Ginekolog dr. Ivo Balenović uputio je preko odvjetničkog ureda Kasapović demanti, prijetnju tužbom i zahtjev za isprikom zbog mog teksta o slučaju Dominica Pitre, objavljenog u Novostima pod naslovom „Slučaj Pitra: Kronologija državnog terora“. U tekstu rekapituliram jedan od najgorih kaznenih predmeta zbog nesavjesnog liječenja, koji je nakon petnaestogodišnjeg sudskog postupka koji se vodi u Zagrebu, baš ove nedjelje, 25. augusta, pao u zastaru. Rješenje o zastari još nije uručeno odvjetnicima.
Balenović je u tom slučaju drugookrivljeni, a teretilo ga se da je u KB Merkur 24. i 25. kolovoza 2007. godine, skupa s prvookrivljenim privatnim ginekologom dr. Predragom Đurićem, nestručno porađao rodilju Jasminu Pitra i time uzrokovao tešku štetu po zdravlje njezinog sina Dominica. K tome, dr. Đurić kao privatni ginekolog nije imao dozvolu za rad u KB Merkur, a obitelj Pitra svjedoči da su mu u rađaonici državne bolnice na ruke isplatili 4800 kuna, unatoč tome što je dijete bilo polumrtvo.
O slučaju sam prvi put pisala 2010. godine, nakon čega je inspekcija Ministarstva zdravstva u nalazu potvrdila da su liječnici napravili niz stručnih pogreški zbog kojih je Dominica trebalo reanimirati, a njegovo je zdravstveno stanje nepopravljivo narušeno.
Ministarstvo zdravstva se, nažalost, do danas nije bavilo nelegalnom praksom dopuštanja privatnim ginekolozima da svoje pacijentice porađaju u bolnicama u mreži javnog zdravstva i za to na crno primaju ozbiljne iznose.
Balenovićevi odvjetnici tvrde da sam, iznoseći kronologiju ovog slučaja, “grubo povrijedila temeljno načelo objektivnog novinarstva audiatur et altera pars” (saslušaj i drugu stranu), da se to lako može kvalificirati kao pokušaj pritiska na pravosudna tijela i – konačno – da sam “možda upregnuta u one sile koje uspješno zataškavaju i izbjegavaju utvrditi stvarno odgovorne za ovaj događaj“. Prvo je namjerna laž, a ostatak je nespojiv s logikom i realnošću.
Balenović, naime, želi reći da ga nikada nisam kontaktirala i da sam pisala po diktatu branitelja obitelji Pitra, što bi bio ozbiljan novinarski prijestup. U obrani od te optužbe, nažalost, moram iznijeti detalje koje zbog delikatnosti nisam namjeravala iznijeti, a koji autora demantija samo dodatno kompromitiraju.
Prvi tekst o slučaju Pitra objavila sam 11. maja 2010. godine na Tportalu, a u njemu se, među ostalim, nalaze Đurićeve izjave. Budući da u istom tekstu nema Balenovića, postavlja se pitanje – zašto bih tendenciozno eliminirala samo polovicu „druge strane“? Ukratko, Balenović se nije odazvao na moj prvi poziv, vrlo vjerojatno zato što ga je prvooptuženi obavijestio da ću ga zvati i upozorio da „pazi što priča“ (citat Balenović op. a. za 24 sata). Umjesto da mi se odazove, on ili netko od njemu bliskih ljudi angažirao je dvije poznate novinarke da mi objasne da je u toliko teškom zdravstvenom stanju da ne može razgovarati i da me zamole da ga poštedim u medijskim nastupima. Tu sam informaciju shvatila ozbiljno, pa sam u prvom medijskom valu ove priče Balenovića nastojala spominjati isključivo kao „liječnika iz KB Merkur“.
Nakon što je inspekcija Ministarstva zdravstva u rekordnom roku sastavila nalaz koji tereti obojicu liječnika, ovom se temom nisam bavila sve do informacije da je sudska vještakinja kazneni predmet odvela u pravcu istraživanja ima li Dominic rijetku genetsku bolest, tzv. PEHO sindrom. Tada sam s ekipom snimatelja otišla na ročište na kojem je neuropedijatrica dr. Ljerka Cvitanović Šojat branila tu apsurdnu tezu i punih sat vremena gledala u leđa muškarca koji je samouvjereno ispitivao vještaka dr. Josipa Đelmiša, dovodeći ga do ruba pucanja. Kada se ispitivač konačno okrenuo prema meni, shvatila sam da je riječ o Balenoviću, pa sam mu prišla na kraju ročišta, uvjerena da je sada savršeno sposoban za razgovor s medijima.
Vrlo hladno mi je rekao – citiram – „s vama nikada, ni riječi“. Nekoliko godina poslije, angažira odvjetnike i prijeti da će tužiti jer ga nisam saslušala.
Nemam namjeru dovesti u pitanje da je dr. Balenović nekada bio u teškoj situaciji i da mu nije bilo do razgovora s novinarima. Međutim, u medijima se rado pojavljivao predstavljajući se kao zviždač o kriminalu u zdravstvu, istovremeno nesvjestan proporcija kriminala u slučaju u kojemu je sam inkriminiran. O tom je slučaju bez problema davao intervjue novinarkama i novinarima koji nisu specijalizirani za zdravstvo i/ili uopće nisu pratili slučaj Pitra, a sa mnom 15 godina vodi pasivno-agresivnu igru.
Koliko „drugih strana“ ovaj liječnik ima? Trebaju li se novinari baviti istraživanjem te raskoši?
Odvjetnici u demantiju navode i da Balenović nije sudjelovao u porodu Jasmine Pitre „i to iz razloga što je gospođa Pitra za svoj porod angažirala svog privatnog liječnika“, da nije bio nadležan niti odgovoran za davanje odobrenja privatnom vanjskom liječniku za vođenje poroda, niti je bio odgovoran za “nadzor” ili kontrolu postupanja vanjskog liječnika „kojeg je izabrala i angažirala gospođa Jasmina Pitra“.
Neću ulaziti u detaljan opis Balenovićeve uloge u porodu Jasmine Pitre i dinamike ukazivanja u rađaoni, pa citiram njegov iskaz policiji od 3. studenog 2010. godine, koji počinje priznanjem da je primio rodilju i pripremio je za porod, a nastavlja se ovim pasusom: „Negdje oko 15 sati iza ponoći došao je doktor Đurić do mene u sobu dežurnog liječnika i zvao me da dođem u rađaonu jer da su otkucaji srca djeteta loši. Po dolasku u rađaonu vidio sam prvo na CTG fetalnu bradikardiju odnosno usporeni otkucaji fetalnog srca, pregledao sam ženu klinički, te sam vidio da je ušće maternice potpuno otvoreno a glavica ploda na izlazu iz male zdjelice. U tom trenutku odlučio sam se na jedini mogući način dovršenja poroda a to je 'Kristellerov zahvat', radi se o primjeni fizičke sile na fundus maternice radi ubrzanja 'izgona' djeteta. To znači da se vrši pritisak rukom na vrh trbuha tj. vrha maternice, a to zbog toga što nedostaju napori rodilje jer ona slabo ili nedovoljno 'tiska'. Na taj način se ubrzava vrijeme izgona djeteta. U pravilu se taj pritisak na trbuh i maternicu vrši dlanom, no ja sam se poslužio podlakticom desne ruke. Taj pritisak podlaktice mogao je trajati do 10-ak minuta kada je porod dovršen. Taj pritisak ruke nije konstantan već dok rodilja 'tiska' mi pomažemo pritiskom ruke, a kada se rodilja odmara i nema trudove tada niti mi ne tiskamo već taj odmor zna trajati po nekoliko minutá. Doktor Đurić je cijelo to vrijeme bio u rađaoni pored mene, te smo se izmjenjivali u pomaganju rodilji pri izvođenju 'Kristellerovog' zahvata time da je i doktor Đurić pritiskao rukom, sada se ne sjećam da li dlanom ili podlakticom no svakako se nismo služili koljenom ili nečim drugim prilikom izvođenja tog zahvata. Naime, kada se vrši taj zahvat pritisak ruke je dosta jak tako da liječnik mora sa oba dvije noge imati čvrsto uporište radi držanja ravnoteže i ravnomjernog pritiska. Po porodu djeteta primijetio sam da je dijete u lošem stanju i po listi APGAR-ovog indeksa imalo je ocjenu 2 od 10. Bili su slabi otkucaji srca, refleksi nikakvi. Tonus muskulature slab. Doktor Đurić i ja odmah smo pristupili primarnoj reanimaciji djeteta masažom srca i davanjem kisika i hitno smo pozvali dežurnu pedijatricu koja je došla vrlo brzo i preuzela daljnju reanimaciju“, stoji u Balenovićevom svjedočenju.
Koliko je neprisutan porodu bio da se danas, za potrebe maltretiranja Novosti i jedne novinarke, ne sjeća ovog iskaza i ne zna da je Jasmini svom snagom pritiskao trbuh da bi rodila, da je tek rođeno dijete trebalo reanimirati i da sve to, skupa s Đurićevom ulogom – kao poznati zviždač – nije prijavio upravi bolnice, Ministarstvu zdravstva, pa i Državnom odvjetništvu?
Zašto se pred medijima brani očitom laži da nije prisustvovao porodu, a na sudu tezom da je Dominic – dijete koje je osobno reanimirao nakon nestručno vođenog poroda – zapravo žrtva genetske bolesti? Za to postoji jednostavan odgovor – zato što može. Kazneni postupak protiv Balenovića i Đurića pao je u vodu upravo zbog ovako trivijalnih i bjelodanih manipulacija sa sudom i advokatima.
Za kraj, impresionirana sam tvrdnjom advokata da sam baš ja, kao autorica prvih i zadnjih tekstova o slučaju Pitra – upregnuta u “sile koje uspješno zataškavaju i izbjegavaju utvrditi stvarno odgovorne za ovaj događaj, nego umjesto toga već 17 godina upravo moju stranku izlažu institucionalnoj i medijskoj torturi uslijed koje mu je upropašten profesionalni i privatni život, i trajno narušeno zdravlje“.
Vidim to kao dokaz spremnosti da se za klijenta podnese sve, pa i teret podsmijeha.
