Hrvatska je posljednjih godina na samom vrhu Europske unije po udjelu radnika i radnica koje rade na određeno vrijeme. Iako su česte zloupotrebe ove mogućnosti kao i štetne individualne te društvene posljedice anegdotalno široko poznate, u Hrvatskoj nije bilo mnogo istraživanja koja bi pružila konkretnije uvide u razmjere problema.

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) lani su zato proveli anketno istraživanje o iskustvu rada zaposlenih na određeno vrijeme, uz pregled dosadašnjih spoznaja o nesigurnim oblicima rada te sekundarnu analizu drugih recentno provedenih anketa na ovu temu. Na današnjem Zoom predstavljanju o istraživanju su govorile Jelena Ostojić (Filozofski fakultet u Zagrebu), Sunčica Brnardić (SSSH) i Katarina Jaklin, autorica istraživanja (IDIZ).

Dizajnom istraživanja obuhvaćene su norme regulirane Zakonom o radu i europskom direktivom o radu na određeno, a fokus analize bio je na usporedbi iskustava zaposlenih na određeno i neodređeno vrijeme. Konkretno, uspoređivala se (ne)jednakost tretmana i marginalizacija na radnom mjestu, te utjecaj rada na druge aspekte života radnika i radnica. Kompletno istraživanje "Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj" i pripadajuća publikacija bit će objavljeni na stranici Rad po mjeri čovjeka tijekom veljače.

O dosadašnjim spoznajama o radu na određeno vrijeme i međunarodnim pokazateljima uvodno je govorila Jelena Ostojić. Kazala je kako od 2000-ih naovamo svjedočimo začetku istraživanja o privremenoj zaposlenosti i nesigurnim oblicima rada, a u tom je periodu dolazilo i do (nepovoljnih) promjena Zakona o radu (2009. i 2014. godine).

- Kad je riječ o ekspanziji privremene zaposlenosti, u kojoj dominiraju ugovori o radu na određeno vrijeme, u usporedbi perioda od 2009. do 2019. godine Hrvatska ima najveći skok među zemljama Europske unije, a udio zaposlenih na određeno posebno raste od 2014. godine. Hrvatska je i dalje u vrhu EU-a u toj kategoriji, a u vrhu smo i po udjelu posebno prekarne privremene zaposlenosti, a to su ugovori do tri mjeseca trajanja, koji kod nas čine trećinu ugovora zaposlenih na određeno - rekla je Ostojić.

Od 2015. godine svaka peta osoba u Hrvatskoj radi na ugovor na određeno, gotovo polovica mladih (od 15 do 29 godina) radi na takvim ugovorima, ali povećanje je evidentno i među starijim radnicima i radnicama - od 2017. godine i u toj dobnoj kategoriji Hrvatska "šiša" europski prosjek.

Gotovo polovica mladih od 15 do 29 godina radi preko ugovora na određeno

Od iznesenih podataka valja izdvojiti da je od 80 do 90 posto ugovora na određeno u Hrvatskoj na period kraći od godinu dana, a u prosjeku kvartalno tek deset posto zaposlenih na određeno pređe na ugovor na neodređeno.

- Hrvatska spada među zemlje EU-a s niskom stopom vjerojatnosti pozitivne tranzicije, a u pandemijskoj 2020. ta je vjerojatnost bila još niža, tek pet posto - objasnila je Ostojić.

Razlozi zapošljavanja na određeno, odnosno "motivacija" za ulazak u takav radni odnos ranije je ispitivana kroz Anketu o radnoj snazi, a ispostavilo se da je gotovo 90 posto ispitanih kao razlog navelo nemogućnost pronalaska stalnog zaposlenja. "Motivacija" je, dakle, bila čista životna prisila.

O regulatornom okviru rada na određeno vrijeme govorila je Sunčica Brnardić, koja je istaknula da svaka država EU-a samostalno regulira opravdanost zapošljavanja na ugovore na određeno vrijeme.

- Do 2003. godine u hrvatskom je zakonodavstvu postojala enumerirana lista dopuštenih razloga, a od 2013. godine ne traži se objektivni razlog - objasnila je Brnardić.

Rezultate provedenog anketnog istraživanja prezentirala je Katarina Jaklin. U istraživanju je sudjelovalo tisuću ljudi (stariji od 18, mlađi od 65 godina), a među njima i radnici i radnice koji trenutno rade na ugovore na određeno, kao i oni koji su ranije radili na takav tip ugovora.

Jaklin je objasnila kako su nam iz ranijih istraživanja u Europi i Hrvatskoj poznata neka od obilježja rada na određeno, kao što su niža primanja i otežan pristup sistematskim pregledima, naknadi za prijevoz, božićnici, regresu, te češći rad u smjenama. Također, radnici i radnice zaposlene na određeno rjeđe smatraju da mogu utjecati na svoje uvjete rada, i općenito ne vide kako mogu planirati vlastitu budućnost.

Jedna trećina ispitanika doživjela je tri ili više uzastopnih produljenja ugovora na određeno

- Podaci našeg istraživanja pokazuju da je rad na određeno više pravilo, nego iznimka, a iznimka bi trebao biti - kazala je Jaklin. Odgovor koji su ispitanici i ispitanice najčešće naveli kao razlog koji im je dan za zapošljavanje na određeno vrijeme bio je "probni rok"  i to unatoč tome što postoji institut probnog roka unutar zapošljavanja na neodređeno.

Jedna trećina ispitanika doživjela je tri ili više uzastopnih produljenja ugovora na određeno, što se često događalo i kod onih koji su inicijalno zaposleni na ugovor na određeno s objašnjenjem da se radi o probnom roku. Puno niži udio pozitivnih ishoda (mogućnosti prelaska na ugovor na neodređeno) zabilježen je kod radnika i radnica koji su na određeno vrijeme zaposleni kao zamjene i kod onih koji su zaposleni na projektima.

U istraživanju je posebno uočena niža vjerojatnost pozitivne tranzicije kod ispitanika s nižim stupnjem obrazovanja, pa je tako kod onih bez završene srednje škole iznosila 15 posto, dok je kod radnika i radnica sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem iznosila 70 posto. Pritom valja uzeti u obzir da su pozitivni ishodi često prisutni na radnim mjestima za koje je vrlo upitno jesu li uopće trebali biti u kategoriji rada na određeno vrijeme.

Dvadeset i pet posto ispitanika navelo je kako nije imalo istu plaću kao njihovi kolege i kolegice zaposleni na neodređeno na istom radnom mjestu i s istim ili sličnim opsegom posla. Ispitanici su navodili i teškoće s bolovanjima i godišnjim odmorom, autonomijom vezanom uz poštenu raspodjelu radnog vremena. Pokazalo se da rad na određeno negativno utječe i na druga bitna životna pitanja - ispitanici su navodili kako se susreću s problemom rješavanja stambenog pitanja, otežanim pristupom kreditima, itd.

Dvadeset i pet posto ispitanika navelo je kako nije imalo istu plaću kao njihovi kolege i kolegice zaposleni na neodređeno na istom radnom mjestu

- Gotovo polovica ispitanih doživjela je jedan oblik nejednakog postupanja u odnosu na radnike zaposlene na neodređeno, a gotovo trećina više oblika nejednakog postupanja. Radnici i radnice s nižim stupnjem obrazovanja češće su bili izloženi nejednakom postupanju - rekla je Jaklin.

Prema Zakonu o radu, uvjeti rada za radnike i radnice zaposlene na ugovore na određeno i ugovore na neodređeno vrijeme trebali bi biti jednaki, ali mehanizmi kojima bi se trebala osigurati jednakost na radnom mjestu zaobilaze se i ne prakticiraju.

- S godinama se jaz između zaposlenih na određeno i zaposlenih na neodređeno samo povećava - zaključila je Jaklin.