Dva brata – film o sušici (1931.)
Škola narodnog zdravlja u Zagrebu od svog osnutka 1927. u samom je središtu stvaranja hrvatske i jugoslavenske filmske kulture. Na rubu velikog civilizacijskog projekta Andrije Štampara osniva se Foto-filmski laboratorij sa svrhom proizvodnje namjenskog, edukativnog filma. Početkom 1930. vođenje laboratorija preuzima Kamilo Bresler, pedagog i jedan od osnivača dječjih ljetovališta na moru i u planinama, a tokom rata uz Dianu Budisavljević ključna osoba u akciji spašavanja srpske djece iz logora. Kao filmski autor Bresler režira ‘Dva brata’. U efektnoj dramskoj formi film educira: bolesnik ne smije spavati u istom krevetu s obitelji, ni pljuvati po podu. Na špici filma stoji akronim ‘BŠB’ – Bresler, Širola, Bazarov. Anatolij Bazarov bio je uz Aleksandra Gerasimova jedan od snimatelja, a Bresler i scenarist Mladen Širola ujedno glume dvojicu braće.
Velebit (1932.)
Bresler pokreće i najznačajnije razdoblje Foto-filmskog laboratorija: produkciju čitavog niza putopisnih i dokumentarnih filmova. Putujući s Gerasimovim, dvojac snima ‘Velebit’ (1932.), ‘Plitvička jezera’ (1932.), ‘Naše primorje’ (1932.). Ruski emigrant Gerasimov po profesiji je diplomirani elektrotehničar. U Zagrebu preživljava kao guslač orkestra Hrvatskog državnog kazališta i glazbeni pratilac filmskih projekcija u kinima Apolo, Olimp, Metropol i Balkan, a u laboratoriju se zapošljava kao ‘foto-filmski operater’. Sljedećih godina snimateljski rad Aleksandra Gerasimova doseže po svom opsegu gotovo cjelokupnu hrvatsku filmsku proizvodnju između dva rata. U ‘Velebitu’ su prvi put na filmu zabilježene Tulove grede, Paklenica, Manita peć, slapovi Gacke, kanjon Zrmanje, Masleničko ždrilo. Snimaju se i ‘Sunčani Split’ (1933. – 1938.?), ‘Kroz naše Kosovo’ (1933.), ‘Hrvatsko zagorje’ (1934.), ‘Rižina polja u Makedoniji’ (1937.), ‘Dubrovnik’ (1939.). Jedan od posljednjih velikih putopisnih filmova Škole je ‘Krk, najveći i najnapučeniji otok Jadranskog mora’ (1938.).
Jedan dan u turopoljskoj zajednici (1933.)
Nakon Breslerova odlaska iz Škole na njegovo mjesto dolazi Drago Chloupek. Po profesiji liječnik, Chloupek snima, režira i piše scenarije, a kao pomoćnik skopskog Higijenskog zavoda osniva prvi filmski laboratorij u Makedoniji. S Gerasimovim Chloupek potpisuje ‘Jedan dan u turopoljskoj zadruzi’: najznačajniji film Škole, jedan od najznačajnijih hrvatskih filmova uopće. Film je rekonstrukcija života u obiteljskoj zadruzi s kraja devetnaestog stoljeća. Višegodišnje prisustvo Škole u Mraclinu, oglednom selu u kojem je Škola provodila medicinske i sanitarno-tehničke mjere, rezultirala je suradnjom cijelog sela u inscenacijama svakodnevnog života i rada. Titlove na izvornom turopoljskom kajkavskom, koji se svojim dijalektalnim koloritom nadopunjuju s lirskom kamerom Gerasimova, napisao je sam Chloupek. Na festivalu etnografskog i socijalnog filma u Firenci 1960. godine ‘Jedan dan u turopoljskoj zadruzi’ dobio je prvu nagradu festivala.
Značaj koji je Foto-filmski laboratorij Škole narodnog zdravlja imao u predratnom razdoblju ostaje nemjerljiv s bilo čime iz tadašnje filmske produkcije. Štamparov model društveno subvencionirane, nekomercijalne kinematografije pokazao je svoju historijsku superiornost.
