Punjene paprike, sezonska salata od svježeg paradajza i krastavaca – najjači su simboli ljeta. Nezaobilazne su to stavke na meniju svake kuće koja teži mediteranskom tipu prehrane. Nismo naišli na podatak koliko se, recimo, krastavaca troši po domaćinstvu, ali smo uvjereni da je većina potrošača u Hrvatskoj po supermarketima barem jednom nabasala na proizvode Mirka Knežića, mladog poljoprivrednika iz doline Neretve.

Impresivne su količine koje obitelj Knežić proizvede i izbaci na domaće tržište u samo jednoj sezoni. Riječ je o nešto više od 200 tona povrtlarskih kultura, a ne zaostaju mnogo ni agrumi. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Knežić iz Metkovića glasi na 26-godišnjeg Mirka. On se nedavno našao među 20 ljudi u izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu u Hrvatskoj. To je bio peti po redu takav izbor u organizaciji Europskog parlamenta i Ministarstva poljoprivrede uz medijsko pokroviteljstvo Jutarnjeg lista. Mirko je izabran kao najbolji, ali u posebnoj kategoriji – glasovima čitatelja.

Stručni žiri je najveći broj glasova dao njegovom kolegi Iliji Juriću iz Velike Kosnice koji se bavi proizvodnjom jestivog cvijeća, mikropovrća i egzotičnog bilja. Komentiramo s Mirkom kako ima nečeg posebnog kada publika izabere nekog po svojoj volji.

- Priznanje mi puno znači, to je nagrada svima nama u kući: starijem i mlađem bratu, ćaći, materi, stricu i meni. OPG je na moje ime, ali za dobre rezultate smo zaslužni svi zajedno – pojašnjava Mirko, po zanimanju poljoprivredni tehničar.

Knežići kombiniraju otvorenu i zatvorenu, odnosno plasteničku proizvodnju. Otkad su podigli plastenike, prinos im se povećao čak tri puta. Vlastitim sredstvima su izgradili jedan plastenik, a preko europskih fondova, putem Mjere 6.1.1, napravili su još dva. Plastenici se protežu na sveukupno 9100 kvadratnih metara.

Proizvodnja je intenzivna pa je i tempo zahtijevan. U trenutku kada razgovaramo, prvih dana avgusta, Mirko nam govori da je berba povrća u opadanju te da je udarni dio godine za te kulture prošao. U plastenicima se proizvodnja lakše kontrolira, objašnjava nam, ali dolina Neretve je također pogodna za vanjsku proizvodnju. U Hrvatskoj nema boljeg područja za uzgoj pod vedrim nebom, govori, jer tamo gotovo i da nema problema poput naglog mraza, hladnoće i drugih iznenadnih vremenskih nepogoda.

Delta Neretve nekad je bila močvarno područje koje je za Jugoslavije prošlo proces meliorizacije i izgradnju sustava navodnjavanja. Ipak, zbog blizine mora i zapuštenosti većine obradivih površina, u zemlji se stalno povećava razina soli. Mirko govori da je to veliki problem, no da se ljudi snalaze, prate plimu i oseku, a vodu mjere nekad i po dva puta dnevno pomoću uređaja za salinitet. Sol smeta svakoj biljci, lubenici možda najmanje, ali velika količina soli u tlu nikako nije dobra, objašnjava nam on.

Mirka pitamo kako je došlo do toga da on i brat preuzmu OPG od roditelja i da li se uopće u njegovom kraju može izbjeći rad na zemlji.

- Moji roditelji se time bave, djed i pradjed su radili na zemlji od davnina. Ćaća je prvo napravio jedan plastenik, pa drugi. Brat i ja smo rasli uz njih, od malena smo im pomagali. Upisali smo Srednju poljoprivrednu školu u Opuzenu, poslije smo izrazili želju da se time ozbiljno bavimo, roditelji su nas podržali. I evo nas sad tu – govori on.

S druge strane, njegovog najmlađeg brata zemljoradnički poslovi nimalo ne zanimaju. On je na fakultetu u Splitu i njegovu odluku svi u kući pozdravljaju. Uostalom, Mirko smatra da rad u polju i nije za svakog. Na pitanje što bi preporučio mladoj osobi koja razmišlja da otvori OPG, govori da se o toj odluci treba dobro razmisliti. Glavni uvjet je, kaže, iznimna odgovornost i upornost. Svjestan je on da su se prije 50 godina na Neretvi svi bavili poljoprivredom, nije se pitalo za želje i sklonosti, ali danas je, tvrdi on, puno teže.

- Tad je prodaja bila lakša. Moji djedovi znaju za bolja vremena, ali brat i ja imamo ovo što imamo. Oni pamte dane kad su s puno manjom količinom imali puno više zarade nego mi danas. Troškovi su veliki, skočile su cijene goriva, repromaterijala, sve je teže raditi u takvim uvjetima. Rizik poslovanja je veliki, ulog je ogroman – pojašnjava Mirko i time nudi mogući odgovor na pitanje zašto se poljoprivrednici mlađi od 40 godina nalaze na samo 11 posto svih poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji. Zanimalo nas je i kako izgleda jedan njegov radni dan.

- Ljeti ustajemo u 4:45. Beremo u plastenicima do 10 sati najdalje, od vrućina se duže ne može. U 10 sati idemo u skladište i tu pakiramo robu u hladu. Završimo oko 13 sati, odemo na odmor do 15, ustanemo opet i radimo do mraka. Svaki dan izgleda tako osim nedjelje – govori Mirko Knežić.

S obzirom na to da Hrvatska uvozi hranu, komentiramo kako domaći, veliki proizvođači mogu utjecati na jačanje našeg tržišta i okretanje vlastitim kapacitetima. Mirko kaže da se o tome ne može govoriti ako nema planske proizvodnje.

- Treba se znati koliko tko sadi godišnje po kulturi i kad će proizvodi biti spremni za tržište. Tako država može kombinirati uvoz i domaće. Ako mi imamo dovoljno neke kulture, tome treba dati prednost. Međutim, to je veće od nas proizvođača, ne znamo što se točno odvija i zastupa u tim uvoznim i izvoznim politikama – govori mladi poljoprivrednik.

Od nekadašnjeg poljoprivrednog giganta PIK Neretva iz Opuzena danas nije ostalo ništa. Mirko čak ni u Poljoprivrednoj školi u Opuzenu nije čuo ništa posebno o poduzeću koje je bilo poznato izvan granica Jugoslavije. Njemu je o PIK-u pričao djed, bivši radnik kombinata, što znači da je u kolektivnoj memoriji ostalo jedino iskustvo i znanje predaka koje je prebačeno na nove generacije. Naš sugovornik govori da će poljoprivreda prema najnovijim globalnim kretanjima biti sve važnija grana gospodarstva, no činjenica je, tvrdi on, da mali proizvođači neće moći opstati.

- Kod nas je sve manje malih poljoprivrednika. Isplate se samo velike količine i ozbiljna posvećenost svakom listu. Od malih količina više nema ništa, nažalost. I firmama koje otkupljuju lakše je raditi s jednim velikim proizvođačem nego s 20 malih – objašnjava on i dodaje da otkupljivači diktiraju stanje na tržištu.

Kada su u pitanju planovi za budućnost, Mirko i njegova obitelj žele prošiti posao, proizvodnju i obradive kvadrate.

- Roditelji svake godine mogu sve manje raditi, o tome trebamo povesti računa. Ako se bude moglo štogod napraviti u turizmu, voljeli bismo se i u tome okušati. To su malo lakše pare, da ne ide sve preko kičme – zaključuje Knežić.