Bivši pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavle Kalinić pojavio se početkom maja na mjestu urušavanja krova i skele zgrade Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Stigao je hitro nakon nesreće, u svom batmanskom stilu. Novinarima je kazao da je više puta upozoravao na potencijalno urušavanje krova, a ukazao je i na narušenu komunikaciju između vođa gradilišta i radnika. "Sve zgrade koje su u Zagrebu trenutačno u obnovi bore se s problemom nekvalificirane radne snage. Zanima me na kojem jeziku s njima komuniciraju vođe gradilišta jer koliko sam primijetio, nitko od njih ne zna hrvatski, a bore se i s engleskim", kazao je Pavle Wayne. Kalinić nije u krivu kad kaže da gradilišta ne funkcioniraju kako spada, ali jest u težištu koje prebacuje na radnike – srž problema je u potenciranju što jeftinije cijene rada, a ne u "nekvalificiranim" radnicima.

- Naše iskustvo obilaska gradilišta pokazuje da na njima ima puno stranih radnika, i da im se zaista ne prenosi jasno informacije, na njima razumljivom jeziku. Na svakom većem gradilištu se grupe stranih radnika drži zajedno, da bi im netko prenosio naloge za rad. Često se samim radnicima unutar grupe prepušta da prenose te upute, obično jednome ili nekolicini koji znaju engleski jezik. Oni onda obavljaju i posao prevoditelja. To naravno nije način na koji bi se trebalo voditi gradilište, komentira za Novosti Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH).

Strani radnici koji rade za Wolt uglavnom su iz trećih zemalja, najviše iz Nepala i Indije. Obećano im je sve i svašta, a mnogi na kraju dobiju fiksnu plaću od 500 do 600 eura, iako rade i po deset sati dnevno. Često žive u katastrofalnim uvjetima – priča Mladen Brajak

U istom tjednu u kojem se urušio krov Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu je ponovno prosvjedovala Inicijativa zajednice Wolt dostavljača. Mjesecima već dostavljači i dostavljačice prosvjeduju i štrajkaju, o čemu smo pisali na ovim stranicama. Posebno pritom ističu eksploataciju stranih radnika i radnica. Prosvjed dostavljača krenuo je s parkirališta Velesajma, od kuda je šezdesetak radnika i radnica pedaliralo prema uredu Woltove uprave na Vrbanima. Uz transparente "Dignite plaćanje", "Dajte nam pravilnik", "Re-Wolt", "Vratite isključene", "Dolje agregatori", smjestili su se ispred zgrade. Tražilo se da generalni direktor Wolta za Hrvatsku Marin Šušnjar siđe među prosvjednike i odgovori na njihova pitanja i zahtjeve. Umjesto toga preko policije su dobili poruku da nitko neće sići, te da ih uprava ne namjerava primiti na razgovor. Ovoga puta Šušnjar se nije udostojio niti izaći i pobrojati i popisati radnike, što je na ranijem prosvjedu učinio.

- Bunimo se protiv netransparentnog, nepoštenog i diskriminirajućeg sustava plaćanja, otkazivanja suradnje i uskraćivanja Wolt podrške radnicima. Uveli su nam računanje po cestovnoj liniji, a prije je bilo po zračnoj udaljenosti. Ne znamo parametre po kojima nam se računaju cifre koje zarađujemo za dostavu. Primijetili smo da su se malo povećale naknade za kratke dostave, ali su se smanjile za veće udaljenosti. Pritom je sve jako neujednačeno. Sami nagađamo, pokušavamo izračunati, stvari su potpuno nejasne, govori nam radnik Mladen Brajak, član Inicijative zajednice Wolt dostavljača.

Jedini se pomak u zadnjih nekoliko mjeseci prosvjedovanja dogodio krajem aprila, kada je Wolt obavijestio sve radnike da ponovno mogu primati obrte za direktnu suradnju s Wolt platformom. Mogućnost rada preko obrta bio je jedan od glavnih zahtjeva radnika, s obzirom na to da su većinski bili prisiljeni raditi preko posredničkih firmi, tzv. agregatora, koji za svoje usluge uzimaju veliku proviziju. Procjenjuje se da u Hrvatskoj preko tri najveće dostavljačke platforme (Wolt, Bolt, Glovo) trenutno radi oko 15 tisuća radnika i radnica. Iako dobar dio digitalnih platformi u svijetu također posluje preko agregatora, u Hrvatskoj ih je preko posredničkih tvrtki zaposleno čak 80 posto, što je znatno veći postotak od bilo koje druge zemlje u Europskoj uniji.

- Uspjeli smo se izboriti za rad preko obrta, vjerujem da je to rezultat prosvjeda, guranja saborskih rasprava, pritiskanja Vlade, a ne dobre volje Wolta. To jest pomak, ali time naši problemi nisu riješeni, kaže Brajak. Time svakako nisu riješeni problemi za strane radnike i radnice, jer oni uglavnom ne mogu otvarati obrte u Hrvatskoj pa i dalje ostaju prepušteni agregatorima.

Nerijetko se strane radnike službeno "knjiži" kao radnike na građevini, jer se radi o deficitarnom zanimanju za koje se mogu dobiti dozvole za uvoz radne snage, a kasnije ih se prisiljava i na rad u drugim sektorima

- Strani radnici koji rade za Wolt uglavnom su iz tzv. trećih zemalja. Najviše ih je iz Nepala i Indije, ali ima ih i iz različitih afričkih zemalja. Dolaze ovdje preko agencija, koje ih onda prosljeđuju agregatorima. Obećano im je sve i svašta, a mnogi na kraju dobiju fiksnu plaću od 500 do 600 eura mjesečno, iako rade i po deset sati dnevno. Često žive u katastrofalnim uvjetima. Ja živim u Vrapču, 500 metara dalje od mene je kuća u kojoj su smješteni radnici, njih šesnaestak. Kuća je bez prozora, sanitarni čvor je u lošem stanju. Dovedeni su ovdje kao građevinski radnici, a kad im završi smjena na građevini, tjera ih se da rade dostave, priča Brajak.

Objašnjava nam da se strane radnike nerijetko službeno "knjiži" kao radnike na građevini, jer se radi o deficitarnom zanimanju za koje se mogu dobiti dozvole za uvoz radne snage, a kasnije ih se prisiljava i na rad u drugim sektorima. Jesu li mu poznati takvi slučajevi, pitamo i Ferdebara, glavnog tajnika SGH-a.

- Osobno mi nisu poznati takvi slučajevi, ali moram reći da SGH najviše informacija ima o radnicima u firmama koje su sindikalno organizirane, a u njima je stanje bolje. Znali su nam se javljati iz građevinskih firmi u kojima su prakse da se stranim radnicima uzimaju putovnice čim stignu u zemlju, pa ih se učini polurobovima, to smo čuli. Bezobrazluk trgovine ljudima sigurno postoji. Strani radnici se uglavnom zaduže da bi došli u Hrvatsku i slabije su upoznati sa svojim pravima, pa ih se lako može dovesti u situaciju u kojoj nemaju izlaza ni izborao odgovara nam.

Inicijativa zajednice Wolt dostavljača nadležnom je ministarstvu već prijavljivala agregatore za koje im je poznato da iskorištavaju strane radnike, ne isplaćuju plaće i ne prijavljuju radnike.

- Rekli su nam da rade na tome, čujemo da se šalju inspekcije. Nekih pomaka ima, iako mislim da bi mogli više i brže od toga. Mi ćemo se nastaviti sindikalno organizirati, raditi uz podršku Novog sindikata i Radničke fronte, gurati sastanke s Vladom. Tražimo da država preuzme odgovornost, da imamo prava koja proizlaze iz ugovora o radu, i da se iz novog Zakona o radu maknu agregatori. Želimo da postoje dva načina zapošljavanja, ili direktno za platformu ili preko obrta - kaže Brajak.

Platforme žele određivati cijenu usluge, dodjeljivati vožnje, ocjenjivati dostavljače i vozače, ali ne i preuzeti odgovornost za njihova radnička prava. Za očekivati je da će i dalje željeti sve to, jer im je imperativ maksimiranje profita. Ali zato je tu država, i nije da nema primjera za kojima bi se mogla povesti, barem kad je u pitanju umanjivanje štete kroz zakonsku regulativu. Primjerice, sudskim procesima u Francuskoj i Španjolskoj već je utvrđeno da je odnos platforme i radnika ustvari odnos poslodavac - radnik, pa se u skladu s time mijenjaju i regulative platformskog rada u tim zemljama.

Muzej za umjetnost i obrt – ptičja perspektiva urušene zgrade (Foto: Ivan Kralj/PIXSELL)

Što se Wolta konkretno tiče, radnici u Hrvatskoj traže i da tvrtka objavi jasan i detaljan pravilnik o radu, kako bi imali na uvid što se smije, a što ne smije raditi preko platforme i zbog čega mogu biti isključeni iz sustava. Više je slučajeva dostavljača, tvrde iz inicijative, kojima je otkazana suradnja bez ikakvog objašnjenja i bez pravilnika koji propisuje tako drastičnu kaznu. Jedan od njih, zove se Osman, tvrdi da je s platforme skinut zbog statusa napisanog u privatnoj grupi na društvenim mrežama. Na posljednjem prosvjedu na jednom od transparenata zato je pisalo i "Pravda za Osmana". Neki su radnici, upozoravaju iz inicijative, s platforme isključivani i zbog svojih javnih istupa i pokušaja sindikalnog organiziranja.

Sindikalno organiziranje naročito je težak pothvat za strane radnike, koji osim gubitka posla, takvim aktivnostima mogu riskirati i izgon iz zemlje. Čak i da ne postoji takav značajan rizik, s preopterećenim radnim rasporedom i najnižim plaćama, tim je radnicima dodatno teško naći vremena i volje za sindikalno informiranje i organiziranje. Nije nebitno i mogu li se stvari lako i brzo iskomunicirati, kao ni kakve su percepcije i iskustva sindikalnog rada koje radnici nose sa sobom od ranije. Specifični su i problemi regulacije pravnog statusa, pribavljanja službenih dokumenata i drugih birokratskih procedura u novoj zemlji. Sve bi to u praksi širilo obujam i intenzitet sindikalnog rada, a on je u nas takav da se inercija predstavlja kao "radikalno mijenjanje paradigme". Mali se pomaci vide tek kod rijetkih sindikata, a jedan od njih je i SGH.

- Iako se i dalje radi o manjini u kontekstu našeg članstva, naši su članovi i strani radnici. Ali,  na tome smo dugo radili, šest smo godina pripremali sindikalne povjerenike u firmama na to da će morati surađivati s novim kolegama, da će nam dolaziti sve više stranih radnika. Prije tri godine se to jako omasovilo, ali znalo se i ranije da idemo u tom smjeru. Naša je praksa da štitimo prava svih radnika, na tome inzistiramo. Kolektivni ugovor za graditeljstvo pokriva sve radnike, a tamo gdje imamo članstvo pratimo kako se u praksi provodi. Javljaju nam se i iz drugih sindikata, iz sektora trgovine, turizma. Imaju praktične upite oko organiziranja stranih radnika, pripreme materijala na raznim jezicima i drugo, objašnjava Ferdebar.

I u Inicijativi zajednice Wolt dostavljača radničku poziciju "domaćih" vide kao neizostavno povezanu s pozicijom stranih radnika. Ne u onom huškačkom ključu po kojem nam "stranci otimaju poslove", nego u zajedničkoj borbi za dostojanstvene i poštene plaće i radne uvjete svih radnika i radnica.

Ta se borba nastavlja diljem svijeta, ne samo u našem sokaku.

U Berlinu su tako u aprilu također prosvjedovali radnici koji za Wolt rade preko agregata, tvrdeći da im plaće kasne i po nekoliko mjeseci. Wolt je ondje ranije zapošljavao i direktno za platformu, ali je prešao na sustav podizvođača "zbog povećane konkurencije", pa tvrtka od novembra nikoga nije direktno zaposlila. Umjesto toga, kandidati za posao upućivani su na razne adrese diljem Berlina kako bi potpisali ugovore s posredničkim tvrtkama, poznatim kao Fleetpartners.

Prosvjednici su se biciklima uputili do sjedišta Wolta gdje su namjeravali upravi predati zahtjeve za isplatom plaća i regulacijom uvjeta rada. Ondje su ih, kao i prosvjednike na Vrbanima, dočekala zatvorena vrata. Strani radnik Muhamed S. u ured berlinske uprave pokušao je barem predati pisane zahtjeve, ali mu je radnik na recepciji kazao da Wolt "nema poštanski sandučić". Radnička prava, dakle, spala su na razinu nižu od knjige žalbe koju je nekad imala svaka birtija.