Deciphering the Message" poigrava se idejom remiks albuma, ali i predstavlja način odavanja počasti nečijem stvaralaštvu, a lišena je svakog osjeća eksploatacije ili profiterstva.
Ben LaMar Gay: Open Arms To Open Us (International Anthem / Nonesuch, 2021.)
Drugi samostalni album kornetista, vokalista i multiinstrumentalista Bena LaMara Gaya samozatajni je primjer izvanžanrovske kreativnosti. Dugogodišnji sudionik čikaške improvizirane i jazz scene, Gay se ovdje predstavlja kao neobično kreativan art pop autor koji bešavno povezuje jazz, elektroniku, tropicaliju i pop. Njegov eklektični pristup u jednom trenu može podsjetiti na melankoličnu pastoralnost Roberta Wyatta, a u drugom na razdrmani elektronski fusion Flying Lotusa. Gay je album koncipirao kao terapiju za pandemijska vremena i namjernu posvetu ritmu kao pratnji ljudskih bića od boravka u majčinoj utrobi. Ritam je glavna poveznica raznovrsne zvukovnioce ovog albuma. Bez obzira na to radi li se o relativno konvencionalnoj pop pjesmi ili elektronski potpomognutoj jazz minijaturi, ritam je uvijek u središtu pjesme, ponekad vrlo izravan i pulsirajući, a nekad posve polimorfan i sveden na razinu teksture. "Open Arms To Open Us" je nelinearno i nepredvidljivo ostvarenje, a opet iznimno toplo i prijemčivo u svom prikazu ljudskosti.
